Vlast u Užicu nastavila je praksu političkog kukavičluka i obmanjivanja javnosti. Na kolegijumu predsednika odborničkih grupa, pre zakazivanja sednice o opozivu gradonačelnice, predsednica odborničkog kluba SNS-a, Marija Palikuća, obećala je da će obezbediti kvorum. Kada je došao trenutak da održe reč, SNS je nestao iz skupštinske sale. Kukavičluk su potom pokušali da sakriju provokacijama i nesuvislim saopštenjima, ispunjenim lošim izgovorima, besmislenim optužbama i – što nije iznenađenje – gramatičkim greškama.

U demokratskom sistemu zna se gde se razgovara, gde se odluke donose i gde se dokazuje da postoji većina – u Skupštini, a ne u saopštenjima. Umesto političkih izgovora, tražimo sednicu. Umesto praznih fraza, tražimo glasanje.

Oni koji su uništili parlamentarizam sada glume njegove branitelje. Oni koji su godinama rasipali javni novac sada prozivaju druge za politiku performansa. Kada SNS napiše saopštenje, ne zna se da li je veći problem u nedostatku istine ili osnovne pismenosti.

Što se tiče studentskih zahteva, na koje SNS pokušava da se pozove – ni oni, ni mi nismo nadležni da ocenjujemo da li su ispunjeni. O tome će odlučiti sami studenti, a Zeleno-levi front Užice im daje bezrezervnu podršku da se svi njihovi zahtevi ispune.

I za kraj, poruka SNS-u: ne možete istovremeno bežati i tvrditi da ste tu, blokirati Skupštinu i govoriti o demokratiji. Možete pobeći sa sednice, ali ne i od odgovornosti. Zato, pokažite bar trunku političke hrabrosti – ne bežite, dajte kvorum i pogledajte građane u oči.

Pročitaj i ovo:

Treća godišnjica tragedija u Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju

Tri godine su prošle od dana kada je Srbija zanemela od nasilja koje je odnelo devetnaest života, mahom dece i mladih u OŠ “Vladislav Ribnikar”, Duboni i Malom Orašju. Zajedno smo tugovali, zajedno smo tražili odgovornost za promovisanje nasilja u društvu i pokretanje najšireg društvenog dijaloga – da sistem više nikada ne bi zakazao kao u slučaju ove dve tragedije.

Zeleno-levi front čestita Prvi maj svim radnicima i radnicama

Srbija je danas zemlja sa najvećim ekonomskim i društvenim nejednakostima u Evropi. Zemlja u kojoj se sistemski krše standardi zaštite i bezbednosti na radu, dodatno pogoršavaju uslovi rada, a u kojoj plata ne osigurava pravo na dostojanstven život radnika i radnica.