Ne davimo Beograd

Pokret Ne davimo Beograd okuplja veliki broj ljudi zainteresovanih za unapređenje uslova života i rada svih naših građana, unapređenje, očuvanje i pravično korišćenje zajedničkih i prirodnih resursa, izgradnju demokratskih institucija, održivi razvoj grada, urbane i kulturne politike i uključivanje građana u razvoj svog okruženja. Pokret je izrastao iz serije masovnih protesta protiv otimanja Savskog amfiteatra i fantomskog rušenja objekata u Hercegovačkoj ulici, za potrebe projekta „Beograd na vodi“.

Ne davimo Beograd polazi od toga da su životna pitanja građana ključna politička pitanja u našem društvu. Da li imamo posao i ako ga imamo da li smo za njega adekvatno plaćeni? Kada se razbolimo, da li ima ko da nas leči? Da li možemo da se školujemo? Da li u vrtićima ima mesta za svu decu? Koliko dugo čekamo na autobus i možemo li se do posla prevesti u razumnom vremenu? Da li se naši kulturno-istorijski i prirodni spomenici koriste za zaradu povlašćene elite ili za uživanje svih naših građana? Kao i da li naši zakoni podjednako važe za sve građane bez obzira na versku, nacionalnu, političku, ekonomsku ili seksualnu pripadnost?

Prethodnih godina pokret Ne davimo Beograd borio se za javni interes građana i građanki svim dostupnim sredstvima, protestima, akcijama, sprečavanjem deložacija, analizama strategija, ugovora ili novih zakona i propisa, tužbama i prijavama, razgovorima u mesnim zajednicama i na ulicama, krivičnim i prekršajnim prijavama, koncertima, izložbama… Od svog formiranja, pokret Ne davimo Beograd je pod konstantnim pritiscima autoritarnog režima, naše aktivistkinje i aktivisti su praćeni, telefoni prisluškivani, a rad ometan velikim brojem sudskih procesa.

U martu 2018. godine, odlučili smo se da otvorimo novi front i kandidovali smo se na izborima za skupštinu grada Beograda. Uz ogromnu energiju koju je veliki broj ljudi uložio u toku kampanje kako bismo našu borbu sa ulica preneli i u gradski parlament, izbornu trku završili smo na petom mestu pojedinačnih političkih aktera, osvojivši 3,44% ili 28.500 glasova. Iako ovo nije bilo dovoljno da učestvujemo u radu gradskog parlamenta, veliko poverenje građana je temelj za nastavak borbe i na ovom polju.

Na nacionalnom planu, pokret Ne davimo Beograd je deo Građanskog fronta zajedno sa 7 drugih autentičnih lokalnih pokreta. Ova asocijacija okuplja slične lokalne pokrete oko ideja solidarnosti, jednakosti, socijalne sigurnosti i tolerancije u Front za smenu autoritarne vlasti, za demokratizaciju društva, borbu protiv siromaštva i očuvanje javnih i prirodnih dobara.

Na međunarodnom planu, pokret Ne davimo Beograd deo je narastajućeg talasa lokalnih municipalističkih pokreta. Izbornu listu Ne davimo Beograd podržali su mnogi evropski pokreti i preko 80 progresivnih intelektualaca širom Evrope, između ostalog i gradonačelnica Barselone Ada Kolau, zamenica gradonačelnika Berlina Ramona Pop, Janis Varufakis iz pokreta Diem25, kao i Ska Keler iz političke grupacije Evropskih zelenih/Evropski slobodni savez u Evropskom parlamentu. Kao rezultat međunarodnog ugleda i podrške, u junu 2019. godine, u Beogradu je održana i velika međunarodna konferencija “Pobunjeni gradovi / Fearless cities” koja je okupila predstavnike preko 60 lokalnih municipalističkih pokreta iz gradova širom Evrope.

Na izborima u aprilu 2022. godine, Ne davimo Beograd je osvojio preko 100 hiljada glasova u Beogradu. Značajan rezultat pokreta Ne davimo Beograd i koalicije MORAMO pokazatelj je da je u Srbiji rođena nova politička snaga, zeleno-leva opcija, bez tereta prošlosti i sa novim političkim idejama kako od Srbije napraviti dobro mesto za život, a od Beograda dobar grad za sve. Ispred pokreta izabrano je pet narodnih poslanika i osam gradskih odbornika u Skupštini grada Beograda.

Pokret Ne davimo Beograd razvija svoje unutrašnje funkcionisanje kako bi što bolje, na svom primeru, pokazala standarde demokratskog i transparentnog delovanja koje zagovara i kada su državna uprava i državne institucije u pitanju. Takođe, struktura pokreta se širi formiranjem opštinskih odbora koji će građanima još više približiti politiku i direktnije ih uključiti u donošenje odluka o okruženju u kojem žive.

Pokret Ne davimo Beograd uskoro prerasta u partiju Zeleno-levi front. Otvorili smo lokalne odbore u Nišu, Užicu, Somboru, a uskoro i u drugim gradovima.

Partija nastaje širenjem pokreta Ne davimo Beograd na nacionalnom nivou i udruživanjem sa drugim lokalnim organizacijama. Partija će biti bazirana na ideološkim, programskim i organizacionim osnovama pokreta Ne davimo Beograd.

Patka Ne davimo Beograd

NAČELA (VREDNOSTI)

SUVERENOST GRAĐANA
Građani su primarni subjekt političkog odlučivanja: Građani moraju imati mogućnost da se o svom životu pitaju više oni sami nego neko drugi. Učešće u društvenom životu se ne ostvaruje kroz puko učešće na izborima ili drugim institucionalnim mehanizmima, već u stvarnom uticaju nad vlastitim okruženjem. Ljudi se ne mogu svoditi na pasivne uloge glasača, poreskog obveznika ili potrošača, već moraju biti subjekt politike. Izabrana vlast treba da na aktivan način omogućava građanima da samostalno kontrolišu vlastito okruženje.
Život bez straha i ugnjetavanja: Ljudi su slobodni tek onda kada njihova egzistencija ne zavisi od javnog delovanja i iznošenja mišljenja, ili od mišljenja koje moćniji drugi ima o njima. Pravna i socijalna sigurnost svih građana nužan je uslov da bi svi bili ravnopravni i jednako uvaženi učesnici u društvenom i političkom životu.
Kolektivna suverenost: Opšte dobro i sloboda pojedinca se samo u zajednici mogu tumačiti, ostvarivati i braniti. Oni su odgovornost i briga svih i svakoga. Aktivni i udruženi građani su osnov društva, a suverenost građana se ostvaruje kolektivno, kroz institucije, i ako je nužno, nasuprot njih.
POLITIKA PO MERI GRAĐANA
Briga o javnim dobrima: Dobra politika je ona koja povećava fond javnih dobara. Politika služi građanima samo ako svima obezbeđuje dobra koja su neophodna za dostojanstven život. Pored sigurnosti, zaštite prava i nužnih životnih potrepština, građanima su, za kvalitetan život, potrebni i drugi resursi: kultura i obrazovanje, javni prevoz, zelene površine, rekreativni prostori itd. Obezbeđivanje javnih dobara, kao i njihov opseg i kvalitet, zajednička je briga građana i vlasti. Ne postoje dobri razlozi da se opseg javnih dobara ne širi u skladu sa javno ustanovljenim potrebama građana – sve drugo je politička demagogija.
Uređivanje institucionalnog okvira: Institucije se moraju prilagoditi građanima, a ne obrnuto. Oni kojih se odluke najviše tiču moraju uzeti učešća u definisanju i donošenju politika, jer one regulišu njihov neposredni životni prostor. Odgovarajući institucionalni okvir se ne iscrpljuje u transparentnosti švaćenoj kroz koncept prozirnih šaltera za kojima nas čekaju nasmejana lica i šture informacije, nego podrazumeva dostupnost relevantnih informacija, u prikladnom obliku, lakom za izbor i tumačenje onoga što građane interesuje. Uređivanje institucionalnog okvira ne bi trebalo da bude nečija samovolja ili primena „nauke o upravljanju”, nego zajednički posao građana i vlasti kroz razli¬čite formate učestvovanja.
Odgovorna vlast: Vlast se konstituiše na slobodnim i demokratskim izborima, ali pobeda na izborima nije ovlašćenje za neodgovorno, autokratsko i autoritativno ponašanje između dva izborna ciklusa. Naprotiv, odgovorna vlast poštuje građane, njihov je servis, i odgovorna je višestruko za sopstvene postupke: moralno, politički i krivično. Predstavnici vlasti moraju biti kredibilni pojedinci, a vlast se ne može zasnivati na obmanama, laži i licemerju. Odgovorna vlast polaže račune javnostai: građanima, nezavisnim regulatornim telima i sudovima, tokom mandata i nakon silaska sa vlasti.
Različite potrebe se optimalno ostvaruju kroz različite organizacione forme i oblike učešća u društveno-političkom životu. Spektar radnog i društvenog delovanja prevazilazi ušančene kalupe koji su sada definisani partijskim, institucionalnim ili medijskim profilisanjem. Država treba pravno da omogući sve oblike demokratskog organizovanja, ali i da aktivno učestvuje u stvaranju uslova (informisanje, finansiranje, zakonodavno prepoznavanje prakse, davanje prostora za korišćenje, itd.) za organizovanje i samo¬organizovanje građana (forumi, platforme, plenumi, komune, zadruge, štedno-kreditne asocijacije itd.).
PRAVEDNO DRUŠTVO
Egalitarno društvo: Društvene nejednakosti su loše i uspostavljaju nepoželjne hijerarhije među građanima, zasnovane na moći. Nejednakosti bogatih i siromašnih stvaraju duboku podelu (svojevrsni aparthejd), koja se preliva i u druge sfere društvenog života. Velike razlike vode ka potčinjavanju onih koji imaju manje novca i kapitala. Nijedno razlikovanje ne može biti osnov da neko bude ugnjetavan i diskriminisan. U pravednom društvu nema privilegija na osnovu svojine, nema eksploatisanih ljudi, nema sporednih ili posebno vrednih poslova, nema ugnjetenih i marginalizovanih grupa.
Osnovne potrebe: Svima bi trebalo da su dostupni resursi dovoljni za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, jer je to preduslov za lični razvoj. Time se potiru nejednake početne pozicije koje su nam zadate rođenjem i pripadnošću različitim društvenim grupama. To podrazumeva da svako ima pravo na resurse, da se zdravo hrani, da ima lični životni prostor, da se leči bez administrativnih prepreka, uči tokom celog života, bude informisan, prevozi se s mesta na mesto, uživa u kulturnim dobrima koja pripadaju celokupnoj zajednici.
Solidarnost: „Besplatni ručak” je moguć i poželjan! Odnosi među ljudima su bolji kada su zasnovani na međusobnom oslanjanju, deljenju, građenju socijalnih sigurnosnih mreža i dobronamernosti, a ne isključivo u nadmetanju za resurse, položaje i mesto u hijerarhiji. U pravednom društvu, solidarnost ne sme biti isključivo išodište spontane interakcije među ljudima u datom socijalnom okruženju, već je potrebna institucionalna podrška i intervencija. U solidarnom društvu građanke i građani i institucije brinu se o tome da se eliminiše siromaštvo, razvija poverenje među ljudima, podstiče međugeneracijska solidarnost i razvijaju ustanove za brigu o deci, za pomoć bolesnima, kao i uslovi za dostojanstvenu starost.