“Najavom formiranja Srpskog bloka, pristojne i normalne Srbije, Aleksandar Vučić konačno je otkrio da postoji plan da se formalizuje ono što već postoji. A to je saradnja i koordinacija između raznih desničarskih organizacija i stranaka i Srpske napredne stranke”, kaže za Danas Dobrica Veselinović , funkcioner “Ne davimo Beograd”.

Prema njegovim rečima partije, kao što su Dveri, Zavetnici, DSS ili pak opskurni projekti kao Miša Vacić, Levijatan i huliganske grupe, sve ove godine idu paralelno sa politikom SNS i na različite načine je podržavaju.

“Sasvim je prirodno da se oni svi ujedine u jednu organizaciju i slede primer preletanja Aleksandra Šapića, kako bi jasno i transparentno ponudili svoju politiku građanima, umesto dosadašnjeg dezavuisanja i sakrivanja”, ocenjuje Veselinović, a njegov stranački kolega Radomir Lazović dodaje da Vučićeva politika ima samo jedan cilj, da obezbedi da on, njegova porodica i ljudi bliski srpskoj naprednoj stranci pribave što veću korist i sačuvaju moć.
Prema Lazićevim rečima sve drugo je PR i zamajavanje ljudi.

“Niti je njima stalo do ljudskih prava, niti do nacionalnih interesa, već da sebi bliskima omoguće da za njih zakoni ne važe i da se bogate na ušrb javnog interesa. Ako to imamo na umu zaista je nebitno kakvu novu političku orgizaciju oni prave. Jedini izbor i pravi put svake opozicione stranke i organizacije u Srbiji mora biti suprotstavljanje ovoj politici destrukcije”, napominje Lazović.

Pročitaj i ovo:

Treća godišnjica tragedija u Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju

Tri godine su prošle od dana kada je Srbija zanemela od nasilja koje je odnelo devetnaest života, mahom dece i mladih u OŠ “Vladislav Ribnikar”, Duboni i Malom Orašju. Zajedno smo tugovali, zajedno smo tražili odgovornost za promovisanje nasilja u društvu i pokretanje najšireg društvenog dijaloga – da sistem više nikada ne bi zakazao kao u slučaju ove dve tragedije.

Zeleno-levi front čestita Prvi maj svim radnicima i radnicama

Srbija je danas zemlja sa najvećim ekonomskim i društvenim nejednakostima u Evropi. Zemlja u kojoj se sistemski krše standardi zaštite i bezbednosti na radu, dodatno pogoršavaju uslovi rada, a u kojoj plata ne osigurava pravo na dostojanstven život radnika i radnica.