Pokret Ne davimo Beograd obeležio je danas godišnjicu smrti Srđana Aleksića. Predstavnik pokreta, Dobrica Veselinović, odao je poštu ubijenom Aleksiću i položio cveće u ulici koja nosi njegovo ime.


“Danas  obeležavamo godišnjicu smrti Srđana Aleksića, mladića koji je u poginuo braneći od napada svog komšiju koji je bio meta samo zbog druge veroispovesti.
U teškim vremenima i izazovima koje nam predstoje ovakvi primeri govore nam da moramo izabrati stranu dobra i usprotiviti se svakom zlu.” – izjavio je na obeležavanju Dobrica Veselinović iz pokreta Ne davimo Beograd.

Srđan Aleksić je preminuo 27. januara 1993. godine, šest dana nakon što je spasio život svog prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja kojeg su divljački napala četvorica rezervista Vojske Republike Srpske. Vojnici su umjesto Alena pretukli Srđana koji je pao u komu i nekoliko dana kasnije preminuo. Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen.

Srđanov otac je u čitulji napisao: „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”.

Naša je dužnost da čuvamo uspomenu na Srđana Aleksića i nikada više ne dozvolimo da se ljudi ubijaju zbog etničke ili religijske pripadnosti.

Pročitaj i ovo:

Lazović: ZLF neće na narednu sednicu parlamenta, podržavamo studente, ali ne i jednosmernu komunikaciju

Izvor: N1 "Mi uvek vidimo dva lica ove vlasti, jedno koje juri ljude po ulicama i trpa ih u marice, i drugo - koja smiruje. I ako su danas manje brutalne reakcije, već sutra moćemo da očekujemo drugačije", rekao je šef poslaničke grupe Zeleno-levog fronta Radomir Lazović. On je rekao da će se ZLF odazvati pozivu studenata i neće učestvovati na narednoj sednici Skupštine Srbije, kao i da neće vraćati mandate, da SNS ne bi mogao da ih zameni svojim poslanicima.

Pozivamo na koordinaciju i dijalog o koracima za smenu režima

Dok traje policijska represija i dok na ulicama gradova u Srbiji red zavode maskirane režimske falange, bez obzira na važnost tema koje će se naći na dnevnom redu naredne sednice Narodne skupštine, ne možemo na njoj učestvovati. U takvoj atmosferi nasilja, neophodno je koordinisati sve zajedničke napore studenata i političkih i društvenih aktera za smenu režima, kako u institucijama, tako i na ulicama.