Pokret Ne davimo Beograd zahteva od nadležnih institucija reakciju na fašističke pretnje i vandalizovanje kulturnog centra Magacin i Kreativno edukativnog centra za osobe sa invaliditetom, KEC.

Zidovi u Kulturnog centra Magacina su danas osvanuli išarani fašističkim simbolima i pretnjom na jednom od zidova. Ovo nije prvi put da se fašistički simboli pojavljuju oko ovog prostora, ali je prvi put da se neofašisti direktno obraćaju umetnicima koji u ovom prostoru stvaraju, porukom sa zida.

KEC Kulturni centar Magacin

Kulturni centar Magacin je prostor namenjen umetnosti, kulturi i društvenosti. Magacin opstaje i razvija se zahvaljujući borbi i samoorganizovanom radu brojnih aktera nezavisne kulturne scene, umetnika, aktivista i njihovih prijatelja i saradnika. U dvorištu se nalazi i ulaz u Kreativno edukativni centar KEC koji svoj višegodišnji rad zasniva na osmišljavanju života i rada osoba sa invaliditetom. Upravo se na zidu ovog edukativnog centra našla i pretnja.

Ekspanzija ovakvih grafita pokazuje da nadležne institucije ne radi svoj posao. Poslednji značajan primer zakasnelog reagovanja na fišističko divljanje se desio kada je JP „Beogradska tvrđava” trebalo čak četiri dana da sa grobnice Narodnih heroja na Kalemegdanu ukloni uvredljive grafite.

Inicijativa Ne davimo Beograd zahteva od nadležnih organa da sprovode zakon koji zabranjuje isticanje fašističkih simbola i veličanje fašističke i nacističke ideologije. Zahtevamo da nadležni reaguju i zaštite građane i građanke od neofašističkog delovanja, govora mržnje i pretnji. Takođe, grad Beograd mora da očisti i prekreči sve neofašističke grafite gde to može da se uradi sa postojećom opremom (u javnim prostorima i na zidovima).

Pročitaj i ovo:

Treća godišnjica tragedija u Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju

Tri godine su prošle od dana kada je Srbija zanemela od nasilja koje je odnelo devetnaest života, mahom dece i mladih u OŠ “Vladislav Ribnikar”, Duboni i Malom Orašju. Zajedno smo tugovali, zajedno smo tražili odgovornost za promovisanje nasilja u društvu i pokretanje najšireg društvenog dijaloga – da sistem više nikada ne bi zakazao kao u slučaju ove dve tragedije.