Ne davimo Beograd učestvuje u ovom procesu od samog početka. Bili smo prvi koji su se registrovali kao organizator referendumske kampanje. Protivili smo se ovim izmenama ustava, jer one ne omogućavaju nezavisnost sudova niti samostalnost tužilaštva. Štaviše.

Međutim, nismo mogli da pretpostavimo da će nas to isključiti iz daljeg procesa. Rekli ste da ćete ono što nije ušlo u Ustav popraviti pravosudnim zakonima. Niste nam dali da pomognemo.

Sećate se sigurno filma Slobodana Šijana Davitelj protiv davitelja? Kada Pera Mitić kaže: Ko ne voli karanfile ne treba ni da živi? Po toj metodologiji obrazovane su radne grupe za izradu ovih zakona – Ko nije bio za ustavne izmene, ne treba ni u radnu grupu.

Uvažena ministarko Popović, nedavno je prošlo pet meseci od kada sam Vam uputila poslaničko pitanje na koje mi nikada niste odgovorili, onako kako propisi nalažu. Pretpostavljam da u kraćem roku odgovarate na pitanja koja Vam, recimo, uputi predsednik Republike. Samo da Vas podsetim, Vi ste izabrani ovde i odgovarate parlamentu i narodnim poslanicima, a ne samo šefu vaše stranke.

Tada sam pitala da li će Venecijanska komisija videti prednacrte pravosudnih zakona pre građana i građanki Srbije. I tako je krenulo – najtransparentniji i najinkluzivniji proces ikada! Nacrti su objavljeni 12. septembra, istog dana kada su poslati Komisiji.

Mi smo spremni dočekali sastanke sa Venecijanskom komisijom, učestvovali smo na okruglim stolovima (čak i kad nas niste zvali), pisali Venecijanskoj komisiji, pisali primedbe Ministarstvu pravde.

Sa strane gledano, čitava procedura izgleda bajkovito – sve što postoji od konsultativnih mehanizama nekako ste pokrili. U tom smislu ne čudi da je ministarka Popović zaslužila još jedan mandat u Vučićevoj vladi. Ona će, kao i prošle godine, doneti Srbiji još jedno (i verovatno jedino) bravo u godišnjem izveštaju Evropske komisije.
Godinama ukazujemo na to da je SNS usavršila metodologiju banalizacije Ustavom i zakonom garantovanih prava kroz puko poštovanje procedura. Ovog puta, zarad pohvale Saveta Evrope i Evropske komisije.

Međutim, iako ste težili savršenstvu, izgleda da ste neke stvari zbrzali, potkrale su vam se neke greške, pa sada neke stranačke kolege moraju to amandmanima da vam ispravljaju. Naravno da očekujemo da će ti amandmani biti prihvaćeni.

Nažalost, ova rasprava ostala je u krugu onih koji prate ove teme i koji čitaju mišljenja Venecijanske komisije. I za to ste se pobrinuli. A, na kraju dana, nije toliko važno šta je rekla Venecijanska komisija. Važnije je kako će zakoni uticati na život građana i građanki Srbije.

Niste objasnili građanima i građankama da će stranački kadrovi presudno uticati na izbor sudija koji će odlučivati: o njihovim porodičnim sporovima, o nasilju prema ženama, kada ih poslodavac nezakonito otpusti ili mesecima ne plaća, u sporovima koje budu imali kada država dođe da im ekspropriše zemlju zarad još nekog grada na vodi. Ili ko će biti tužioci koji neće reagovati kada se njihovi članovi porodice nađu na putu bahatog funkcionera ili kada kompletni idioti ograniče njihovu slobodu kretanja, sruše kuću ili zazidaju prozore.

Što se predloga zakona tiče, naše glavne primedbe ostaju.
Pod jedan, ovi zakoni legalizuju uticaj Srpske napredne stranke na pravosuđe. Zatim, u njih su ugrađeni mehanizmi za uticaj izvršne vlasti na autonomiju pravosuđa. Na kraju, ovo nije nikakva reforma, već prepakivanje postojećeg sistema, onako kako vama odgovara.
Krenimo redom.
Ovi predlozi ostavljaju taman toliko prostora za uticaj trenutne političke većine (ove ili neke buduće) na sudove i tužilaštvo, i to prvenstveno kroz pozicije istaknutih pravnika u pravosudnim savetima. Istaknuti pravnici su vaša crvena linija. Ono za šta ste otvorili prostor u Ustavu, sada cementirate zakonima.
Kritikujete tzv. opšti izbor sudija po zakonima iz 2008. godine i predstavljate se kao spasitelji vladavine prava i nezavisnog pravosuđa. Mnogi od vas će ovih dana vrteti tu ploču.

Da se razumemo, mi nismo sudelovali ni u toj, kao što nećemo ni u ovoj reformi. Za nas, tada je propuštena šansa za lustraciju sudija i tužilaca koji su učestvovali u političkim suđenjima, u falsifikovanju izborne volje građana, u političkom progonu i prikrivanju ratnih zločina.

A ko je bio u Vladi koja je tu reformu vodila, sami se prebrojte.

Međutim, vi propuštate da priznate da plodove te reforme uživate već deset godina. Čak i sada, dok pripremate nove zakona, birate sudije i predsednike sudova po starim zakonima dok je, sa druge strane, dovoljan mig nekog od vaših istaknutih poslanika – da neko ne bude izabran.

Ovaj proces će u suštini i po svojim posledicama biti jednak reformi iz 2009, odnosno tzv. opštem izboru sudija. U sledećih par godina preko 50% sudija odlazi u penziju, a nove će biti birane pod budnim okom vaših istaknutih pravnika.
Uskoro ćemo videti i koji će pravnici biti istaknuti. A mnogi se ovih dana ističu – kao članovi radnih grupa ili tako što glume ministarku „u opasnim scenama”, na okruglim stolovima i u medijima. Na okruglim stolovima, kada bi neko iz opozicije ili kritički nastrojenog dela civilnog društva i uspeo da se na njih ušunja i kaže šta misli, u pripravnosti su bili kandidati za istaknute pravnike sa pripremljenim referatima, spremni da veličaju tektonske promene u pravosuđu.

Različiti su mehanizmi kojima ćete držati pravosuđe pod kontrolom. Neki su finansijski i vama je potpuno prihvatljivo da otvoreno kažete da Siniša Mali određuje kako će živeti sudije i tužioci, u zavisnosti od toga kako se pokažu. Kadrovski – Ministarstvo pravde presudno utiče na broj i raspored sudijskog i tužilačkog osoblja. Na pojedinačne nosioce sudijske ili tužilačke funkcije uticaćete, premeštajima, upućivanjima, kao i tumačenjem norme o zabrani svakog političkog delovanja kada su u pitanju sudije. Dok će sudijama biti zabranjeno da slobodno izražavaju svoje mišljenje, a javnosti (čak i onoj stručnoj) da komentariše rad sudova i tužilaštava – znamo ko može uvek da najavljuje i komentariše optužnice, da ceni dokaze (ponekad i da ih prikriva) i da opominje i optužuje sudije i tužioce za nerad ili korumpiranost. Znate na koga mislim.

Na kraju, ovo nije suštinska reforma pravosuđa. Nije čak ni njen početak. Njome se ne dira u organizaciju pravosuđa – predlagali smo uvođenje prvostepenih upravnih sudova i Apelacionog upravnog suda, kao i porodičnih i radnih sudova. Iako u ovim zakonima nalazimo odredbe kojima se sudije disciplinuju za prekomerno trajanje sudskih postupaka, nisu definisani delotovorni mehanizmi za smanjenje opterećenja sudova predmetima, odnosno za smanjenje trajanja sudskih postupaka.

Da ne bude da samo kritikujemo, neka od rešenja iz ovih zakona trebalo bi pohvaliti. Mislim tu, pre svega, na ukidanje mogućnosti za upućivanje tužilaca iz nižih u viša javna tužilaštva. Naime, izuzetak iz važećeg zakona o javnom tužilaštvu neretko se zloupotrebljava, pa se umesto izbora zamenika javnih tužilaca u višim tužilaštvima na konkursu, oni na ta mesta upućuju iz nižih. Na taj način, u isto vreme, prazne se osnovna javna tužilaštva, jer zamenici ostaju formalno zaposleni u njima, a sa druge strane, upućeni zamenici javnih tužilaca ostaju u višem tužilaštvu sve dok su poslušni.

Ova pojava najmasovnija je u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu čiji šef je u poslednjih godinu dana na taj način u svojoj službi angažovao više od 20 zamenika javnih tužilaca.

Ono što me brine jeste što mi se čini da ova rešenja mogu izazvati razdor u vašim redovima. I vi sigurno znate da među vašim istaknutim poslanicima postoje oni koji se tim rešenjima protive i koji su svoje najavili amandmane na ove odredbe. Neću ulaziti u njihove razloge za to. Želim da znate da vas naša poslanička grupa iskreno podržava da istrajete u raskidanju sa ovom lošom praksom.

Na kraju, imam jedan predlog kojim biste sigurno pokupili još koji poen u sledećem izveštaju Evropske komisije. Zamislite kakvi biste šampioni bili kada biste usvojili neki od amandmana opozicije. To bi bio praznik demokratije.

Samo naša poslanička grupa podnela je više 70 amandmana na ovih pet zakona, možete da izaberete bilo koji od njih. Nećete pogrešiti.

Pročitaj i ovo:

Protest povodom najave rušenja Hotela Jugoslavija

Povodom najave rušenja hotela Jugoslavija i izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa, koji je u suprotnosti sa potrebama građana i očuvanjem kulturno-istorijskog nasleđa ovog dela Beograda, Zeleno-levi front organizovaće protest u subotu, 27. aprila 2024. godine, sa početkom u 12h, ispred hotela Jugoslavija.

Robert Kozma za Vreme: Biram borbu!

Kriminalni režim odavno nema legitimitet. Jasno je da u Srbiji nema demokratije. Izlaskom na izbore ne daje mu se legitimitet, kao što se ni prihvatanjem mandata u Narodnoj skupštini ne priznaje da su izborni uslovi bili pošteni ili da nije bilo krađe.