Istoričar umetnosti i koordinator grupe za kulturu pokreta Ne davimo Beograd, Branislav Dimitrijević, povodom rušenja spomenika u selu Negrišori posvećenom žrtvama u Prvom i Drugom svetskom ratu i izmeštanja dečijeg pozorišta Boško Buha u Beograd na vodi, pa i ranijeg uništenja ploče posvećene Draganu Nikoliću i Mileni Dravić, ocenio je da se radi o sistematičnom brisanju prošlosti, naročito posle Drugog svetskog rata. “Ideološki se odričemo jednog perioda koji je u našoj istoriji zabeležen kao period modernizacije i emancipacije društva”, ukazuje i dodaje da se sve to dešava zbog “kriminalne sprege između donosioca odluka i ekstremno kriminalnog kapitala”.

„Da bi se sve ovo sprovelo mora se zaboraviti kakva dostignuća u kulturi i emancipaciji ljudi su postignuta u tom periodu, šta je sve izgrađeno i osnovano od 1945. do 1990. Posle socijalizma izgrađeno je veoma malo kulturnih institucija“, navodi Dimitrijević u Danu uživo na TV N1.

Povodom iseljenja Pozorišta Boško Buha sa Trga Republike u Beograd na vodi, u prostor koji nije adekvatan za njihove potrebe, kaže da je to opasna i zastrašujuća vest.

„Boško Buha je prvo pozorište za decu i omladinu na Balkanu i igrati se sa takvim stvarima je vrlo opasno“, ističe Dimitrijević.
Dodaje da je neko očigledno u gradu Beogradu, opštini Stari grad dao da se to rasproda (zgrada pozorišta na Trgu Republike 3). Najbizarnije u celoj priči je što se pozorištu nudi drugi prostor i to baš u Beogradu na vodi, što kolektiv odbija, jer je neuslovan. To se radi upravo zato što se stalno obećavaju nekakvi kulturni sadržaji u Beogradu na vodi, pa se kidnapuju postojeći“, smatra on.

Revoltirano dodaje „da li će sutra tako i Narodno pozorište da izmeste u Surčin, na primer?!“

„Shvatite da je sve moguće“, ističe.

Srušeni spomenik u selu Negrišori – „neverovatno da ga nisu izmestili“

Osvrnuvši se na rušenje spomenika u selu Negrišori, prilikom radova koje kineska kompanija obavlja na deonici auto-puta od Pakovraće do Požege, poručuje da je neverovatno da niko ranije nije mislio o izmeštanju spomenika.

„To govori u kakvoj se situaciji nalaze službe zaštite, koje tek sad reaguju zbog pritiska javnosti. Znalo se da je on na trasi projektovanog puta i da je mnogo pre nego što su krenuli radovi trebalo da bude izmešten“, kaže Dimitrijević.

Dodaje da ne znamo ni gde su delovi spomenika, „potpuno je nejasno kako će službe dalje postupiti“, kao i da na sajtu Zavoda za zaštitu spomenika Kraljeva taj spomenik nije ni upisan.

Pročitaj i ovo:

Treća godišnjica tragedija u Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju

Tri godine su prošle od dana kada je Srbija zanemela od nasilja koje je odnelo devetnaest života, mahom dece i mladih u OŠ “Vladislav Ribnikar”, Duboni i Malom Orašju. Zajedno smo tugovali, zajedno smo tražili odgovornost za promovisanje nasilja u društvu i pokretanje najšireg društvenog dijaloga – da sistem više nikada ne bi zakazao kao u slučaju ove dve tragedije.