Cijepljenje preko reda, slaba strategija i loša komunikacija prema javnosti obilježili su prve mjesece cijepljenja i kumovali tome da je Hrvatska trenutno pri dnu EU ljestvice po postotku cijepljenog stanovništva. Dok bjesni treći val pandemije, građani frustrirano gledaju kako se u nekim gradovima već cijepe zdravi ljudi srednje dobi, dok drugdje stariji od 70 godina i dalje čekaju na poziv.

Broj zaraženih i preminulih značajno se povećao u proteklom periodu, a epidemiološka situacija u zemlji je kritična. Međutim, Komisija za zarazne bolesti zasad ne planira da preporuči dodatne mere prevencije, postavljajući dilemu da li su zdravlje ili ekonomija prvi prioritet u ovoj pandemiji.

U vladinim krugovima gaji se nada kako će povećanje stope cijepljenja i toplije vrijeme smanjiti broj oboljelih na optimalnu razinu i tako omogućiti siguran doček turista za dobrobit grčke ekonomije. Statistika ipak pokazuje da će ovo biti daleko rizičnija strategija nego što je to javno obznanjeno.

Srbija je prva u Evropi i sedma u svetu po stopi pune vakcinacije! Ali sudeći po poslednjim potezima vlasti, došlo je do zastoja. Nakon svih čuda koja smo videli poslednjih nekoliko decenija, došao je red na pelcturizam. Kontradiktorne izjave i postupci od početka epidemije, pogotovo ono što je dolazilo iz kriznog štaba, izazvali su sumnju u narodu i otvorili prostor teoretičarima zavere. Pritom su troškovi uvoza vakcina nepoznati. Pitanje je da li će se potražnja za vakcinacijom oporaviti.

Svojevremeno je mega - popularna regionalna zvijezda Lepa Brena, u jednoj od svojih pjesama pjevala “Daj, Bože, zdravlja i radosti”. Iako je od ovog hita prošlo više od tri decenije, ovaj refren, danas je, posebno aktuelan. 

Ne možemo očekivati ulazak BiH u EU sve dok ne budemo imuni na virus korupcije, kriminala, i nacionalističkih politika koje paralizuju državu.

Hrvatska je postala članica Europske unije prvog srpanjskog dana 2013. godine. Na referendumu je prije ulaska u uniju 66,27 posto birača glasalo „ZA“, a 33,13 posto „PROTIV“ ulaska u EU. Mnogi su iz raznih razloga strahovali od ulaska u EU, što je jasno iz nimalo nezanemarivog postotka građana koji su bili protiv takve zajednice. Jedan od razloga tih strahova bio je i što će to nama donijeti EU. No, gotovo osam godina kasnije nekako sam dojma da danas više nije pitanje što će Europa donijeti nama nego što smo mi donijeli Europi, odnosno tko je u tom dogovorenom braku bolje prošao i za čije se ime veže ta nesretna trinaestica u godini pristupanja.

Ove će godine Grčka odbeležiti svoj 40 godišnji jubilej kao članica jednog od najjačih klubova na svetu, Evropske unije. Put Grčke ka Evropi je u više navrata bio težak i dovodio zemlju na rubu izlaska iz Unije. Učeći na svojim greškama, Grčka je možda obezbedila svoju poziciju u Uniji, ali i dalje ne uspeva dobiti snažnu ulogu države koja pruža suštinski značajnu pomoć ili pokazuje solidarnost ka zemljama koje imaju status kandidata za članstvo u EU.

Te 2007. godine bili smo toliko srećni i ponosni da smo se konačno našli na tom mitološkom mestu, u tom pretencioznom klubu samo za izabrane članove, poznatom kao EU. Trinaest godina nakon pristupanja, međutim, ovaj evropski san više liči na noćnu moru.