Korona virus je polako došao i u Srbiju. Pored tog simpatičnog imena, koje označava njegovu „porodičnu“ pripadnost (Coronaviridae), dobio je i „službeno“ ime – SARS-CoV-2 kako bi se označilo da se ipak razlikuje od drugih korona virusa koji su i do sada cirkulisali po celom svetu.

Ukoliko ste nekada imali ono što se zove „prehlada“ vrlo je verovatno da ste imali i infekciju korona virusom. Međutim, za razliku od ovog najnovijeg, on se uglavnom zadržavao u gornjim disajnim putevima, odnosno „nije silazio na pluća“, i tako, lečili ga, ne lečili, posle 7 dana više ga nije bilo. Sada je pak virus malo promenio svoju strukturu i više mu nisu zanimljivi nos, ždrelo i grlo, već ima veću predispoziciju za donje disajne puteve i tkivo pluća koje se nalazi na kraju tih puteva.

Novi korona virus tako umesto bezazlene prehlade može da dovede do virusne upale pluća sa svim komplikacijama koje takva upala može da napravi.

Iz iskustva Kine i Italije vidimo da je, za to kakav će biti efekat neizbežne epidemije, veoma važno kako se postave institucije sistema. Pošto na to u Srbiji može da utiče samo jedan čovek preostaje nam samo da vidimo šta možemo da uradimo mi, kao pojedinci.

Novi korona virus je veoma virulentan, što znači da se veoma lako prenosi. Ukoliko izlazite među ljude, i sa njima imate bliski kontakt (npr. u vozilima gradskog prevoza) rizik od zaraze se drastično povećava, budući da su zaražene osobe infektivne i u tzv. periodu inkubacije, odnosno u prvih nekoliko dana dok ne dođe do manifestacije infekcije. Ako ste prinuđeni iz bilo kog razloga da dolazite u kontakt sa ljudima gotovo je nemoguće biti 100% siguran da se nećete zaraziti, osim ako ne obučete jedan od onih skafandera (i propisno ga dezinfikujete po povratku kući).

Zbog svega toga je mnogo važnije da se skoncentrišemo na to da mi ne zarazimo druge, iako naravno treba voditi računa i o svojoj zaštiti koliko je to već moguće. Čak iako smo potpuno ubeđeni u to da nismo zaraženi, nije teško voditi računa da ne dišemo drugima u lice, da ne kijamo ili kašljemo u pravcu drugih, da stavimo bilo kakvu masku preko lica ako imamo simptome koji bi mogli da ukažu na infekciju, i da u tom slučaju bez izuzetka izbegavamo kontakt sa ljudima koji pripadaju rizičnim grupama, a to su stariji sugrađani i ljudi sa hroničnim bolestima. Ako ste mladi, zdravi i pravi, verovatno ćete, ako se i zarazite, imati blaži oblik bolesti, koji ćete izneti „na nogama“ kao i običnu prehladu ili bronhitis. Stariji i oboleli od hroničnih bolesti pak imaju manju verovatnoću za to budući da, zbog godina i pridruženih bolesti, imaju nedovoljno kompetentan imuni sistem da se izbori sa virusom. A specifičnog lečenja za novi korona virus, u vidu antivirusnih lekova ili vakcine, još uvek nema.

Događaji kao što su epidemije stavljaju celo društvo na ispit – ona koja imaju razvijeniju kolektivnu svest o dobrobiti cele zajednice će proći bolje od onih gde svako gleda svoja posla. Koliko svaki građanin Srbije bude vodio računa o ljudima oko sebe, toliko će i njemu samom biti dobro.

dr Srđan Lukić, pulmolog