Možda je pandemija prilika da se provedu i neke dublje ekonomske reforme za kojima naša zemlja žudi, a za koje bi kriza mogla biti odlična.

Piše: DanijalHadžović

Bosna i Hercegovina prvobitno se odlučila boriti protiv koronavirusa uvođenjem jednog od najrigoroznijih modela u cijeloj Evropi. Taj model koji je uveden u martu ove godine je, između ostalog, uključivao potpunu zabranu rada svim ugostiteljskim objektima i tržnim centrima, ograničenje rada prodavnicama do popodnevnih sati, zatvaranje granica za turiste te čak i uvođenje policijskog sata. Posebno se strogo odnosilo prema građanima starijim od 65 godina i mlađim od 18,  kojima je tokom čitavog dana kretanje van kuće bilo potpuno zabranjeno!

Strah koji je preovladavao od koronavirusa i posljedica koje bi on mogao prouzrokovati za nedovoljno razvijeni i osposobljeni zdravstveni sistem u BiH, prvobitno je nadjačao bunt koji su određeni borci za ljudska prava i javne ličnosti dizale  protiv ovakvih mjera. Ipak, na kraju je presudio Ustavni sud: odlukom o zabrani kretanja za starije od 65 godina i mlađe od 18,  prekršen je Ustav BiH.

Da su vlasti u BiH odluke o mjerama protiv koronavirusa donosile ishitreno i očito ne bazirano na širim procjenama koristi i mogućih posljedica, pokazuje i činjenica da su, nakon prvobitnog uvođenja rigoroznih mjera, pred razamanski Bajram krajem maja mjeseca, ukinuli gotovo sve nametnute stroge mjere i pustili da sve radi gotovo potpuno slobodno kao i prije uvođenja mjera. Ipak, na ukidanje mjera građani, koji su dva mjeseca kolektivno držani u izolaciji, reagirali su krajnje nonšalatnim ponašanjem, od odbijanja nošenja maski do masivnih okupljanja na javnim mjestima. Posljedice su ubrzo bile vidljive: BiH je od države s jednim od najmanjih postotaka zaraženih, počela da bilježi nagli rast broja zaraženih.

Presjek koronavirusa u BiH, 10. 10. 2020

Nakon što je započeo nagli rast zaraženih, zbog čega je BiH počela dospijevati i na crvenu listu evropskih zemalja, vlasti su ponovo počele uvoditi restrikcije. Naravno, potpuno zatvaranje u strahu od katastrofalnih ekonomskih posljedica koje bi ono prouzrokovalo vlasti nisu uvodile, ali su  umjesto toga donijele neke nove, blaže mjere, poput onih da se zabrane javna okupljanja u većim grupama ili zabrani rad svim objektima iza 23 sata. Ovo je dovelo od otkazivanja ili promjene formata brojnih manifestacija, poput čuvenog Sarajevo film festivala, jednog od najvećih brendova Sarajeva danas, utakmice su se, kao i u ostatku Evrope, počele igrati bez publike, a kina i pozorišta počela su raditi s ograničenim brojem posjetilaca. Ipak, najveću štetu i najveći bunt pružili su sektori ugostiteljstva i turizma.

Ovaj tekst je objavljen u okviru inicijative „Priče iz regiona” koju realizujemo u saradnji sa  Res Publica i Institut za komunikacijske studije (Makedonija), i sa ABCnews.al (Albanija), Analiziraj.ba (BiH), Sbunker (Kosovo), PCNEN (Crna Gora), Prlija (Hrvatska) i SEGA (Bugarska). Tekst odražava isključivo stav autora.

Ekonomske posljedice

Goreopisane mjere su bh. ekonomiji zadale težak udarac, a za neke njene segmente značile su i potpuno obustavljanje rada na određeno vrijeme.

Kao i svugdje u svijetu, posljedicama koronavirusa posebno su bili pogođeni sektori ugostiteljstva i turizma. Ipak, postavlja se pitanje koliko su stroge mjere Vlade i prvobitna potpuna zabrana rada, te, nakon ukidanja mjera, ograničavanje rada ugostiteljskim objektima do 23 sata, dodatno pogoršali situaciju i je li se u svemu moglo drugačije postupiti. Po tom pitanju, ugostitelji nisu imali nikakve dileme: država je direktno potpomogla padu njihovog poslovanja i primorala ih na otpuštanje radnika, bez pružanje adekvatne naknade zauzvrat. Zbog toga su ugostitelji u više navrata organizirali proteste tražeći da vlada ukine svoje mjere.

Jedan od ugostitelja, Almir Skoljak, vlasnik popularnog kafića u Sarajevu u razgovoru sa mnom ističe da je zbog pandemije koronavirusa i mjera vlade u konačnici morao otpustiti čak 12 radnika:

  • Držao sam radnike što sam duže mogao i trpio ogromne gubitke, očekujući da će “zatvaranje” brzo proći, međutim, pomoć od države nije stizala, posao se nije vraćao na staro i morao sam da otpuštam.

Mjera o radu do 11 je pak, kako tvrdi, potpuno besmislena i kontraproduktivna:

“Ja bih shvatio da su donijeli mjere da se mora nositi maska, držati razmak u kafićima, sve ok… Ali koja je tačno logika ograničiti rad do 11? Je li to koronavirus tek tada izlazi iz kuće? Druga stvar, time se ništa ne rješava, s obzirom da su se ljudi umjesto da se okupljaju u ugostiteljskim objektima, u većoj mjeri počeli okupljati u kućama. Dakle, potez nema nikakvu sigurnosnu logiku i njegova jedina posljedica je da ugostiteljstvo ostavi bez miliona prihoda a stotine radnika pošalje na biro, navodi Skopljak.

I mnogi građani BiH, naravno, negoduju zbog nemogućnosti ostanka u gradu duže od 23 sata navečer i postavljaju pitanje smislenosti takve odluke. Čak su se i u samoj Vladi Federacije BiH pojavili zahtjevi da se ova mjera ukine, no ti prijedlozi su odbijeni i za sada ostaje na snazi od mjera o ograničenju rada ugostiteljskim objektima.

Ipak, puno gore i od samog ugostiteljstva prošao je sektor turizma, koji je, s izuzetkom Neuma, jedinog grada na moru u BiH koji je uslijed teže mogućnosti putovanja ove godine bilježio rekordne posjete, u globalu bilježio velike gubitke. Pored prirodno rapidnog pada putovanja ljudi, i mjere države ovoj situaciji su zasigurno dodatno doprinijele. Granice su zatvorene, a dolazak turistima dozvoljen je tek sredinom septembra, na isteku turističke sezone. Zbog svega se procjenjuje da je turizam, jedna od najbrže rastućih grana posljednjih godina u BiH, od početka koronavirusa doživio pad od 80%. Zatvoreni su mnogi hoteli, a veliki broj turističkig agencija bio je primoran ugasiti svoje poslovanje. Upravo zbog zatvaranja granica, turistički radnici u BiH su, jednako poput ugostitelja, u nekoliko navrata i širom zemlje organizirali proteste.

Jedan od onih koji su bili primorani svoju firmu je i Edin Demirović, koji je prije tri godine osnovao vlastitu agenciju. Tvrdi da mu je posao je išao odlično uslijed navale turista u Sarajevo posljednjih godina. Međutim, zahvaljujući početku korona krize, mjesecima je nije imao posla i mušterija, zbog čega je u konačnici odlučio ugasiti firmu:

“Jednostavno, zatvorene su granice, a i domaći ljudi počeli su slabije putovati, osim možda u Neum. Nije izvjesno kada će se turizam opet pokrenuti. Na kraju sam morao otpustiti svih svojih 7 radnika i zatvoriti firmu, jer jednostavno, nemam novca da plaćam tolike troškove kada nikakav prihod ne stiže, a država je odlučila da ne pomaže”, navodi Edin.

Zbog svega, turizam je prema procjenama, gubio čak million KM dnevno.

Ekonomske mjere

Za saniranje štete od posljedica koronavirusa Evropska unija svojim članicama odobrila je 857 milijardi dolara, a tu je čitav niz dodatnih mjera i instrumenata za borbu protiv koronavirusa. S druge strane, početne odluke za zapadni Balkan su da je kao dio borbe protiv posljedica pandemije planiran paket pomoći od 3,3 milijarde eura.

Izvor: emerging-europe.com

U Bosni i Hercegovini, jednoj od najsiromašnijih država Evrope, čak i na primjeru ekonomskih mjera za saniranje štete se vidi sav problem kompleksnosti domaćegpolitičkog sistema i nespremnosti domaćih vlasti i stranaka da preuzmu odgovornost za probleme s kojima se suočavaju.

Tako je na državnom nivou blokirano 250 miliona KM pomoći od EU za BiH. Razlog, može zvučati banalno, ali je u BiH to sasvim realno: ministri iz Republike Srpske u Vijeću ministara BiH zahtijevaju da se u sporazumu s EU o dodjeli pomoći spomene i RS.

Isto Vijeće ministara još nije predložilo nikakav set ekonomskih mjera na državnom nivou, a vlada Federacije BiH  je od planiranih skromnih 488 miliona za pomoć privredi utrošila svega 18 posto. Jedina ozbiljnija mjera koja je do sada donesena jesu odluke entitetskih vlada da poslodavcima koji to zatraže isplate doprinose za mjesece april, maj i juni.

Lekcije koju (ni)smo naučili

Uslijed pandemije koronavirusa, Bosni i Hercegovini se predviđa pad BDP-a ove godine od 5,5%. Iako je ekonomski pad, kao i u ostatku čitavog svijeta, svakako bio neminovan, teško se je oteti utisku da je mnoge poteze vlada donosila ishitreno, nedovoljno proračunato i bez uzimanja u obzir posljedica koje će one imati prije svega na ekonomiju. Naime, početna procjena da se treba strpiti određeno vrijeme i da će uz maksimalno ograničavanje kretanja i aktivnosti stanovništva pandemija postepeno proći, sada se ispostavlja da je bila netačna. Nakon ublažavanja mjera broj slučajeva zaraze koronavirusom u BiH je naglo rastao, a sada je, kako u ostatku Evrope, tako i u BiH, jasno da ćemo umjesto lockdowna morati naučiti živjeti s koronavirusom i tražiti način kako da se pridržavamo mjera i što više smanjimo rizik od zaraze istovremeno nastojeći obavljati svoje uobičajene aktivnosti.

Očito je da su mjere poput zabrane kretanja iza 18 sati ili zabrane rada ugostiteljskim objektima, zabrane turistima da ulaze u zemlju, pa i novija odluka da se ugostiteljskim objektima ograniči rad do 23 navečer, potpuno pogrešne. Da, nošenju maski u ugostiteljskim objektima, da i držanju razmaka između ljudi i stolova, da i dezinfekciji ruku i inspekcijskim kontrolama, ali očigledno je bilo suludo ljudima potpuno zabraniti rad i nanositi toliku štetu ekonomiji, čekajući pritom da koronavirus prođe sam od sebe prije pronalaska vakcine. Da svim mjerama opreza i zaštite, ali ostaje nejasno zašto se i dalje ugostiteljskim objektima zabranjuje da rade iza 23 sata, kao da ona tek tada izlazi iz kuće?

Kada je riječ o ekonomskim mjerama koje je vlada donijela, s izuzetkom odluke da se pokriju doprinose za radnike za tri mjeseca, većina odluka još uvijek čeka na izglasavanje, a privrednici na konkretnu pomoć. Za razliku od Srbije, vlasti u BiH pak nisu donosile odluke da se građanima novac isplaćuje direktno na ruke.

Značajniji realni pad bruto dodate vrijednosti zabilježen je u trgovini na veliko i na malo, popravci motornih vozila i motocikala, prevozu i skladištenju, pružanju smještaja, te pripremi i usluživanju hrane od 25,3 posto, a u umjetnosti, zabavi i rekreaciji, te ostaloj uslužnoj djelatnosti od 12,6 posto.

Šta treba činiti

Za istinski preporod bh. ekonomije  osim paketa pomoći trebalo bi provesti i čitav niz sveobuhvatnih reformi koje će stvoriti daleko zdravije temelje za buduči razvoj BiH u svijetu nakon korone.

Dobar pomak napravljen je 2016. kada je usvojen Zakon o radu koji je omogućio mnogo lakše zapošljavanje i otupštanje u odnosu na prehtodni. Sada je, tokom krize, premijer FBiH Novalić najavio izmjene postojećeg zakona koje bi između ostalog omogućile rad od kuće, fleksibilnije radon vrijeme, lakše mijenjanje visine plate, itd. Upravo je kriza s koronavirusom pokazala koliko flesksibilnost rada i radnih sati može biti značajna za ekonomiju.

No možda i najvažnija i najobuhvatnija reforma koja bi trebala biti urađena jeste ona koja se tiče deregulacije ekonomije u BiH. Posebno teška boljka bh. ekonomije i poslovanja privatnog sektora jeste ona čitava šuma teških, bespotrebnih i često kontradiktornih propisa koji svakom poduzetniku i firmi oduzimaju mnoštvo vremena, novca i nerava samo na ispunjavanje obaveza prema državi, umjesto da se za to vrijeme bave svojim poslom. To potvrđuje i Indeks lakoće poslovanja Svjetske banke po kome je BiH plasirana tek na 90. mjestu u svijetu, pri čemu je posebno loše oslovanja u pogledu procedure za otvaranje novog biznisa (184. mjesto) i dobijanje građevinske dozvole (173. mjesto).

BiH je jedna od najgorih država za pokretanje biznisa

Da stvar bude gora, nerijetko smo svjedoci i da upravo te mnogobrojne i komplesksne propise same državne insistucije koriste kao sredstvo pritiska na određene poslovne subjekte. Od Zakona o privrednim društvima preko Zakona o obrtu do Zakona o registraciji poslovnih subjekata potrebno je propise učiniti što jednostavnijim, razumljivijim i  konkretnijim. Ovako uređeni propisi pomoći će ne samo privrednim subjektima da lakše ispunjavaju svoje obaveze i rade transparentno, nego i samim državnim institucijama da efikasnije regulišu malobrojnija, ali jasnija pravila poslovanja. Potrebno je i znatno ubrzati proces registracije firmi i dobijanja dozvola.

U vezi s tim prijeko potrebno je intenzivnije provesti digitalizaciju javne uprave i omogućiti privrednicima da registraciju i obaveze prema državi izvršavaju online putem. Godinama su različiti nivoi vlasti odbijali u značajnijoj mjeri provesti digitalizaciju i omogućiti ljudima online registraciju i rješavanje birokratskih procedura. Ipak, kriza koja je nastupila s koronavirusom dobar dio državnih institucija natjerala je da usluge građanima počnu pružati online putem. Dakle, uz malo volje i pritiska državne institucije tehnički bi mogle biti u stanju relativno lako najveći dio svojih usluga prebaciti i na internet, ali očito je u nekim drugim faktorima bio problem.

Kriza moze biti sansa

BiH dugoročno ima i veliku šansu privući i dio investicija od zapadnih kompanije, posebno ako one, uslijed problema i političkih tenzija nastalih pandemijom, odluče tražiti nova mjesta za premještanje svoje proizvodnje iz Kino. Da bi iko od njih bio zainteresovan razmatrati našu zemlju kao potencijalnu investicionu alternativu, neophodno je osigurati pravnu stigurnost, političku stabilnost, niske poreze i jednostavna pravila poslovanja.

Godinama su reforme ovog tipa kočene od različitih interesnih grupa. Tako su se, primjerice privilegovani budžetski uposlenici zajedno sa sindikatima protivili liberalizaciji zakona o radu, ako se smanje doprinoia, govorili su nam, doći će do smanjenja budžetskih prihoda i manje sredstava u fondovima, itd.. Sada, međutim, više nema ako. Kriza će dovesti i do rasta duga, i do smanjenja budžetskih prihoda i do, što je najtragičnije, znatnog povećanja nezaposlenosti, a dobar dio tereta će i po prvi put morati snositi državni sektor za kojeg više nema dovoljno poreskog novca za daljnje održavanje njegovih silnih privilegija.

Dosadašnji strahovi su već ostvareni, a privilegije narušene. Jedino racionalno rješenje koje još ostaje je da se ulje napokon naspe u motor privatnog sektora i tako mu se omogući da društvo što brže povuče naprijed.

Formalno obrazovanje stečeno na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Daleko veće obrazovanje, iako neformalno, steklo je čitanjem knjiga i razvojem vještina po vlastitom izboru. Prvo novinarsko zaduženje bilo je na Radiju 202 2009. godine. Tada je radio na portalu Depo, Federalna TV, i tjedniku Slobodna Bosna. Napisao nekoliko stotina članaka: komentara, kolumni, analiza, istražnih priča i intervjua objavljenih u bosanskohercegovačkim i regionalnim medijima. 2015. godine s nekoliko je istomišljenika osnovao Liberalni forum i udrugu posvećenu promicanju i širenju politika i vrijednosti otvorenog i slobodnog društva.

Pročitaj i ovo:

Nova akcija sadnje stabala: Drvo prijateljstva u 6 gradova regiona

Pridružite se regionalnoj akciji sadnje drveća “Drvo prijateljstva” u petak 30. oktobra, u 11 časova, ispred hotela Jugoslavija. Akcija će istovremeno biti održana u 6 gradova našeg regiona, pored Beograda akcija sadnje će biti realizovana u Skoplju, Prištini, Tirani, Podgorici i Sarajevu.

Ogradama protiv pešaka

Akcijom gradskih službi na početku ulice Braće Jugovića, ovog vikenda pomereni su pešački prelazi i podignute su ograde koje onemogućavaju prirodne pravce kretanja pešaka.