Priče iz regiona: Da li je Crna Gora stvarno pobedila COVID-19?

Drugog juna U Crnoj Gori je proglašen kraj epidemije. Iz prvog talasa, zemlja je izašla sa sledećim bilansom: zaraženih 324 i preminulih 9. Sada se Crna Gora nalazi pred ekonomskim izazovima i pod velikim znakom pitanja je turistička sezona. Prve procjene nedvosmisleno pokazuju da će prihodi od turizma biti umanjeni za 70 odsto!

Piše: Ksenija Milović

Po mišljenju struke, zemlja sa malim brojem stanovnika, kao što je Crna Gora, a samim tim i malom gustinom naseljenosti, imala je predispozicije da uspješno stavi epidemiju pod kontrolu.

Stanovništvo je, paralelno sa proglašavanjem epidemije, medijski bilo bombardovano sa crnom hronikom i dnevnim bilansima iz drugih evropskih zemalja (Italija, Španija, Velika Britanija). Tako da se u vazduhu samo osjećao strah, kada će brojke oboljelih i preminulih naglo skočiti, odnosno- kada će i Crna Gora doživjeti taj zloslutni ,,pik” na grafikonu koji pokazuje progres pandemije.

Konferencije za štampu Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT) su na dnevnom nivou obavještavale o slučajevima oboljelih i preminulih, kao i o mogućnostima stvaranja tzv klastera ili žarišta epidemije. Kako su u ovakvim situacijama na žalost, prije razuma i savjesti, najbolji partneri strah i panika, tako su i razne neistine kružile Crnom Gorom, o stotinama zaraženih i najavi ,,italijanskog scenarija”.

Građani se ne mogu oteti utisku da smo preko noći prešli dvije krajnosti – od drakonskih mjera, nepovoljnih prognoza i neizvjesnosti, do potpune relaksacije i Vladinih poziva na ljetovanje u Crnoj Gori.

Pandemija COVID-19 dokazala je svijetu da virus ne poznaje granice. Atmosfera u Crnoj Gori krajem 2019. godine ni na koji način nije ukazivala kakav život možemo očekivati u narednim mjesecima. U decembru je u Parlamentu izglasan Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji je nanovo podijelio crnogorsko društvo. Sva pažnja javnosti je bila na usmjerena ishode tog Zakona, da su sve druge teme ostale po strani. Enormna zaduživanja, kao potpora odavno nestabilnoj ekonomiji, ulaganje u nacionalna preduzeća koja su dokazani gubitnici, pa i pandemija COVID-19 prošli su ispod radara javnosti.

Ovaj tekst je objavljen u okviru inicijative „Priče iz regiona” koju realizujemo u saradnji sa Res Publica i Institut za komunikacijske studije (Makedonija), u saradnji sa Institutom za demokratiju i medijaciju (Albanija), Analiziraj.ba (BiH), Radio KIM (Kosovo), Sbunker (Kosovo) i PCNEN (Crna Gora).

Poslednji u Evropi sa prvim slučajem zaraze

Institut za javno zdravlje Crne Gore je svojim redovnim saopštenjima informisao javnost o progresiji pandemije u svijetu, kao i o riziku za našu zemlju. Crna Gora je, spletom više okolnosti, poslednja zemlja u Evropi koja je zabilježila prvi slučaj zaraze. Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti je donijelo prvi set mjera u cilju sprečavanja širenja epidemije. Stupile na snagu 16. marta, sa predviđenim trajanjem od najmanje 15 dana, a podrazumijevale su: prekid rada u vaspitno-obrazovnim ustanovama, zabranu svih javnih okupljanja u Crnoj Gori, zabranu posjeta u bolnicama i zatvorima i uplovljavanje svih kruzera i jahti. Već 17. marta u Crnoj Gori su registrovana prva dva slučaja zaraze. Reakcije stanovništva su bile pod velikim uticajem panike, što je za posledicu imalo gužve u prodavnicama i pravljenje zaliha namirnica koje su po svom obimu dovoljne za čak četiri mjeseca potrošnje. Ubrzo je došlo do nestašice zaštitne opreme (rukavice, maske) i sredstava za višenamjensku dezinfekciju. Na žalost, velika potražnja za dezinfekcionim sredstvima dovela je do toga da vlasnici određenih apoteka udvostruče njegovu cijenu. Prema riječima ministarke ekonomije, ovakav potez je – u skladu sa zakonom, ali nije moralan.

Iako su preventivne mjere donesene relativno na vrijeme, Vlada Crne Gore i Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti u početku nijesu obavještavali javnost o kapacitetima u zdravstvenim ustanovama, zalihama materijala za jednokratnu upotrebu, zaštitne opreme, broju testova i respiratora. To je otvorilo dovoljno prostora za dodatno nepovjerenje i nesigurnost u kapacitete zdravstvenog sistema Crne Gore od strane određenog broja građana. Odnosno, nepovjerenje i nesigurnost su dodatno bili pothranjeni i korupcionaškim aferama koje su u godini iza nas potresle Crnu Goru, a dokazano su višemilionski oštetile budžet države. Nezavisni mediji u Crnoj Gori su prenosili apele zdravstvenih radnika da ne raspolažu sa zaštitnom opremom (konkretan primjer je načelnik internog odjeljenja bolnice u Ulcinju).

Državljani Crne Gore koji su boravili u inostranstvu, pri povratku su smještani u prilagođene karantine (14 dana u objektima koji su za vrijeme pandemije pretvoreni u karantin i 14 dana kod kuće). Prvih dana, kada još uvijek režim samoizolacije nije jasno utvrđen, postojali su dokazi o pojedinačnim prekršajima izrečenih mjera. Tada se na zvaničnom sajtu Vlade Crne Gore pojavio spisak sa ličnim podacima svih onih kojima su ove mjere izrečene. Reakcije javnosti su i u ovom slučaju podijeljene, dok su određene organizacije uputile zahtjeve za ocjenu ustavnosti ovog poteza.

Uvođenjem policijskog časa, zabrane i ograničenja kretanja, broj lica koja su kršila mjere i propise se svakog dana uvećavao. Novčane kazne su bile među najvisočijima u reigonu (800 do 2000 eura), a građani koji su počinili krivično djelo su višečasovno zadržavani u prostorijama centara bezbjednosti gdje nije bilo moguće održati preporučenu fizičku distancu. Negodovanje i nepovjerenje kod građana je uzimalo maha, uz tvrdnje da zakoni nisu za sve jednaki.

Sa porastom broja registrovanih slučajeva, uslijedilo je i dalje pooštravanje mjera. Zatvoreni su ugostiteljski objekti, tržni centri, zanatske radnje… Uprkos prethodnim izjavama resornih ministarstava da neće biti posledica po ekonomiju, zatvaranjem radnih mjesta i ukidanjem isplata mnoga domaćinstva su zašla u domen siromaštva. Vladini paketi pomoći malim i srednjim preduzećima su uspjeli na jedan način da pomognu zaposlenima, međutim, radnici i preduzeća koji se svojim načinom djelovanja nalaze u domenu tzv „sive ekonomijе“ našli su se u problemu. Naime, takvi zaposleni nijesu prepoznati u sistemu iako njihova djelatnost na neki način unosi „živi“ kapital u crnogorski ekonomski sistem, a na drugi način ga dugoročno šteti.

Iako je treći predviđeni paket pomoći bio najavljen, do njegove dodjele još uvijek nije došlo. Vlada pokušava da fokus javnosti prebaci na okršaje sa opozicijom (u Budvi je došlo do prekrajanja izborne volje građana). Od 2016. godine je DPS sa kolaicionim partnerima opozicija u tom gradu. Istupanjem jednog odbornika na stranu DPS-a, dolazi do pokušaja smjene vlasti, sa zapletima i nemilim scenama ispred zgrade Opštine, na svakodnevnom nivou.

Mala zemlja, veliki izazovi zdravstvenog sistema

Kako su obrazovno-vaspitne ustanove među prvima zatvorene, već 23. marta je pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete, a u saradnji sa televizijama sa nacionalnom frekvencijom organizovana nastava na daljinu. Prikazani sadržaj je uredno pratio školski program, ali ipak ćemo naredne godine sa sigurnošću znati koliko uspješno je gradivo usvojeno. Jedna od boljih stvari koje su se desile je upravo veća zastupljenost  obrazovnog sadražaja na televiziji. Postoje naznake da će se i ubuduće jedan dio (dodatne) nastave ovako izvoditi.

Za vrijeme trajanja pandemije obustavljeno je izvođenje svih medicinskih intervencija za pacijente koji nijesu životno ugroženi. Onkološki pacijenti su mogli da nastave sa neophodnim terapijama koje primaju unutar zdravstvenih ustanova, ali ostali su bili prepušteni čekanju i agoniji. S obzirom na to da je Crna Gora među zemljama sa manjim brojem stanovnika (625.266 stanovnika, a gustina naseljenosti je 45,27/km2), čini se da nije preveliki izazov u budućnosti uspostaviti zdravstveni sistem koji će odoljeti svim vanrednim okolnostima i paralelno sprovoditi svoju regularnu djelatnost.

Potrebno je imati u vidu da su sve izrečene mjere i odluke zapravo političke, a donesene su u konsultaciji sa strukom. Takođe, u Crnoj Gori kao i u zemljama u regionu je izborna godina, pa su se određeni potezi aktuelne vlasti tumačili kao predizborna kampanja. Odnosno, vladajuća partija je medijskom zastupljenošću, distribucijom pomoći i radom Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti već ušla u predizbornu kampanju. Vladajuća koalicija odredila je 30. avgust za dan održavanja izbora (podsjećanje: prethodni parlamentarni izbori su bili 16.oktobra 2016).

Prema istraživanjima javnog mnejnja, građani Crne Gore najviše povjerenja su imali u Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti.

Članovi NKT-a su takođe i članovi predsjedništva i glavnog odbora Demokratske partije socijalista, pa se nedvosmisleno može zaključiti da vladajuća partija upravo računa na uspješan izlazak iz epidemije kao pogonsko gorivo za pobjedu na narednim izborima (uprkos podjelama u Crnogorskom društvu na osnovu identitetskih pitanja, nepovoljnoj ekonomskoj situaciji).

Prema informacijama Vlade Crne Gore, poslednji inficirani pacijent se oporavio 24. maja, a već tada su i mjere zabrane uveliko stavljene van snage ili relaksirane. Pošto nije bilo novih prijavljenih slučajeva, 2. juna je proglašen kraj epidemije.

Broj odrađenih testova se kreće oko 12 000 ali je javnost ostala uskraćena za informaciju o kakvim se testovima radi i koliko su bili zastupljeni tzv „brzi“ ili orjentacioni testovi. Iz prvog talasa pandemije zemlja je izašla sa sledećim bilansom: zaraženih 324 i preminulih 9.

Već 14. juna se pojavio novi importovani slučaj zaraze. Riječ je bila o državljaninu BiH. Kako je Crna Gora otvorila granice za susjedne zemlje izuzev Srbije, tenzije u društvu su se pojačale. Odnosno, javnost je bila opterećena saopštenjima zabrinjavajućeg tona, između dva ministra zdravlja (Srbije i Crne Gore) ali i ostalih visokih funkcionera.

Nakon tog 14.juna, broj potvrđenih slučajeva se svakodnevno povećava, a članovi Vlade i NKT-a su kao okidač proglasili litije (koje se preko pola godine održavaju u Crnoj Gori, kao odgovor na Zakon o slobodi vjeroispovijesti) i fudbalski derbi Partizan-Crvena zvezda.

Ekonomske posledice i lekcije pandemije

Sada se Crna Gora nalazi pred ekonomskim izazovima i pod velikim znakom pitanja je turistička sezona. Prošle godine je uloženo 1,35 milijardi eura u deset najvećih turističkih projekata, a sve sa ciljem da se premaši prošlogodišnji broj turista (2,6 miliona). Prve procjene nedvosmisleno pokazuju da će prihodi od turizma biti umanjeni za 70 odsto.

Naglo otvaranje granica i trka sa vremenom da se naša zemlja proglasi „corona free“ destinacijom jasno pokazuju da se svi napori ulažu u spašavanje turističke sezone. Iako Institut za javno zdravlje i dalje vrši testiranje i broj potvrđenih slučajeva pokazuje vidljivije uvećanje u odnosu na prvi period borbe sa COVID-19, stanovništvo se ponaša dosta relaksirano, gdje nadležni apeluju na ličnu odgovornost. Odnosno, virus nije nikada nestao, on samo miruje i čeka najpogodniji način da napravi novo žarište. U prirodi virusa je da se širi, a mi ljudi smo idealne mete (družimo se, krećemo i putujemo). Negativni događaji skoka broja inficiranih u regionu bi mogli su poslužiti kao opomena crnogorskim nadležnim organima da mjere prevencije budu drugačije. Na kraju, Kina koja je pokazala najveći stepen spremnosti u borbi sa pandemijom još uvijek vrši trijažu, testira i šalje u obavezan petnaestodnevni karantin sve osobe koje ulaze u zemlju.

Za vrijeme epidemije dokazano je rastao i broj žrtava nasilja u porodici. NVO Sigurna ženska kuća je uputila apel za obezbjeđivanje dodatnog smještaja za svoje korisnice jer su njihovi raspoloživi kapaciteti još u prvim nedjeljama epidemije prevaziđeni.

Velike pobjede se ostvaruju zajedno. To uključuje i borbu sa pandemijom. Odgovorna vlast, mediji koji ne vrše manipulaciju senzacionalističkim naslovima, nekorumpirani ljekari su osnov za povjerenje kod građana. Konkretno u Crnoj Gori, na bezbolan način se pokazalo da zdravstvo nema adekvatne uslove za rad, pomoć je stizala u poodmaklim danima epidemije. U susret novom rebalansu budžeta u Crnoj Gori, građani se nadaju da će se i što se tiče ekonomije struka više pitati. Odnosno, kada će Crna Gora zauzeti kurs stabilne ekonomske politike i graditi ekonomiju koja se neće u najvećem dijelu oslanjati na turizam, već na poljoprivredu, male i srednje biznise.

U susret parlamentarnim izborima, rastu tenzije u društvu. Skreće se pažnja javnosti sa velikih budžetskih zaduženja, a prebacuje se fokus na vječna identitetska pitanja u Crnoj Gori. Predizborni slogani sadrže hvalospjeve vlasti o pobjedi nad COVID-19, a polako naviru stari problemi. Prema prognozama stručnjaka, na jesen će se u Crnoj Gori osjetiti prave posledice ekonomske krize. Prema procjenama ekonomskih analitičara ali i poslalnika opozicije nakon parlamentarnih izbora građane Crne Gore očekuje smanjenje plata i nezapamćena ekonomska kriza.

Građani, dovedeni do ivice siromaštva, zatrovani nacionalnim, vjerskim, identitetskim podjelama, sve češće bivaju gurnuti u sukobe. Zato, sa pobjedom nad epidemijom, nadamo se da će u Crnoj Gori napokon pobijediti razum i volja za pristojnim životom. Odnosno, nadamo se da za sve ovo vrijeme nismo samo naučili kako se pravilno peru ruke.

Epidemija je pokazala da visok stepen lične odgovornosti i savjesti mogu biti najbolje oružje u kriznim situacijama ali takođe i da su država i cijeli sistem jednako jaki koliko i njihove najslabije karike. Samohrani roditelji, roditelji djece sa posebnim potrebama, osobe sa hroničnim zdravstvenim tegobama, socijalno ugrožene kategorije, odnosno, pojedinci čiji životi inače zbog različitih okolnosti najviše liče na karantin, i za vrijeme epidemije su vukli najveći teret.

Pandemija je učinila nezamislivo, odnosno, svijet je na trenutak zastao i dobili smo priliku da kao pojedinci i kao društvo preispitamo svoje djelovanje. Sramota  21. vijeka je da se desi epidemija ovakvih razmjera, ali možda će nas ovo napomenuti da nauka, solidarnost, međuljdska (državna, regionalna) saradnja i dobre namjere moraju uvijek biti u trendu.

Ksenija Milović је мolekularni biolog i članica GO političke partije Demos.