VAŠINGTON – Pacijenti sa korona virusom u oblastima u kojima je pre pandemije bio visok nivo zagađenja, u većoj su opasnosti da će umreti od infekcije, nego pacijenti u čistijim delovima zemlje, prema novom nacionalnom istraživanju koje nudi prvu jasnu vezu između dugoročne izloženosti zagađenja i stope smrtnosti Covid-19. 

U analizi 3.080 okruga u Sjedinjenim Državama, istraživači sa Harvard Univerziteta T.H. Škola javnog zdravlja Čan, otkrili su da su viši nivoi sitnih, opasnih čestica u vazduhu poznate kao PM 2.5 čestice povezane sa višom stopom smrtnosti od ove bolesti.

Nedeljama, službenici za javno zdravstvo potvrdili su vezu između prljavog vazduha i smrti ili teške bolesti od Covid-19, koju izaziva koronavirus. Harvard analiza je prvo nacionalno istraživanje  koje je pokazalo statističku vezu, otkrivajući „veliko poklapanje“ između smrti Covid-19 i drugih bolesti povezanih sa dugotrajnim izlaganjem sitnih čestica.

„Rezultati ovog rada sugerišu da dugotrajna izloženost zagađenju vazduha povećava ranjivost na najteže ishode Covid-19“, napisali su autori. 

U radu je utvrđeno da bi, ako bi Menhetn smanjio svoj prosečni nivo čestica za samo jednu jedinicu, ili jedan mikrogram po kubnom metru, u poslednjih 20 godina, grad bi najverovatnije video 248 manje smrti od Covid-19 do ovog trenutka pa na dalje.

Pre svega, istraživanje bi moglo imati značajne implikacije na način na koji službenici javnog zdravstva odluče da rasporede resurse poput ventilatora i respiratora dok se širi koronavirus. Rad je dostavljen na stručni pregled i objavljivanje u Novu Englesku, Dnevnik medicine. 

Otkriveno je da bi samo malo povećanje dugotrajne izloženosti zagađivanju moglo imati ozbiljne posledice koje se odnose na koronavirus, čak i računajući na druge faktore kao što su stopa pušenja i gustina naseljenosti. 

Na primer, utvrđeno je da osoba koja decenijama živi u okrugu s visokim nivoom sitnih čestica, ima 15% više šansi da će umreti od koronavirusa nego neko u regionu sa jednom jedinicom manje zagađenja sitnih čestica.

Na primer, Kolumbia oblast,  verovatno će imati višu stopu smrtnosti od susednog okruga Montgomeri,  savez okruga Kok, Ilinois, koji uključuje i Čikago, trebao bi biti gori od obližnjeg okruga Lejk, Ilinois Kaunti Fulton, Ga., koji uključuje Atlantu, verovatno će pretrpeti više smrti nego susedni okrug Douglas.

,,Ovo istraživanje pruža dokaz da će zemlje koje imaju zagađeniji vazduh doživeti veće rizike smrti od Covid-19’’, kaže Frančeska Dominići, profesorka biostatike na Harvardu koja je vodila istraživanje. 

Države sa većim nivoom zagađenja, rekla je dr Dominići, “biće one koje će imati veći broj hospitalizacija, veći broj smrtnih slučajeva i gde bi trebalo usredsrediti mnoge resurse.”

Ispitivanje je deo malog, ali rastućeg dela istraživanja, uglavnom još uvek van Evrope, koji nudi uvid u to kako život tokom udisanja prljavijeg vazduha može učiniti ljude sklonim koronavirusu, koji je već ubio više od 16.000  ljudi u Sjedinjenim Državama i 90.000 širom sveta.

Ukratko, dr Dominići i drugi stručnjaci za javno zdravlje rekli su da istraživanje znači da bi mesta poput Centralne doline Kalifornije ili okruga Kajahoga, Ohajo, možda trebalo da se pripreme za teže slučajeve COVID-19.

Analiza nije proučila pojedinačne podatke o pacijentima i nije odgovorila zašto su neki delovi zemlje pogođeni jače od drugih. Takođe ostaje nejasno da li zagađivanje česticama ima neku ulogu u širenju koronavirusa ili da li dugotrajna izloženost direktno dovodi do većeg rizika od obolevanja.

Dr Džon R. Balmes, predstavnik Američkog udruženja za pluća i profesor medicine na Kalifornijskom univerzitetu u San Francisku, rekao je da su nalazi posebno važni za bolnice u siromašnim naseljima i zajednicama, koje su izložene višim nivoima zagađenja vazduha nego bogatih, belih zajednica.

“Moramo da budemo sigurni da će bolnice koje se brinu o ljudima koji su ranjiviji i sa još većom izloženošću zagađenju vazduha imati potrebne resurse,” rekao je dr Balmes.

Privremena bolnica koja se gradi u kongresnom centru u Čikagu.

Kako se saznaje sve više o Covid-19, istraživanje bi takođe moglo imati dalekosežne implikacije na propise o čistom vazduhu, na kom je Trampova administracija radila na povlačenju tri godine unazad na osnovu toga što je to bilo teško za industriju.

„Rezultati istraživanja naglašavaju važnost nastavka primene postojećih propisa o zagađenju vazduha kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi tokom i nakon zaraze Covid-19“, navodi se u istraživanju.

Prošle nedelje, Trampova administracija objavila je plan za slabljenje propisa iz ere Obame o emisijama iz izduvnih gasova u automobilu, tvrdeći da bi povratni rokovi spasili živote jer će Amerikanci kupovati novija, sigurnija vozila. Ali analiza sopstvene administracije takođe je otkrila da će doći do još ranijih smrti od povećanog zagađenja vazduha.

U slabljenju prošle godine propisa o zagađenju ugljenika iz termoelektrana na ugalj, Agencija za zaštitu životne sredine je takođe priznala da će ta mera verovatno rezultirati sa oko 1400 dodatnih ranijih slučajeva godišnje zbog većeg zagađenja.

Na pitanje da li je E.P.A. takođe je proučavala vezu između zagađenja vazduha i virusa ili razmatrala politike kojima bi se pozabavila vezom, Andrea Vuds, glasnogovornica agencije, pitanje je uputila centrima za kontrolu i prevenciju bolesti i uverila se da će odstupanje Trampove administracije dovesti do nekih poboljšanja kvaliteta vazduha.

Bet Gardiner, novinarka i autorka filma „Izgubljeni: život i dah u doba zagađenja vazduha“, rekla je da je posebno zabrinuta šta će epidemija koronavirusa značiti za zemlje sa daleko gorim zagađenjem, poput Indije. 

“Većina zemalja to ne shvata dovoljno ozbiljno i ne čini dovoljno s obzirom na štetu koju zagađenje vazduha nanosi našem zdravlju”, rekla je.

Najviše sitnih čestica dobija se sagorevanjem goriva, poput automobila, rafinerija i elektrana, kao i nekih zatvorenih izvora poput duvanskog dima. Udisanje takvih mikroskopskih zagađivača, rekli su stručnjaci, s vremenom upaljuje i oštećuje pluća, slabeći sposobnost tela da se bori protiv respiratornih infekcija.

Mnogobrojna istraživanja su otkrila da izlaganje sitnim česticama povećava rizik od raka pluća, srčanog udara, moždanog udara i čak prerane smrti. 2003. godine, dr Zuo-Feng Šang, kolega profesora za istraživanje na Kalifornijskom univerzitetu u Los Anđelesu, otkrio je da će oboleli od SARS-a u najzagađenijim delovima Kine duplo više umreti od ove bolesti. 

U intervjuu, dr Šang je istraživanje na Harvardu nazvao “vrlo konzistentnom” sa svojim nalazima.

Da bi sproveli istraživanje sa Harvarda, istraživači su do 4. aprila sakupili podatke o česticama iz više od 3000 država i broja smrtnih slučajeva Covid-19 za svaku državu iz Centra za sistem nauke i inženjeringa za koronavirus resurse na Univerzitetu Džon Hopkins. Rezultat, koji preispituje agregirane, a ne pojedinačne podatke, sugerisao je ono što je dr Dominići nazvala statistički značajnom vezom između zagađenja i smrti od koronavirusa.

Istraživači su takođe  šest puta ponovili analizu kako bi se prilagodili faktorima za koje su smatrali da bi mogli ugroziti rezultate. Na primer, s obzirom da je država Njujork doživela najteži ispad koronavirusa u zemlji, a stopa smrtnosti tamo je pet puta veća nego bilo gde drugde, istraživači su ponovili analizu isključujući sve okruge u državi. Takođe su izbacili države sa manje od 10 potvrđenih slučajeva Covid-19. Prilagođavali su se raznim drugim faktorima za koje se zna da utiču na zdravstvene rezultate, kao što su stopa pušenja, gustina naseljenosti i nivo siromaštva.

Dr Balmes je napomenuo da bez proučavanja individualnih karakteristika pacijenata, istraživanje može samo sugerisati uzročno-posledičnu vezu između zagađenja vazduha i smrti Covid-19 i treba ga potvrditi više istraživanja – tačka sa kojom se doktorka Dominići složila. Ali, dr Balmes je rekao, „to je još uvek dragoceno otkriće.“

Autorka: Lisa Friedman
Naslov originala: New Research Links Air Pollution to Higher Coronavirus Death Rates

Prevod: Ivona Bradašević