Kopredsednica Zeleno-levog fronta Biljana Đorđević istakla je za najnoviji Radar da su projekat Rio Tinta u Jadru i pitanje Kosova instrumenti opstajanja na vlasti, gde građani apsolutno imaju prava da budu nezadovoljni.

„Još prošle godine, pre incidenta u Banjskoj, čula sam tu vrstu tumačenja da će Srbija projektom sa Rio Tintom ipak nešto dobiti, poput Zajednice srpskih opština, a nakon toga da će (Aleksandar) Vučić sebe osloboditi zbog prikrivanja (Milana) Radoičića“, navela je ona.

Građani, dodala je, samo treba da pogledaju ko je na dobitku, a ko na gubitku.

Đorđević je ocenila da je društvo u Srbiji talac dugotrajne antievropske propagande režima, a Evropska unija je uvek imala svoije geopolitičke interese i neslaganja oko toga „da li štiti dobro ili ne“.

„Stvar je sada jasna – Nemačka kaska za kineskom automobilskom industrijom kada je reč o proizvodnji električnih automobila, a evropski Zakon o kritičnim sirovinama nalaže da je neophodno uvećati udeo ekstrakcije litijuma i unutar same EU i prozvodnje, kao i smanjiti zavisnost od spoljnih dobavljača“, u ovom slučaju Kine, objasnila je ona.

Po njenim rečima, posao političara i kao građana jeste da osnaže sosptvene društvene interese i brane ih.

„A ne rasprodajemo budzašto, uz velike rizike, da bismo ostali na vlasti“, smatra Đorđević.

Ona je istakla i da onaj deo građana, koji Jadar vide kao evropski namet Srbiji, ne treba da se zanose kako litijum ne žele i drugi geopolitički akteri.

Pročitaj i ovo:

Treća godišnjica tragedija u Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju

Tri godine su prošle od dana kada je Srbija zanemela od nasilja koje je odnelo devetnaest života, mahom dece i mladih u OŠ “Vladislav Ribnikar”, Duboni i Malom Orašju. Zajedno smo tugovali, zajedno smo tražili odgovornost za promovisanje nasilja u društvu i pokretanje najšireg društvenog dijaloga – da sistem više nikada ne bi zakazao kao u slučaju ove dve tragedije.

Zeleno-levi front čestita Prvi maj svim radnicima i radnicama

Srbija je danas zemlja sa najvećim ekonomskim i društvenim nejednakostima u Evropi. Zemlja u kojoj se sistemski krše standardi zaštite i bezbednosti na radu, dodatno pogoršavaju uslovi rada, a u kojoj plata ne osigurava pravo na dostojanstven život radnika i radnica.