Borba protiv lažnih vesti i dezinformacija je mnogo teža od svih međunarodno preuzetih i lokalno primenjenih ili stvorenih mera i aktivnosti. To je kompleksan proces u kojem ne mogu da se izbore sami ni mediji, ni institucije, ni građanske organizacije, a ponajmanje pojedinci, a posledice mogu da budu mnogo strašnije od ovog sada.

Pravi problem bile su neznanstvene i neutemeljene tvrdnje koje su počele kružiti na nekoliko internet stranica u prvim mjesecima pandemije. Lako biste mogli pronaći lažne vijesti o tome kako se KOVID-19 kod kuće može liječiti rakijom!

U jednom trenutku u medijima se moglo pročitati i da Tylol hot (prašak sa paracetamolom kojim se leči prehlada) u kombinaciji sa rakijom leči Kovid 19, iako je kombinacija alkohola i paracetamola opasna zbog mogućeg pojačavanja neželjenih dejstava leka.

Jasno je, kako god okrenemo, s lažnim vijestima, dezinformacijama i teorijama zavjere, borit ćemo se još dugo. A jesmo li već spomenuli da su među najvećim širiteljima dezinformacija političari? Evo, sad jesmo!

Fokusirajući se na prevladavanje virusa, podcijenili smo kako su pandemijska vremena utjecala na naše mentalno zdravlje. Borba za prepoznavanje istine u "clickbaitu" uzima svoj danak.

Sve teorije zavjere imaju vrlo jednostavne premise na osnovu kojih funkcionišu. U osnovi svake teorije zavjere je podjela svijeta na dobro i zlo. Teško ih je opovrgnuti jer se svakoga ko to pokuša smatra sudionikom zavjere. Problem je što se ove teorije vrlo brzo šire, najčešće putem društvenih mreža ali i zatvorenih grupa na nekim platformama kao što je Viber i sl.

Pandemija je obeležila svoju prvu godišnjicu pre nekoliko sedmica. Kovid-19 je izložio sistemske probleme u zdravstvenom sistemu Kosova i drugim institucionalnim granama. Iako je veliki broj pozitivnih slučajeva i smrtnih slučajeva dospeo na naslovnice, vladine izjave da je obezbeđeno stotine hiljada doza cepiva bile su pune nade, da je to samo bilo istina.

Osim nekoliko izolovanih pokušaja, većina ljudi ne reaguje ka institucijama i ne poziva na odgovornost. Čak ne prihvataju ionako rijetke šanse za vakcinu koje im se nude. Kao da žele da sačekaju, kako bi vidjeli jesu li u pravu antivakseri ili ljekari, te kako će se cijela drama oko nabavke završiti. Velike su šanse da tada bude kasno.

Bugarski program o vakcinaciji može se smatrati samo fijaskom. To se može pripisati brojnim faktorima - lošoj organizaciji, nesposobnosti i potencijalnom sukobu interesa. Zauzvrat, drama koja se sada raspleta nije iznenađujuća. Bugarska je druga u EU po broju smrtnih slučajeva po stanovniku na sedmodnevnoj osnovi i poslednja u EU po broju primljenih vakcina po stanovniku.

Cijepljenje preko reda, slaba strategija i loša komunikacija prema javnosti obilježili su prve mjesece cijepljenja i kumovali tome da je Hrvatska trenutno pri dnu EU ljestvice po postotku cijepljenog stanovništva. Dok bjesni treći val pandemije, građani frustrirano gledaju kako se u nekim gradovima već cijepe zdravi ljudi srednje dobi, dok drugdje stariji od 70 godina i dalje čekaju na poziv.