Nakon što je inicijativa Ne davimo Beograd ironično predložila da se najnoviji naprednjački rasipnički projekat, nacionalni stadion, nazove po Aleksandru Vučiću, prema njegovim reakcijama mogli smo da vidimo da predsednik Republike, u maniru pravog diktatora za sebe prisvaja sve zasluge za funkcionisanje države.

I zaista nije teško zamisliti da Srpska napredna stranka u skorije vreme, javne ustanove, škole ili mostove počne nazivati imenom Aleksandra Vučića. Već sada je za sve što ono što se teškom mukom i uz ogromne troškove, sumnjive transakcije i brojne posrednike izgradi javnim sredstvima svih građana i građanki, prema njima, jedino zaslužan jedan čovek. Koliko daleko ide ovo idolopoklonstvo i samozaljubljenost najbolje smo videli u toku pandemije COVID 19 kada nam se on predstavljao i kao doktor, voditelj konferencija kriznog štaba, trgovac medicinskom opremom ili policajac, tužilac…

Iako nam je drago da je široka javnost prihvatila predlog da se nepotreban nacionalni stadion i projekat izgradnje nazove po glavnom rasipniku i malom diktatoru Aleksandru Vučiću, Inicijativa Ne davimo Beograd smatra da se predsednik republike mora vratiti u svoje ustavom predviđenje nadležnosti koje on svakodnevno krši, na taj način prisvajajući u potpunosti političku moć za sebe, ostavljajući mrvice pajacima od ministara u Vladi Srbije, a jedno veliko ništa brojnim institucijama i lokalnim samoupravama koje ne smeju da usvoje nijednu odluku bez dozvole gospodara Vučića.

Pročitaj i ovo:

Đorđević: Vlast ne može da raspiše izbore dok je aktivan zahtev za sednicu o nepoverenju vladi

Biljana Đorđević izjavila je da Vlada Srbije ne može da uputi obrazloženi predlog predsedniku Srbije za raspuštanje Narodne skupštine dok je u proceduri zahtev za razmatranje nepoverenja Vladi. S druge strane, premijer može, kao što je mogao i do sada, da podnese ostavku, čime Vlada prestaje da funkcioniše u punom mandatu i otvara se mogućnost za raspisivanje izbora ukoliko se u roku od 30 dana ne formira nova Vlada.

Ko profitira od privrednog rasta?

Kad se zvaničnici hvale napretkom Srbije, najviše vole da govore o BDP-u, odnosno o njegovom rastu, a posebno vole da javni dug mere u odnosu na BDP. Taj broj im se sviđa. On je uglavnom tačan, ali je i prazan, jer ne kaže ništa o tome kome taj rast pripada. Još važnije je pitanje ko će profitirati u budućnosti. Autorski tekst Mladena Vitasa za Danas.