U ovoj dubokoj globalnoj krizi, na koju mi kao mala država ne možemo mnogo da utičemo, ipak ima puno načina da uzdignemo svoje društvo i da umesto straha pokažemo solidarnost, da umesto mržnje prema onome što ne poznajemo, probudimo razumevanje i empatiju, a da političkim lešinarima koji bi da se okoriste na tuđoj muci pokažemo da smo pametniji od njihove propagande.

Gotovo redovno čujemo kako je potrebno zatvoriti centre za smeštaj tražilaca azila i prihvat migranata, kako se poziva na zabranu otvaranja novih centara, kako se isključivo migranti nedolično ponašaju, izazivajući različite incidente. Većina informacija je netačna, neproverena ili u najmanju ruku prenaduvana, sa željom da se kod građana izazove nemir, pobude stereotipi i predrasude i na taj način ostvari politička dobit. O posledicama se ne razmišlja, a one su strašne.

Za histeriju i strah od migranata u mnogome su krive lažne vesti i podmetačine kojima smo svakodnevno svedoci. Političke partije i pojedinci, šireći strah od migranata, predstavljaju sebe kao heroje koji će od ovih nejakih, umornih i prestravljenih ljudi, zaštititi srpski narod. Neki od najčešćih mitova su da migranti u Srbiji dobijaju po 300 evra mesečno, da će Srbija primiti preko 2 miliona ljudi, od čega će se njih 600 hiljada trajno naseliti u našoj državi. Zatim, tvrdnja da migranti povećavaju stepen krivičnih dela i da su opasni za okolinu. Ideja da nose skupu odeću i skupe telefone, dok uzimaju pare sa bankomata. Smatranje da u zemljama iz kojih dolaze nije rat, i da su to ekonomski migranti koji samo žele bolji život, a nije im život u opasnosti. Od nedavno, glavni adut desničarskih organizacija kada treba opravdati strah od migranata i prikazati ih kao opasne ili čak teroriste je da kroz Srbiju prolaze samo vojnosposobni muškarci, dok nema žena i porodica.

U tekstu Lazare Marinković “Migranti i Srbija: Mitovi i zablude o migrantima i izbeglicama” pronaći ćete odgovore na sva ova pitanja.

Svi ljudi, bez obzira na njihovo poreklo, versku ili etničku pripadnost, zaslužuju i moraju biti tretirani sa uvažavanjem, brigom i dostojanstvom. Kao zemlja iz koje svakodnevno odlaze hiljade u potrazi za boljim životom, ali i kao zemlja u koju su se u prošlosti stotine hiljada ljudi sklonile iz ratom zahvaćenih područja, Srbija bi morala imati jako puno razumevanja za izbeglice i migrante. Ovi ljudi zaslužuju pomoć i podršku, a ne novi progon.