Natalija Stojmenović, poslanica Zeleno levog fronta, kaže za Danas da nas Ćacilend ne košta samo saobraćajnog kolapsa, živaca i vremena, već i konkretnog novca.

„Građani Beograda danima finansiraju šatore, bine, ozvučenje, policijsku zaštitu, grejanje, ishranu, nameštaj, prevoz i organizaciju stranačkog kampa ispred Narodne skupštine — dok se istovremeno studentima prebacuje što brane javni interes“, kaže sagovornica Danasa.

Prema njenim rečima čak i da im se ne plaćaju dnevnice, troškovi organizacije ovakvog vašara koji traje od četvrtka uveče i u najnežnijim procenama idu do suma od nekoliko stotina hiljada eura.

„U rangu sedam dana jedne bolnice, na primer. Sedam dana angažmana jednog Ćacija izjednačuje se, pa čak i premašuje sedam dana rada medicinske sestre? Nigde u budžetskim stavkama ne piše “Ćacilend”, ali je svi skupa plaćamo. Vučić više ne traži poverenje građana – on ga subvencioniše“, ocenjuje Stojmenović.

Pročitaj i ovo:

Đorđević: Vlast ne može da raspiše izbore dok je aktivan zahtev za sednicu o nepoverenju vladi

Biljana Đorđević izjavila je da Vlada Srbije ne može da uputi obrazloženi predlog predsedniku Srbije za raspuštanje Narodne skupštine dok je u proceduri zahtev za razmatranje nepoverenja Vladi. S druge strane, premijer može, kao što je mogao i do sada, da podnese ostavku, čime Vlada prestaje da funkcioniše u punom mandatu i otvara se mogućnost za raspisivanje izbora ukoliko se u roku od 30 dana ne formira nova Vlada.

Ko profitira od privrednog rasta?

Kad se zvaničnici hvale napretkom Srbije, najviše vole da govore o BDP-u, odnosno o njegovom rastu, a posebno vole da javni dug mere u odnosu na BDP. Taj broj im se sviđa. On je uglavnom tačan, ali je i prazan, jer ne kaže ništa o tome kome taj rast pripada. Još važnije je pitanje ko će profitirati u budućnosti. Autorski tekst Mladena Vitasa za Danas.