Grupa za kulturu Ne davimo Beograd želi da ukaže javnosti da dok se u centru grada podižu neprimereni i umetnički bezvredni spomenici, poput onog despotu Stefanu Lazareviću na Starom gradu, postojeće kulturno nasleđe upravo iz perioda njegove vladavine zanemaruje se i ugrožava. O ovome svedoči primer ostataka manastira Kastaljan koji smo obišli povodom najava da se sprema nadogradnja ovog izuzetnog lokaliteta koji ne samo da je zaštićen kao spomenik kulture, već se nalazi i unutar zaštićenog prirodnog dobra.

Na široj teritoriji Beograda postoji izvestan broj srednjovekovnih arheoloških lokaliteta koji se vezuju za vreme vladavine „sremskog“ kralja Stefana Dragutina Nemanjića (1284–1316) i despota Stefana Lazarevića (1402– 1427).  Među njima su posebno značajni ostaci srednjovekovnog manastira sa crkvom Svetog Đorđa, poznatog kao Kastaljan, koji se nalazi u ataru sela Nemenikuće kod Sopota, na istočnim padinama Kosmaja. Ostaci manastira i njegove okoline zaštićeni su kao prirodno i kulturno dobro od 1987, o čemu obaveštenje pruža tabla na prilazu lokalitetu.

Manastirski kompleks Kastaljan činili su crkva, konak i trpezarija. Najpre je podignuta jednobrodna crkva, po svoj prilici, početkom 14. veka, u vreme kralja Dragutina. Despot Stefan Lazarević naručio je njenu obnovu, kada je dobila kupolu, a na zapadnoj strani dodata joj je trpezarija. To je bilo vreme kada je Beograd po prvi put postao prestonica srpske države. Ruševina dvospratne zgrade južno od crkve predstavlja konak, gostinski prostor u prizemlju sa monaškim kelijama na spratu, iz turskog perioda (16-17-vek). Značajni arheološki nalazi i arhitektonska vrednost očuvanih ostataka manastirskog kompleksa nastalih u periodu od 14. do kraja 17. veka, kada je manastir razoren, čine ga spomenikom izuzetnih vrednosti za proučavanje i saznanja o vremenu vladavine despota Stefana Lazarevića.

Iako zarastao u korov, usled nedostatka brige nadležnih institucija, arheološki lokalitet bi posle adekvatnog čišćenja i zaštite na nivou na kojem je do sada očuvan, mogao postati atraktivan primer srednjovekovne kulture na teritoriji našeg grada. Prilikom posete Kastaljanu uverili smo se da ljudi znaju za ovaj srušeni manastir i da ga posećuju, a palionik za sveće pokazuje da se to kultno mesto poštuje.

Članovi Grupe za kulturu Ne davimo Beograd saznali su da Srpska Pravoslavna Crkva, kao vlasnik, planira obnovu manastira, tj. izgradnju nove crkve na postojećim ostacima. Za sve potencijalne aktivnosti na ovom kulturnom dobru odgovoran je teritorijalno nadležni Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Iako, koliko nam je poznato, konačna odluka o uslovima pod kojima bi se obnova izvela još nije doneta, dosadašnje iskustvo nam pokazuje da državne institucije redovno izlaze u susret SPC, pa je sasvim očekivano da će tako biti i ovoga puta.

Međutim, međunarodno usvojeni propisi koji se odnose na konzervaciju i restauraciju po kojima bi trebalo da postupa služba zaštite, ne bi podržali taj plan i svakako bi sugerirali da se crkva ne obnavlja, jer bi se time uništila autentičnost celine, a i s obzirom na činjenicu da nema neophodnih podataka o izgledu crkve, koja je imala dve faze izgradnje. Budući da SPC planira ponovno uspostavljanje manastira, treba imati u vidu da je za njegovo funkcionisanje potreban bar konak, a eventualno i druge manastirske zgrade.

Obilaskom lokaliteta lako je utvrditi da za izgradnju novih građevina oko crkve nema mesta, budući da su ostaci manastira okruženi šumom. Bilo bi potrebno ili iskrčiti šumoviti teren oko manastira, tj. zaštićenog prirodnog dobra, koji potpada pod Zakon o prirodnim dobrima, ili srušiti postojeće ruševine, tj. uništiti ostatke zakonom zaštićenog manastira kao celine, da bi se na njihovim temeljima izgradile nove zgrade, čime bi bio povređen Zakon o kulturnim dobrima. U oba slučaja, kada bi se to dogodilo, reč bi bila o devastaciji lokaliteta, koji nije zaštićen samo kao spomenik kulture, već se nalazi i u okviru zaštićenog prirodnog dobra.

Pozivamo zato rukovodstvo Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda da zauzme profesionalan stav i onemogući devastaciju ostataka manastira Kastaljana, kao što ćemo u budućnosti tražiti uvid u odluke, koje budu donete povodom zahteva za njegovom obnovom.

Najzad, o apsurdnom delovanju aktuelnih nosilaca vlasti svedoči i najnoviji slučaj vezan za podizanje novog spomenika despotu Stefanu Lazareviću. Uprkos postojanja spomenika despotu Stefanu na adekvatnom mestu, na Beogradskoj tvrđavi, delu vajara Nebojše Mitrića – na opštini Stari grad nedavno je podignut još jedan spomenik despotu Stefanu, vajara Svetolika Arsića Basare. Reč o umetnički bezvrednom spomeniku, koji vređa sećanje na istorijsku ličnost koju predstavlja i osećaj za vizuelnu kulturu stanovnika Beograda i gostiju našeg grada. Takođe, novac potrošen za izradu tog spomenika mogao je biti iskorišćen za čišćenje terena i biohemijsku zaštitu ostataka građevina manastira Kastaljana, čime bi se pokazao profesionalan odnos poštovanja jednog od poslednjih velikih vladara nezavisne srednjovekovne srpske države, i nasleđa njegovog vremena.

Ovim želimo da skrenemo pažnju javnosti na elementarnu činjenicu da materijalni ostaci naše prošlosti moraju biti očuvani, na šta sve učesnike u odlučivanju obavezuje Zakon o kulturnim dobrima. To se pre svega odnosi na institucije države, odn. u ovom slučaju, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pokret Ne davimo Beograd će se dosledno zalagati za konzervaciju i očuvanje ovog i drugih važnih lokaliteta koji pripadaju kulturnom nasleđu od velikog značaja za naš grad i našu zemlju.

Grupa za kulturu Ne davimo Beograd

Pročitaj i ovo: