U trenutku kada se na Bledskom strateškom forumu razgovara o konačnom pristupanju Crne Gore i Albanije Evropskoj uniji 2028/29, Srbija nije ni za stolom, već je njen predsednik u Pekingu – na samitu autoritarnih i nedemokratskih režima koji guše političke slobode i ljudska prava – predvođeni Putinom, Sijem i Kim Džong Unom. Predsedniku koji vlada strahom i nasiljem tu i jeste mesto, s kim si – takav si!

Međutim Srbija ima međunarodne obaveze, a Klaster 3 o konkurentnosti i inkluzivnom rastu može se otvoriti samo u Briselu, uz stvarni napredak u vladavini prava, nastavak dijaloga i normalizaciju odnosa sa Kosovom, kao i usklađivanje spoljne politike sa Evropskom unijom, uključujući i uvođenje sankcija Rusiji.

Nasuprot tome, produbljivanje saradnje sa Rusijom i diktatorom koji je izvršio agresiju na susednu državu može Srbiju odvesti jedino na margine procesa koji danas oblikuju Evropu, kao što su jačanje evropske odbrane i bezbednosti, strateško pozicioniranje ujedinjene Evrope u svetu i završetak procesa pristupanja Zapadnog Balkana EU.

Da ne zaboravimo i druge učesnike pekinškog samita – podsećamo i da kineske investicije u Srbiji nisu donele napredak, već ozbiljne posledice po sve nas: zagađenje vazduha i ekološku katastrofu u Boru, opremu za masovni biometrijski video-nadzor i druge tehnologije koje ugrožavaju slobode, kao i preplaćene i očigledno koruptivne poslove kineskih podizvođača – poput rekonstrukcije novosadske železničke stanice, koja je uz saučesništvo vlasti rezultirala smrću 16 ljudi.

Takvi aranžmani koje Vučić u ime Srbije ugovara pokazuju da su jedini interesi koje on zastupa na svim meridijanima zapravo interesi kriminalne hobotnice na vlasti, važniji čak i od života građana.

Pročitaj i ovo: