Servilnost prema stranim investitorima na račun prava radnika koju svakodnevno demonstrira predsednik Srbije preuzela je i premijerka Ana Brnabić od početka svog angažmana 2017. na toj funciji.

To dokazuju i njene izjave, od toga da su radnici Fijata koji štrajkuju politički izmanipulisani, do toga da je tema o vijetnimskim radnicima Linglonga, koji žive u nehumanim uslovima, napad na kineske investicije, jer kako je navela, u početku je problem fabrike Linglong bila žaštita životne sredine, sada se to zaboravilo pa je fokus na radnicima, dok će sutra biti nešto treće.

Robert Kozma iz inicijative Ne davimo Beograd, za naš list navodi da je Brnabić uspešna promoterka nakaradne ekonomske politike Vlade kojom se konstantno krše radnička prava, a odnos prema štrajku radnika u FIAT-u je bio prvi primer njenog takvog delovanja.

– Podsetimo tada je Vlada Srbije i premijerka lično zahtevala od radnika da prekinu sa zakonito pokrenutim i sprovedenim štrajkom, kako bi sela sa njima za isti sto i razgovarala o problemima. Niko ne štrajkuje zato što je dokon ili zato što mu je dobro, nego se štrajk pokreće kao poslednje zakonito sredstvo koje radnici koriste kada žele da poboljšaju sopstveni položaj ili ukažu na loše ili nedovoljno dobre radne uslove ili probleme u proizvodnji. Štrajk kao sredstvo podrazumeva obavezu svih aktera da se iz obustave rada izađe kroz pregovore. Odbijanje Ane Brnabić da pregovara je bilo očito kršenje našeg radnog zakonodavstva i poručivanje radnicima da ih nije briga za njih – objašnjava Kozma.

Prema njegovim rečima, takvo postupanje je deo šireg narativa koji sadašnja vlast želi da nam proda, a to je da navodno treba da biramo između, sa jedne strane, rasta bruto društvenog proizvoda i sa druge strane radnih uslova, dobrih plata i zaštite životne sredine.

To je za Kozmu lažna dilema.

„U Srbiji postoji dovoljno pameti i znanja da možemo istovremeno da pokrenemo ekonomiju a da omogućimo kvalitetna radna mesta, da štitimo našu životnu sredinu i da živimo dostojanstveno od sopstvenog rada.” – naglasio je Robert Kozma, član Malog veća pokreta Ne davimo Beograd na danas održanoj konferenciji za medije povodom kršenja radnih i ljudskih prava vijetnamskih radnika na izgradnji fabrike Linglong u Zrenjaninu.

A Zoran Stojiljković, predsednik UGS „Nezavisnost“ za Danas konstatuje:“Svi smo mi Vijetnamci.

Kako kaže, nažalost postoji kontinuitet servilnog odnosa vlasti prema investitorima pre svega stranim.

– Primer je i poruka sa vrha države da galamom oko Jure rasterujemo strane investitore. Prema njima imamo i dvostruke standarde brige jer im se daju obimne subvencije da bi oni, poput Geoksa, posle procene da im se to više ne isplati odu i ostave ljude bez posla. Taj servilan odnos, od inspekcijskih službi do izvršne vlasti, policije, tužilaštva, je nešto što je već indikativno – navodi Stojiljković.

On podseća da je svojevremeno par puta pitao Brnabić s kojim dokazima je govorila, povodom štrajka u Fijat krajsleru, da on ima političku pozadinu i motivisanost. On ukazuje da su u slučaju Goše mogle da budu podnete krivične prijeve ali nisu. I sada smo, kaže, u situaciji sa Linglongom koja će se završiti kozmetičkim promenama.

Kako dodaje, naravno da postoji blamantno ponašanje podizvođača i agencija koje angažuju radnu snagu, domaću ili stranu, i cede profit, ali da je vlast odgovorna zbog toga što to toleriše i dopušta ili ima naknadnu kozmetičku intervenciju.

Prema njegim rečima, protesna energija, radnički i građanski zahtevi su nešto što je marginalizovano, medijski potopljeno i okruženo poluinformacijama.

Te je zbog toga sve manje spremnosti da se na taj način ljudi angažuju i ovde i u svetu i da veruju da se tako nešto može promeniti.

– Može se samo delovati u odbrani poput protesta i pobuna protiv zagađenja i opasnosti koju nose takve investicije. Mora postojati svest da nema političkih promena bez ostvarenja socijalnih zahteva, pravednosti i veće jednakosti. Kao što i radnici i sindikata moraju shvatiti da nema boljeg radog zakonodavstva, većih zarada i boljih uslova rada bez otvorenosti medija, jer u oficijelnim medijima ne da nema opozicionih partija nego nema ni građanskih i nevladinih organizacija pa ni sindikata – kaže Stojiljković.

Pročitaj i ovo: