Govoreći o najavi odlaska članice Predsedništva Zavetnika u Bogovađu, gde se u migrantskom centru dogodio incident, Robert Kozma, član Malog veća Inicijative Ne davimo Beograd, ističe da nikome nije u interesu da se propagira nasilje, poziva na linč ili proterivanje migranata i tražilaca azila iz Srbije. Prema njegovim rečima, iskustvo nas je naučilo da oni koji sebe proglašavaju za zaštitnike nacije i hrane se tuđim strahom, nikada nisu učinili ništa dobro za Srbiju.

– U centru u Bogovađi su smešteni maloletni migranti i tražioci azila, bez roditeljskog staranja, koji su veoma dugo na migrantskom putu i emocionalno uzrujani i iscrpljeni. Kako bi se na adekvatan način poštovali zakoni naše zemlje i međunarodne konvencije na koje smo se obavezali i istovremeno poštovala prava i obaveze tražilaca azila i migranata, potrebno je da nadležni radnici budu adekvatno obučeni, podržani i senzibilisani za rad sa tinejdžerskom populacijom koja je u specifičnom, nezavidnom položaju, kao i da se uloži više resursa i energije kako bi se omogućila zdravstvena i pravna pomoć onima kojima je potrebna. Takođe, ne sme se dozvoliti podsticanje agresivnosti i upotreba prekomerne sile od strane radnika obezbeđenja, o čemu svedoči snimak iz istog centra iz maja ove godine – kaže Kozma.

Pročitajte ceo tekst koji je u Danasu objavljen pod naslovom Na rečima svi protiv raspirivanja napetosti.

Pročitaj i ovo:

Dimitrijević: U defanzivi su i ne snalaze se, loši potezi i histerične poruke

„Protesti su protiv nasilja, a svakog dana imate nove pojave nasilja. Način na koji SNS vlada je – nasiljem, takvom vrstom komunikacije, ona polazi od parlamenta, odozgo, to nasilje nastaje u našoj najznačajnijoj instituciji. Nasilje u skupštini je sve veće i veće, osećaju se ugroženim i kad ih Radomir Lazović izbezumi činjenicama, oni to ne mogu da podnesu, pritom ga napada čovek koji više i nije poslanik. Taj dom je pod SNS-om izgubio ono malo kredibiliteta koji je imao“, smatra Dimitrijević.

Podrška akademske zajednice zahtevima građanskih protesta

Već čitavu deceniju, Srbija je zemlja u kojoj ne postoji politička odgovornost. Umesto nje, u našem društvu se kao najviša vrlina uzdiže podanički odnos prema vlasti. Iz tog razloga se i odgovor na stravične tragedije koje su ovog proleća zadesile Srbiju sveo na pokušaje nosilaca vlasti da se izbegne bilo kakva politička odgovornost.