Jačanje autokratskih režima unutar granica Unije predstavlja konstantnu pretnju za demokratiju, koja je posebno uzdrmana u vreme pandemije, a Berbok smatra da promenu vođstva, koja je neophodna, mogu da donesu upravo Zeleni

Uspeh na izborima za Evropski parlament 2019. godine bio je samo početak. Zeleni su tada osvojili rekordni broj glasova i poslaničkih mesta, pa trenutno zelena grupa u Evropskom parlamentu broji 73 poslanika i poslanice. Uspehe na evropskom nivou pratili su i oni na nacionalnim i lokalnim izborima, pa su rekordni rezultati ostvareni u Francuskoj, Škotskoj, Holandiji …

Zeleni su u vladi u više evropskih država, poput Austrije i Švedske, a predsednik Austrije Aleksandar van der Belen prvi je predsednik jedne evropske države koji dolazi iz redova zelenih. Talas se proširio i na istočnu Evropu gde je vidljivo jačanje zelenih partija i pokreta u baltičkim državama. Najskoriji primer dolazi iz Hrvatske gde je levo-zelena koalicija okupljena oko političke platforme Možemo ostvarila veoma dobar rezultat na lokalnim izborima, pritom osvojivši vlast u Zagrebu.

Na redovnoj 33. skupštini Evropske zelene partije govorila je i Analena Berbok, kandidatkinja nemačkih Zelenih za novu kancelarku Nemačke. Prema poslednjim istraživanjima javnog mnjenja, nemački Zeleni su sa 26 procenata podrške vodeća politička snaga ispred, tradicionalno najvećih partija, poput CDU koji imaju 23 procenta i CSU sa 14 procenata podrške.

Berbok je u svom govoru naglasila da se Evropa danas ponovo nalazi na raskrsnici, i da su potrebni široka podrška i novo političko vođstvo da bi se budućnost Evrope, koja je u krizi, ponovo zajednički izgradila. Kao jedan od najvećih izazova izdvojila je rad na Evropskom zelenom dogovoru kako bi se Evropska unija što ranije približila ugljeničnoj neutralnosti i uskladila svoje politike sa klimatskim sporazumom iz Pariza potpisanim 2015. godine, prema kome je cilj održati rast globalne temperature na maksimalnih 1,5 stepeni Celzijusa. Pravedna zelena tranzicija i borba protiv klimatskih promena moraju da postanu pogon novog društva. Uz ekonomsku saradnju i borbu sa klimatskim promenama, EU prema rečima Berbok mora da nastavi da insistira i na unapređenju ljudskih prava kako unutar svojih granica tako i van njih.

Jačanje autokratskih režima unutar granica EU i van njih, predstavlja konstantnu pretnju za demokratiju, koja je posebno uzdrmana u vreme pandemije, koju mnogi autokratski režimi koriste za jačanje svoje vlasti i ukidanje pojedinih ljudskih prava. Zato je, prema rečima Berbokove, važno da EU ponovo postane vodeći glas u borbi za poštovanje ljudskih prava i dalju demokratizaciju društva. Jačanjem desnice i ekstremne desnice ljudska prava postaju sve ugroženija i to ne samo u istočnoevropskim zemljama poput Poljske i Mađarske već i na Malti, Nemačkoj i Francuskoj.

Ona je kritikovala i energetsku politiku Nemačke, koja nastavlja sa izgradnjom gasovoda Severni tok, uprkos neslaganjima EU i uprkos tome što ovakav energetski sporazum može da ugrozi planove za tranziciju ka ugljenično neutralnoj ekonomiji.

Na skupštini Evropske zelene partije učestvovali su i delegati pokreta Ne davimo Beograd, koji je za jedan od svojih prioriteta odredio i približavanje Evropskoj zelenoj partiji. Radomir Lazović, jedan od delegata Ne davimo Beograd, kaže da se pokret koji predstavlja identifikuje sa zelenim vrednostima i da je za njih važno približavanje evropskoj zelenoj porodici jer se time pokazuje da nisu sami u borbi za dobar grad, kao i za dobro društvo zasnovano na idejama: solidarnosti, ekološke održivosti, slobode, inkluzivne demokratije, različitosti, rodne ravnopravnosti i socijalne pravde.

Na kraju svog govora Analena Berbok je još jednom potcrtala da nam je danas više nego ikada potrebna politička promena, jer uporno čuvanje statusa kvo samo vodi u neminovnu propast, i da su zeleni ta politička snaga koja može da donese promenu, kako u Evropi tako i globalno.

Autor: Predrag Momčilović, međunarodni sekretar Ne davimo Beograd

Tekst je objavljen u 3675. broju nedeljnika NIN koji je objavljen 03.06.2021. godine.

Originalni naslov “Evropa na raskrsnici”

Pročitaj i ovo: