Poštovana predsednice,

Poštovana visoka predstavnice,

Poštovana komesarko,

Srbija se već deset meseci nalazi u dubokoj političkoj krizi, krizi koja traje godinama, pod režimom koji više ni ne pokušava da prikrije svoju autoritarnu, diktatorsku prirodu. Evropska unija, međutim, ostaje uglavnom nema ili šalje mešovite i kontradiktorne poruke zemlji čiji režim brutalno ugnjetava sopstvene građane.

Neposredan povod za ovo pismo jeste najnovija i najapsurdnija optužba režima – tvrdnja da je tragičan pad nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, u kojem je ubijeno 16 ljudi, bio insceniran kao diverzija i uvod u tzv. „obojenu revoluciju“. Takva groteskna podvala ne samo da vređa žrtve i javnost, već jasno pokazuje da režim nema nikakvu nameru da se bavi pravim uzrocima građanskog nezadovoljstva – endemskom korupcijom, urušavanjem vladavine prava i odsustvom demokratije i osnovnih sloboda u Srbiji.

Građani Srbije, koji i dalje teže članstvu u Evropskoj uniji, očekuju da Evropska komisija jasno i nedvosmisleno stane na njihovu stranu – kao što je to u više navrata učinio Evropski parlament, kao i šira evropska javnost. Politika „balansiranja“, u kojoj se šalju reči ohrabrenja za demokratiju, vladavinu prava i dijalog s jedne strane, dok se s druge diktatoru obraća sa „dragi Aleksandre“, neodrživa je i uvredljiva za sve koji veruju u evropske vrednosti.

Ove dve pozicije su nepomirljive, jer režim u Srbiji:

  • falsifikuje sve parlamentarne i lokalne izbore još od 2016. godine, sa nezapamćenim razmerama manipulacije 2023. i 2024, oduzimajući tim izborima svaku demokratsku legitimnost, i danas vlada nelegitimno u svim većim gradovima,
  • odbija da očisti birački spisak ili unapredi medijsko okruženje u skladu sa preporukama ODIHR-a i opstruira svaki pokušaj da se postigne stvarni napredak u ovim ključnim oblastima,
  • odbija da procesuira odgovorne za pad nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu u kojem je poginulo 16 ljudi, a u svojim izjavama čak optužuje građane, apsurdno tvrdeći da je pad bio insceniran kao diverzija i uvod u nemire i tzv. „obojenu revoluciju“,
  • odbija da kazni napadače koji su automobile koristili za gaženje mirnih demonstranata ili ih tukli metalnim šipkama, dok su mnogi od njih pomilovani direktno od strane predsednika, koji zloupotrebljava svoja ustavna ovlašćenja pomilovanja,
  • organizuje ilegalni paravojni kamp u centru Beograda, oko zgrade predsednika, uzurpirajući javni park i puneći ga naoružanim plaćenicima, čime građanima onemogućava pristup,
  • ispaljuje zvučne topove na mirnu masu od 300.000 ljudi na velikom protestu 15. marta 2025, a potom odbija da istraži i sankcioniše odgovorne,
  • poslednjih dana mobiliše hiljade kriminalaca i nasilnika – maskiranih, naoružanih palicama, šipkama, alatima i topovskim udarima – koje policija obezbeđuje i koordinira za napade na mirne građane,
  • demonstrante tretira brutalno, izlažući ih torturi, nečovečnom i ponižavajućem postupanju, uključujući otvorene pretnje jednoj od pritvorenih žena seksualnim nasiljem i silovanjem od strane specijalnih policijskih jedinica,

Pitanje koje se danas mora postaviti glasi: Da li je Evropska komisija zaista svesna koga i šta podržava u Srbiji? I šta još režim „dragog Aleksandra“ treba da učini da bi Evropska unija povukla tu podršku?

Pokret slobodnih građana i Zeleno-levi front stoga zahtevaju:

  1. Jasnu i nedvosmislenu osudu policijske brutalnosti i postupaka drugih državnih organa i ilegalnih paravojnih grupa koje ciljaju, uznemiravaju, prebijaju i muče građane.
  2. Politički uticaj na režim u Srbiji da odmah prekine sa podizanjem lažnih optužbi za „terorizam“ i „pokušaje rušenja ustavnog poretka“ protiv građana i aktivista – praksom koja dovodi do produženog pritvora i torture.
  3. Sankcije, uključujući zabrane putovanja i zamrzavanje imovine, protiv ključnih lica režima i povezanih lica, koja su mesecima podržavala i organizovala nasilje – Aleksandra Vučića, Ane Brnabić, Miloša Vučevića, Đura Macuta i Ivice Dačića – kao i policijskih službenika i zvaničnika umešanih u torturu i zlostavljanje.
  4. Preispitivanje celokupne razvojne pomoći EU Srbiji i ispitivanje da li se novac poreskih obveznika EU koristi za podršku korupciji režima i njegovom aparatu sile, imajući u vidu da se takva pomoć trenutno doživljava kao dokaz legitimnosti i pokazatelj podrške EU režimu.
  5. Koordinisan i odlučan politički pritisak na režim u Beogradu da prihvati demokratsko rešenje krize kroz vanredne izbore, uz hitno sprovođenje preporuka ODIHR-a radi obezbeđivanja makar minimuma demokratskih standarda.

Poštovana predsednice, poštovana visoka predstavnice, poštovana komesarko,

Režim je odbio sve predloge za demokratsko i mirno prevazilaženje krize, uključujući prelaznu vladu ili vanredne izbore.

Građani Srbije očekuju da Evropska unija stane uz njih, a ne uz režim koji im oduzima slobodu i pravo na dostojanstven život.

S poštovanjem,

Biljana Đorđević

Radomir Lazović

Zeleno-levi front

Pavle Grbović

Pokret slobodnih građana

Pročitaj i ovo: