Zeleno-levi front ističe da mere ograničenja trgovačkih marži koje je danas predstavila vlast neće dovesti do trajnog smanjenja cena hrane i olakšanja troškova koje domaćinstva u Srbiji izdvajaju za hranu. Iskustva Rumunije, Mađarske i Severne Makedonije, na koja se vlast poziva, pokazala su da se smanjenje cena hrane dešava u prvom i eventualno drugom mesecu važenja mere. U mesecima nakon toga dolazi do postepenog vraćanja cena na prvobitni nivo.

Ako se uzmu u obzir cene svih prehrambenih namirnica, mesečno smanjenje ni u jednoj od ove tri zemlje nije prevazilazilo 3 posto. Smanjenja od 15 do preko 20 posto o kojima je Vučić govorio dešavala su se u slučaju pojedinačnih tipova proizvoda, ali je i u slučaju tih proizvoda došlo do sporijeg, ali i dalje prisutnog vraćanja cena na staro.

Predložene mere takođe nose rizik od stvaranja nestašica određenih proizvoda. Iskustva iz Severne Makedonije tako pokazuju da je u određenim marketima došlo do manjka ponude zamrznutog voća. Ovakva posledica je uslovljena činjenicom da marža predstavlja razliku između prodajne i nabavne cene robe, a u koju su uključeni i troškovi struje koji su određenim trgovcima postali nepodnošljivi usled uvedenih mera. U okviru iznosa koji predstavlja maržu obuhvaćene su i plate zaposlenih u trgovini. Ograničenje marži zato predstavlja posebnu opasnost koja može dovesti do manjih plata i manje zaposlenosti u sektoru trgovine.

Smatramo da u trenutnim političkim okolnostima ovakve mere predstavljaju pre svega pokušaj političkog marketinga u cilju stabilizacije rejtinga vladajućeg režima. Ipak, zbog do sada nezapamćene razmere represije prema sopstvenim građanima i sve jačeg otpora autokratskoj vlasti, verujemo da ovakvi potezi neće doneti čak ni kratkoročne političke poene aktuelnoj vlasti.

Kao organizacija kojoj je stalo do poboljšanja životnog standarda građana Srbije, Zeleno-levi front će početkom septembra izaći sa setom mera koje zaista mogu dovesti do olakšanja troškova koji se izdvajaju na hranu. Predložene mere će uključivati određene vidove podrške ekonomski najugroženijem stanovništvu, regulatorne reforme u cilju jačanja konkurencije na tržištima koja učestvuju u lancu ponude hrane, kao i politike podsticanja veće produktivnosti proizvodnje hrane.

Pročitaj i ovo: