Poslanik Zeleno-levog fronta Radomir Lazović izjavio je danas da bi proevropske stranke trebalo da na predstojećim parlamentarnim i beogradskim izborima nastupe na jednoj listi.

“Smatramo da je zbog specifičnosti trenutka u kome se nalazimo, najbolje da sve proevropske opozicione organizacije, organizatori protesta ‘Srbija protiv nasilja’, izađu zajedno na izbore. Sada već postoje ozbiljna istraživanja koja pokazuju da bi se na ovaj način ostvario bolji rezultat, a u narednim danima mi ćemo uzeti u obzir još istraživanja na osnovu kojih bi trebalo doneti odluku na koji način je najbolje izaći na izbore kako bi se ostvarila pobeda”, rekao je on.

Dodao je da je prema dokumentu “Dogovor za pobedu”, koji su potpisali organizatori protesta “Srbija protiv nasilja”, moguć izlazak i u više kolona proevropske opozicije, “ukoliko to daje bolji rezultat”.

“U narednim danima očekujemo finalizaciju dogovora, a stav Zeleno-levog fronta – Ne davimo Beograd je da bi najbolje bilo izaći na zajedničkoj listi”, naglasio je Lazović.

Prema njegovim rečima i na vanrednim beogradskim izborima trebalo bi da se nastupi kao i na republičkim, zajedno na jednoj listi proevropske opozicije.

“Zeleno-levi front – Ne davimo Beograd je najveća opoziciona partija u Beogradu, prema istraživanjima drugi smo odmah posle SNS-a i daćemo najveći doprinos promeni u Beogradu. S kolegama ćemo razgovarati o kandidatu za gradonačelnika, a ja smatram da bi najbolje bilo da to bude Dobrica Veselinović”, kazao je Lazović.

Pročitaj i ovo:

Treća godišnjica tragedija u Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju

Tri godine su prošle od dana kada je Srbija zanemela od nasilja koje je odnelo devetnaest života, mahom dece i mladih u OŠ “Vladislav Ribnikar”, Duboni i Malom Orašju. Zajedno smo tugovali, zajedno smo tražili odgovornost za promovisanje nasilja u društvu i pokretanje najšireg društvenog dijaloga – da sistem više nikada ne bi zakazao kao u slučaju ove dve tragedije.

Zeleno-levi front čestita Prvi maj svim radnicima i radnicama

Srbija je danas zemlja sa najvećim ekonomskim i društvenim nejednakostima u Evropi. Zemlja u kojoj se sistemski krše standardi zaštite i bezbednosti na radu, dodatno pogoršavaju uslovi rada, a u kojoj plata ne osigurava pravo na dostojanstven život radnika i radnica.