Poštovani predsedavajući, poštovani građani,

Slušao sam zaista sa pažnjom našeg ministra finansija, i zaista moram da priznam da su brojevi koje iznosi pred nas impresivni. Šteta što ne odražavaju realnost u kojoj živimo. Nemaju veze sa životom ljudi.

Kaže Siniša Mali svi ekonomski parametri Srbije su pozitivni.

Inflacija dvocifrena sada već godinama za redom (13%) a najviše se oseća u rastu cena hrane, energenata i zakupa stanova.
Spoljnotrgovinski deficit, raste i u rebalansu smo čuli da se popeo sa 7,7% na 13%.
Javni dug je za 10 godina SNS-a skoro dupliran sa 17 na 33 milijarde evra, a samo ove godine zadužili ste nas za 3 milijarde.
Nezaposlenost je, uprkos statističkim manipulacijama da je sakrijete, prema zvaničnim podacima preko 11 posto, prema procenama i duplo više, a kod mladih 26,4%

Ali to je sve statistika, dajte da vidimo kako ljudi žive.

Većina stanovništva nema prosečnu zaradu, najveći broj ljudi u srbiji zarađuje oko 50 hiljada dinara. Ljudi koji primaju minimalac ne mogu da kupe minimalnu potrošačku korpu, niti za prosečnu platu može da se kupi prosečna korpa. Svaki treći građanin naše zemlje je na ivici siromaštva. To je 2 miliona ljudi. A pola miliona ljudi je ispod granice siromaštva.

Odlazak mladih – za 10 godina SNS-a se gotovo 350.000 građana iselilo iz Srbije. To su uglavnom mlade osobe koje odlaze za boljim životom.

Ali u Srbiji se danas, na sve ovo, dešavaju i dve velike krize.

Kriza ogromnog poskupljenja hrane dovela je do toga da su osnovne prehrambene namirnice poskupele i skoro duplo. Hleb i mleko koštaju 300 dinara, a obična pašteta 150 dinara. Pavlaka 100 dinara ili piletina 800. Ovo naravno najviše pogađa najugroženije jer im najveći deo plate ide baš na hranu i stanovanje… a kad smo kod stanovanja …

Kriza ogromnog poskupljenja zakupa stanova koji su u nekim slučajevima poskupeli i preko 50%. Ovo najviše pogađa studente, samohrane majke i mlade bračne parove. Ljudi, kako god da računate … koji god digitron da koristite… ne možete doći do računice u kojoj porodice mogu nesmetano da iznajme stan čak i ako su imaju plate veće od prosečne.

Kako će četvoročlana porodica, čak i ako prima dve prosečne plate od 650 evra, sebi da priušti iznajmljivanje stana ako im je mesečna kirija ista kao jedna mesečna plata. Od čega će da žive i da školuju decu?

Mi se već suočavamo sa unutrašnjim migracijama stanovništva, odustajenjem studenata od studiranja kao posledica ovakve situacije sa cenama zakupa.

Zato naš zeleno-levi klub Ne davimo Beograd predlaže da se po uzoru na veliki broj zemalja Evropske unije i u Srbiji uvede kontrolisana zakupnina stanova koja bi dala sigurnost i stanodavcima i stanarima.

Pokret Ne davimo Beograd je podneo 14 amandmana na predlog Budžeta za 2023. godinu i kao i u prethodnim slučajevima to smo radili u neka dva glavna pravca:

1) smanjenje društvenih nejednakosti i siromaštva, kao i

2) poboljšanje stanja životne sredine u Srbiji.

Tražimo da se uvećaju davanja za dečji dodatak. Ova mera je u skladu sa poslednjim preporukama Fiskalnog saveta i u obzir uzima činjenicu da je stopa rizika od siromaštva za mlađe od 18 godina osetno viša nego za opštu populaciju.

Takođe smo predložili da se ljudima kojima je potrebna socijalna pomoć, ona ne ukida, nego da se davanja povećaju i da veći broj ljudi ostvari svoje pravo na socijalnu zaštitu.

Podneli smo amandman tražeći da se povećaju sredstva za podršku ljudima da zamene svoja grejna tela i unaprede energetsku efikasnost. Ogromno zagađenje dolazi iz malih ložišta. Treba da pomognemo ljudima i da izoluju svoje kuće, zamene prozore i stolariju, da manje energije troše.
Umesto za neefikasnu meru subvencija za kupovinu električnih automobila, tražili smo da veća ulaganja u sanaciju divljih deponija.

Predloženim amandmanima smo hteli da utičemo i na bolji položaj mladih. U tu svrhu smo deo sredstava namenjen BIA preusmerili za programe podrške zapošljavanju mladih. Smatramo da je pitanje zapošljavanja mladih jako važno, pogotovo imajući u vidu da jedna petina mladih (26%) nema posao i da njih preko dve trećine ne može da plati osnovne životne troškove.

Takođe, amandmanima predlažemo i izgradnju novih studentskih domova i povećanje kapaciteta postojećih.

Fokusirali smo se i na povećanje sredstava za proširenje kanalizacione mreže u naredne tri godine. Ako ovo nije hitno ja ne znam štaje. Polovina građana Srbije nema kanalizaciju, a posebno u manjim sredinama. Do potrebnih sredstava došli bismo prenamenom sredstava predviđenih za izgradnju Nacionalnog fudbalskog stadiona.

ZATO HTEO BIH DA UPUTIM APEL NAŠOJ FUDBALSKOJ JAVNOSTI! POZIVAM SVE FUDBALERE NAŠE REPREZENTACIJE, TRENERE I NAVIJAČE, DA SE SETE ODAKLE SU POTEKLI. JEL IMA KANALIZACIJE U SELIMA I GRADOVIMA U KOJIMA STE TRENIRALI I STASALI? AKO I IMA, POLA SRBIJE NEMA OVU NAJOSNOVNIJU INFRASTRUKTURU! OGLASITE SE JAVNO, POZOVITE DA SE UMESTO STOTINA MILIONA EVRA ZA NOVI NACIONALNI STADION, NAPRAVI LJUDIMA KANALIZACIJA.
IMA SRBIJA DOVOLJNO STADIONA, POSEĆUJTE IH I NAVIJAJTE, ALI HAJDE DA NE RASIPAMO NOVAC DOK NE UREDIMO NAJOSNOVNIJE.

Amandmanima smo hteli i da utičemo na povećanje kapaciteta za borbu protiv korupcije tako što bismo povećali sredstva namenjena za programske aktivnosti Saveta za borbu protiv korupcije i opremanje Sektora unutrašnje kontrole policije.

Konačno, predložili smo i dodatno povećanje zarada za sve zaposlene u školama, i nastavnike i pomoćno osoblje u osnovnom i srednjem obrazovanju. Takođe smo se založili i da se plate državnih službenika i nameštenika zaposlenih u ustanovama kao što je Narodna skupština, usklade sa platama onih koji rade na istim ili sličnim poslovima u drugim državnim organima, a imaju veće plate. Svi ljudi su nam važni i svi zalužuju podršku i jednaka prava.

Zaposleni u javnom sektoru sa minimalnim zaradama, pre svega tetkice i domari koji rade u bolnicama, školama, vrtićima ili domovima zdravlja tužili su državu i tražili da im se isplati nadoknada za topli obrok i regres za godišnji odmor.

Ljudi su tražili samo pravo da jedu u toku radnog dana i godišnji odmor, a dobili su ogromne parnične troškove.
Država ne samo da im nije izašla u susret i odobrila ovu podršku, već nakon što su izgubili spor, od njih se oočekuje da plate troškove u visini od 60 do 113 hiljada dinara. Podsećam to su ljudi koji su deceniju na minimalcu i ako bi platili ove troškove bili bi na ivici egzistencije. U pitanju je oko 5 hiljada ugroženih porodica.
Ako u ovom budžetu ima para za stadione, mora biti i da se ovim ljudima oproste troškovi koji će ih gurnuti preko ivice siromaštva i uništiti živote ljudi.

Pogledajte govor:

Pročitaj i ovo: