Ovi protesti su okupili građane različitih političkih i ideoloških uverenja, pripadnika različitih generacija, a verovatno i različitog materijalnog statusa. Demonstranti su bili jedna veoma heterogena grupa. Međutim, zajedničko za sve građane bilo je to da su opravdano besni i gnevni.

Može se reći da je borba protiv ovog kriminalnog režima egzistencijalno pitanje, koliko i političko pitanje, jer se ogolila loša politika režima koja je dovela do toga da nam zdravstveni sistem pukne u trenutku kada je građanima najbitnije da dobiju kvalitetnu zdravstvenu negu. Sada se ogolila sistemska korupcija ove vlasti i posledice loše politike zabrane zapošljavanja u javnom sektoru, u ovom slučaju zdravstvenom sistemu, suzbijanje specijalizacija za mlade lekare i lekarke, kao i platna politika koja onemogućava dostojanstven život zaposlenih u zdravstvu, kaže za Danas Robert Kozma iz organizacije Ne davimo Beograd, čiji su se aktivisti našli i prvog dana izbijanja demonstracija 7. jula ispred Narodne skupštine.

* Kako vidite ishod protesta protiv režima Aleksandra Vučića? Na ulicama više nema ljudi uprkos ogromnoj energiji prvih dana…

– Protest je bio spontan, uz velike izlive opravdanog besa građana. Ispunio je to da se ne uvede tzv. policijski čas, ali s obzirom da nije bilo organizatora nije bilo aktera koji bi dalje artikulisao zahteve. To ne znači nužno da će se nepovratno izgubiti iskazana energija na protestu i da će se građani pasivizirati u narednim nedeljama i mesecima.

* Smatrate li da su svi oni koji su bili spremni da se odupru represivnim merama silom, svi redom ubačeni elementi do strane Vučića?

– U proteklih nekoliko godina NDB borila se institucionalnim putem za pravdu, ali takođe smo se za naše politike borili i na ulici. Uvek smo se uzdržavali od pozivanja na nasilje. Međutim, ovaj kriminalni režim je uzurpirao našu državu, preuzeo sve medije sa nacionalnom frekvencijom i uništio ili obesmislio lokalne i nacionalne institucije u kojima bi građani trebalo da artikulišu sopstveni interes ili da traže zaštitu svojih prava. Na taj način režim poručuje sve vreme građanima da država nije servis građana, nego instrument represije. I tera građane na prebrojavanje na ulici. To je veoma opasno. To je sistemsko nasilje. Građani su opravdano besni zbog izrazito lošeg materijalnog položaja, jer nemaju adekvatno zdravstvo, školstvo niti mogu da žive dostojanstveno od svog rada ili ih vlast tretira kao budale. Stoga mislim da nije u redu izjednačavati sistemsko nasilje i policijsku brutalnost sa izlivima besa, gneva i sporadičnog nasilja građana. Naša policija je obučena da odmah reaguje i na adekvatan način smiri i uhapsi nasilnog izgrednika na protestu. Umesto toga, režim je poslao specijalne policijske brigade, kao što je SAJ, da pomoću borbenih kola i uz bacanje ogromnih količina suzavca zastraši i prebije nasumično građane koji su protestovali ili bili u blizini demonstracija. Da, takođe, bilo je predstavnika desničarskih organizacija za koje postoje opravdana sumnja da su u saradnji sa režim i da su na protestu da bi ga po potrebi učinili nasilnim ili da bi zastrašili građane, kako se više ne bi usudili da protestuju protiv režima.

* Kako komentarišete to što su zahteve na protestima ispostavili dosad Srđan Nogo i Saša Radulović? Kako ih vidite?

– Sve i da imaju poneki zahtev sa kojim bih se mogao složiti, politike ova dva politička aktera su izrazito problematične, a svedoci smo, u slučaju Dosta je bilo, kako ih veoma brzo menjaju – od učestvovanja u ovoj vlasti, zatim zalaganja za štetne politike privatizacije svih javnih dobara i resursa i ukidanje socioekonomskih prava, do danas propagiranja antimigrantskih stavova i antivakcinaške politike. Slična je situacija i sa Srđanom Nogom.

Povodom najavljenog vraćanja restriktivnih mera, a posle neodgovornog ponašanja vrha vlasti, zataškavanja stvarnih razmera epidemije, divljačkih bakljada po krovovima naših zgrada od strane sluga režima, organizovanja farse od izbora, dozvole za održavanje sportskih utakmica sa masovnim prisustvom i postizbornih slavlja farse od izbora, jasno je da je diktatorska vlast najodgovornija za porast broja obolelih i veliki broj smrtnih slučajeva od koronavirusa.

* Vi ste prisutni na protestima, iako ne pozivate na njih zbog zdravstvenog rizika. Da li je to dvoličan pristup i odbacivanje odgovornosti?

– Ne mislim da je to dvoličan pristup. Mi smo se dogovorili da sve vreme dok traje pandemija ne pozivamo građane na masovna okupljanja zbog rizika od zaraze. Ovaj režim je neodgovoran prema građanima te nama, građanima, jedino preostaje da čuvamo jedni druge i budemo odgovorni prema drugima. Stoga nismo pozivali na masovna okupljanja. Istovremeno, želeli smo da pokažemo da je ova vlast odgovorna za širenje pandemije i ugrožavanje života ljudi. U proteklih osam godina uništili su zdravstvo te sada njihovu lošu politiku plaćaju građani sopstvenim životima i životima najmilijih. Stoga smo istakli transparent „UBICE“ ispred Predsedništva. I smatrali smo da je naša odgovornost da budemo na protestima, a ujedno i da pozivamo na minimum zaštite, kao što je nošenje maski, a i većina građana na protestu se ponašala odgovorno.

Intervju je objavljen u dnevnom listu Danas na ovom linku.