Na diskusiji Budućnost obrazovnog sistema u Srbiji: Ko se pita? razgovarali smo sa predstavnicima prosvetnih radnika i stručnjacima iz oblasti obrazovanja o tome kako pristupiti rešavanju nagomilanih problema koji opterećuju obrazovni sistem u Srbiji. Dodatkli smo se pitanja nedovoljnih budžetskih izdvajanja, visoke centralizacije, hijerarhizacije i netransparentnosti u procesima donošenja odluka, usredsređenosti na ispunjavanje formalnih zahteva, uz potpuno negiranje suštine reformskih procesa i realne svakodnevice i konteksta u kojem bi oni trebalo da se realizuju.

U razgovoru su učestvovali: Ana Dimitrijević (Forum beogradskih gimnazija), Jasna Janković (Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije), Vesna Vojvodić Mitrović (granski sindikat prosvetnih radnika Srbije “Nezavisnost”), Aleksandar Markov (Forum beogradskih gimnazija), Jelena Jevrić (OŠ Jevrem Obrenović, Šabac), prof. Aleksandar Baucal (Filozofski fakultet), Dejan Ilić (urednik izdavačke kuće “Fabrika knjiga”), kao i predstavnici Ne davimo Beograd Jelena Vasiljević (koordinatorka Grupe za obrazovanje Ne davimo Beograd) i Robert Kozma (član Malog veća Ne davimo Beograd).

Imali smo priliku da čujemo da je 86% naših učenika koji su u programu dualnog srednjoškolskog obrazovanja funkcionalno nepismeno. Zatim, pandemija je samo dodatno ogolila brojne ranjivosti našeg školskog sistema, dok se Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja nije pokazalo dovoljno spremnim i sposobnim da pruži školama svu potrebnu podršku i resurse, kao i da omogući svim đacima jednak pristup obrazovanju u vanrednim okolnostima. U ovoj godini predstavljena je i nova Strategija razvoja obrazovanja i vaspitanja do 2030. godine, na visoko centralizovan i potpuno netransparentan način, bez uključivanja u proces njene izrade šire zajednice zainteresovanih i stručnih aktera: nastavnika, pedagoških radnika i stručnjaka za obrazovanje dece i mladih. Ovom strategijom se ne predviđa rešavanje nagomilanih problema u školstvu, odustaje se od ideje stvaranja društva znanja, ne podstiče se preko potrebna decentralizacija obrazovnog sistema, kao i neophodno smanjivanje broja dece u odeljenju radi izvođenja kvalitetnije nastave, ne podstiče se neophodna reforma školstva izvan nametnute prioritizacije dualnog obrazovanja.

Pokret Ne davimo Beograd se zalaže:

– Za! Viziju škole kao zajednice svih građanki i građana koji su na nju upućeni: nastavnog osoblja, roditelja i dece

– Za! autonomiju i decentralizaciju školskog sistema

– Za! smanjenje broja učenika u odeljenjima radi poboljšanja kvaliteta nastave

– Za! uključivanje nastavnika i šire zajednice prosvetnih radnika u sve razgovore o reformi obrazovnog sistema

– Za! reviziju prenatrpanih nastavnih programa

– Za! realno povećanje plata nastavnika i nastavnica koje se danas nalaze, kada se odbiju dodaci kao što su regres, prevoz i topli obrok, ispod vrednosti prosečne zarade

– Za! promenu Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju kojim se diskreciono pravo ministra da bira direktore škola koristi za politizaciju tog položaja i unižavanje odluka nastavničkog kolektiva

– Za! zapošljavanje novih mladih nastavnica i nastavnika za stalno u obrazovnom sistemu

Pročitaj i ovo: