Privremenom obustavom saobraćaja na međunarodnoj železničkoj liniji Beograd – Bar, Beograd je izgubio svako železničku poveznicu sa drugim državama Balkana.

Ne davimo Beograd ukazuje da na to da se uporedo sa uništavanjem međunarodne železnice, dešava se i devastacija lokalne železnice u Srbiji. Dok se Srpska napredna stranka hvali ulaganjem u železnicu i renoviranjem 75 kilometara pruge između Beograda i Novog Sada, situacija sa železnicama je sve gora.

Podsećamo da su vozovi nekada išli iz Beograda do Beča, Praga, Ljubljane, Sarajeva, Zagreba, Budimpešte, Temišvara, Istanbula, Sofije, Soluna, Skopja i drugih evropskih gradova. Danas, zahvaljujući lošem upravljanju i nesposobnosti vladajuće stranke, Beograd nema železničku vezu sa regionom. Sa druge strane, jedina trenutno aktivna međunarodna železnička linija u Srbiji povezuje Dimitrovgrad i Sofiju, i saobraća jednom dnevno.

„U Zapadnoj Evropi, brzi vozovi su efikasniji vid transporta od aviona, kada se uzmu u obzir relacije do 400 km”, kaže Zoran Bukvić, koordinator grupe za saobraćaj Ne davimo Beograd. „Kombinacijom brzih vozova i parkirališta po obodu grada, kao i intermodalnom integracijom vozova sa gradskim javnim prevozom i sistemima javnih bicikala, može se parirati privatnom automobilu kao dominantnom vidu transporta za duže relacije između gradova. Vozovi su udobniji za putovanje, u njima možete čitati i raditi, što je u autobusima i automobilima teže zamisliti zbog buke i vibracija”, dodao je Bukvić.

Železnica je ekološki najodrživiji način transporta, a uz ulaganja može da postane i najbrži. Umesto da se razvija regionalna povezanost i mobilnost ljudi i robe, Srbija se sve više izoluje od najbližih suseda. Kako bi se izgradio ovakav regionalni sistem železnice potrebna je saradnja i otvaranje, umesto izolovanja.

Pokret Ne davimo Beograd ima plan za revitalizaciju i razvoj regionalnog sistema železnice kojim bi se povezali svi regionalni centri, a lokalnom železnicom bi ti centri bili povezani sa manjim mestima.

Pročitaj i ovo: