Nakon što je inicijativa Ne davimo Beograd ironično predložila da se najnoviji naprednjački rasipnički projekat, nacionalni stadion, nazove po Aleksandru Vučiću, prema njegovim reakcijama mogli smo da vidimo da predsednik Republike, u maniru pravog diktatora za sebe prisvaja sve zasluge za funkcionisanje države.

I zaista nije teško zamisliti da Srpska napredna stranka u skorije vreme, javne ustanove, škole ili mostove počne nazivati imenom Aleksandra Vučića. Već sada je za sve što ono što se teškom mukom i uz ogromne troškove, sumnjive transakcije i brojne posrednike izgradi javnim sredstvima svih građana i građanki, prema njima, jedino zaslužan jedan čovek. Koliko daleko ide ovo idolopoklonstvo i samozaljubljenost najbolje smo videli u toku pandemije COVID 19 kada nam se on predstavljao i kao doktor, voditelj konferencija kriznog štaba, trgovac medicinskom opremom ili policajac, tužilac…

Iako nam je drago da je široka javnost prihvatila predlog da se nepotreban nacionalni stadion i projekat izgradnje nazove po glavnom rasipniku i malom diktatoru Aleksandru Vučiću, Inicijativa Ne davimo Beograd smatra da se predsednik republike mora vratiti u svoje ustavom predviđenje nadležnosti koje on svakodnevno krši, na taj način prisvajajući u potpunosti političku moć za sebe, ostavljajući mrvice pajacima od ministara u Vladi Srbije, a jedno veliko ništa brojnim institucijama i lokalnim samoupravama koje ne smeju da usvoje nijednu odluku bez dozvole gospodara Vučića.

Pročitaj i ovo:

Stojmenović o slučaju “Senjak”: VJT se više bavi šta objavljuju mediji

Poslanica Zeleno-levog fronta Natalija Stojmenović ocenila je, povodom sednice skupštinskog Odbora za odbranu i bezbednost o ubistvu na Senjaku, da javnost ni posle deset dana nema ključne odgovore o slučaju, te da se nadležne institucije, kako tvrdi, više bave reagovanjem na medijske napise nego rasvetljavanjem događaja.

Iskakanje tramvaja pravilo, a ne slučajnost – koliko života će još ugroziti pogubna Šapićeva saobraćajna politika?

U današnjem incidentu na Dorćolu, u kome je tramvaj iskočio iz šina, ozbiljnije je povređeno 15 osoba. Šta još mora da se desi, da bismo u Beogradu mogli da se bezbedno krećemo - jer nesreće poput ove uveliko više nisu slučajnost, već pravilo u glavnom gradu. Nesreće u šinskom saobraćaju su direktna posledica nebrige za saobraćajnu infrastrukturu i održavanje šinskog sistema, dok je fokus gradske vlasti na uništavanju GSP-a i zloupotrebi javnog prevoza za punjenje džepova privatnika bliskih SNS-u.