Od izborne noći između 24. i 25. aprila 2016. kada je ceo jedan deo Beograda, pod fantomkama, sravnjen sa zemljom, prošlo je devet godina. Nepuna dva meseca kasnije, Aleksandar Vučić je novinarima rekao da je “država priznala odgovornost za rušenje u Savamali, bez obzira koji je to nivo odgovornosti“. Za ovaj zločin, ta država nikada nije odgovarala. Od rušenja Savamale, do rušenja nadstrešnice, svedoci smo niza katastrofalnih posledica korupcije – za koje niko nije odgovarao.
Prema izveštaju kancelarije Zaštitnika građana, te noći je više desetina ljudi u crnim uniformama i sa fantomkama preko lica „preuzelo faktičku vlast nad delom Beograda” kada su “pretnjom i primenom fizičke sile, drsko i nasilnički, izvlačili građane iz objekata i automobila, oduzimali im telefone i ograničavali kretanje”. Iako su uplašeni građani u pomoć zvali policiju, prema objavljenom transkriptu tih razgovora, jasno je da je policija odbila da postupa po pozivu. Policajac Goran Stamenković, šef smene u policiji, svedočio je da je dobio instrukcije da „ukoliko bude došlo do nekakvog rušenja, sve pozive preusmeravamo na Gradsku građevinsku inspekciju i na komunalnu policiju.”
Nakon godinu i po dana, usled pritiska Evropske komisije, Stamenkoviću su se obratili nadređeni iz vrha MUP-a i tražili mu da prizna krivicu za nereagovanje, u zamenu za legalizaciju nelegalnog objekta koji je gradio u Beogradu, što je on prihvatio i dobio 5 meseci uslovne kazne. Novinari KRIK-a su objavili izveštaj policije, iz kog smo saznali da su ulogu u rušenju imala i javna preduzeća: u Hercegovačkoj je bila ugašena rasveta, a Parking servis je uklanjao vozila koja su se našla na putu bagerima. Ovaj aspekt nikada nije istražen. Vlasnici objekata koji su tada uništeni da bi ih zamenilo elitno naselje „Beograd na vodi“ i dalje nisu dočekali pravno razrešenje svojih tužbi, od kojih su dve stigle i do Strazbura.
Slučaj Savamala je mnogo više od skandala. To je bila nulta tačka države u kojoj živimo i danas. Države bezakonja i bezumlja eksponencijalno rastućeg intenziteta, a naročito poslednjih 6 meseci – razaranja i ponižavanja institucija, besprizornog kršenja zakona od strane režimskih nedodirljivih, a posebno u građevinskim poduhvatima izgradnje “brže, jače, bolje Srbije” po meri Vučićeve nove elite.
Devet godina kasnije, moramo da se zapitamo – da li bi došlo do obrušavanja nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu i pogibije 16 ljudi novembra 2024, da su organizatori i počinioci zaista preuzeli odgovornost za rušenje tokom izborne noći u aprilu 2016, da su za to krivično odgovarali pred sudovima ove države i da su kažnjeni po zakonu? Ako ne uvedemo odgovornost u naše društvo, možemo očekivati i nove Savamale i nove Nadstrešnice.
Pročitaj i ovo:
Koliko novca građana Beograda je gradska vlast dala Alta banci?
Na finansijske izveštaje Grada Beograda dato je negativno mišljenje, prema izveštaju koji je Državna revizorska agencija dostavila Narodnoj skupštini 27. oktobra 2026. Zeleno-levi front je već upozoravao na loše ocene gradskog poslovanja prema DRI i ukazivao da građani ne znaju koliki su stvarni dugovi i obaveze Beograda, međutim novi izveštaj dodatno otkriva koliko su gradske knjige nepouzdane.
ZLF Užice: Ljudi koji su uništili užičko pozorište moraju da odu
Kolektivna ostavka Upravnog odbora Narodnog pozorišta Užice potvrđuje potpuni slom upravljanja ovom ustanovom.
Jovana Đurović Rajak: Sombor platio 20.000 evra za jednu njihalicu
Njihalicu na oprugama, na igralištu u Parku Miroslava Gucunje „kod logora“, Grad Sombor platio je 2.349.600 dinara sa PDV-om, odnosno oko 20.000 evra, navodi odbornica Zeleno-levog fronta u Skupštini grada Sombora Jovana Đurović Rajak i pojašnjava da se to vidi iz dokumentacije koju je Gradska uprava dostavila po njenom zahtevu za pristup informacijama od javnog značaja.







