Srpska politička scena od ovog leta biće bogatija za još jednu političku stranku. Šta je to što novu stranku, Zeleno-levi front, izdvaja i čini posebnom, osim sve veće podrške i popularnosti pokreta Ne davimo Beograd iz koga je nastala?

Već samo ime nagoveštava nameru formiranja jednog šireg fronta sublimiranjem politika pokreta Ne davimo Beograd, koje prerastajući u stranku postaju još vidljivije i prepoznatljivije, što slikovito i ne samo slikovito ima za cilj da uspostavi poslednju liniju odbrane od dosadašnjih politika, tačnije antipolitika, koje su dovele do tačke odakle više nema povlačenja. Zeleno-leva agenda je zapravo pravac kojim je Ne davimo Beograd sve vreme, od samog osnivanja, rastao i jačao, i postao ono što sve više građana prepoznaje kao političku opciju kojoj mogu da veruju i sa čijim politikama dele ista ili slična uverenja i vrednosti. To je primetno u svakodnevnoj praksi, gotovo na svakom koraku i pri svakom susretu, osetna je podrška pojedinaca, pa i čitavih grupa građana koji se neretko utrkuju u želji da daju svoj doprinos i da se aktivnije uključe u akcije i kampanje pokreta. Jedan od takvih primera je i rekordna brzina kojom je prikupljeno preko 11.000 potpisa potrebnih za osnivanje stranke.

To je i prilika da se ono što ljudi sada već sasvim dobro prepoznaju kada im se spomene Ne davimo Beograd i što se moglo uočiti i videti na njihovim licima i po njihovim reakcijama dok su strpljivo čekali u redu da daju svoj potpis, kapitalizuje na sledećim izborima. Ono što takođe daje vetar u leđa je i činjenica da je Zeleno-levi front osnovan kao jedna autentična stranka nastala iz građanskog pokreta, koji je antipod partokratskom i liderskom načinu vođenja stranačkih politika, gde nije poželjno iznositi svoje mišljenje pogotovo ako je ono suprostvljeno partijskom vrh.

U Ne davimo Beograd se od početka negovalo i smatralo privilegijom u odnosu na dosadašnju praksu političkih aktera, to da svako može da iskaže svoje mišljenje bez bojazni da će zbog toga trpeti bilo kakve posledice. Različitost mišljenja i slobodno iznošenja ideja, predloga i kritika, predstavlja važan demokratski potencijal sa kojim je svih ovih godina od sprovođenja demokratskih promena u Srbiji, retko koja politička stranka mogla da se pohvali. U to sam mogao i lično da se uverim od samog osnivanja pokreta i prvih sastanaka u Magacinu, odakle je priča o Ne davimo Beograd krenula. Ono što takođe dobro znam je i to da se do ovakvih rezultata nije došlo slučajno. Iza svakog uspeha pokreta stajao je ozbiljan rad, izuzetna motivisanost i veliko zalaganje aktivnih članova i članica, što je sada već nešto što se samo po sebi podrazumeva. Onu energiju koja se ovih dana može osetiti na protestima svako od ljudi iz Ne davimo Beograd je već imao priliku da oseti od onog trenutka kada se priključio kao aktivan član. Osim toga neke stvari koje sve više idu na ruku budućoj stranci, kao što je činjenica da se svi predstavnici Ne davimo Beograd često pojavljuju u javnosti i na protestima kao već dokazani borci koji su uvek na prvoj liniji odbrane ugroženih građanskih prava za razliku od nekih lidera opozicionih stranaka koji su mudro odlučili da ne kvare energiju protesta svojim javnim prisustvom, prave razliku u odnosu na takvu vrstu političke konkurencije.

Razloga za zadovoljstvo ima, ali ne i za opuštanje. Brzo širenje pokreta i sve veći i ozbiljniji zadaci, kao i njegova transformacija u stranku kriju i mnoge izazove, prvenstveno potrebu da se prevaziđu dečije bolesti i da se neka uska grla učine protočnijim. O tim temama je već bilo govora i biće, bez namere da se bilo šta gura pod tepih što takođe jedna od bitnih tekovina dosadašnjeg načina rada i organizovanja..

Ne davimo Beograd je morao da se desi, to je za mene, a verujem i za mnoge druge bilo sasvim očekivano, zapravo to sam znao i gotovo jednu deceniju pre njegovog nastanka, kada sam kao predsednik udruženja malih privrednika “Opstanak” organizovao prve proteste protiv gradskih vlasti nakon 5. oktobra i demokratskih promena. Postoje određene zakonitosti koje po mom dubokom verovanju važe kada je u pitanju kriminal i korupcija i kada državu uređuju ljudi koji misle samo na sebe i rade isključivo u svoju korist, gradeći takve sisteme vrednosti. U Srbiji su se menjali zakoni da bi se kralo, uzimalo se i od države i od građana i punili su se džepovi i partijske kase na svim nivoima vlasti, kako bi se već koja garnitura iznova ustoličila. Međutim, takvi sistemi i takvi načini vladanja imaju, kao što i sami možemo da vidimo, mnogo mana ali samo jednu koja je loša po sam sistem, a to je da je neodrživ. Jer koliko god da se neko trudio da postavi pravila ponašanja u okviru dobro organizovanog koruptivnog sistema, ljudskoj pohlepi, alavosti i bezobzirnosti nema granica. Nemogućnost određivanja granica vodi u drugu krajnost sve dok takav sistem ne počne da urušava sam sebe. Upravo smo svedoci da se tako nešto dešava u Srbiji, a najnoviji tragični događaji govore u prilog tome.

Zato verujem da je došlo vreme da se jednom podvuče crta i da i mi ovde u Srbiji imamo pravo na neke sasvim normalne stvari kao što je pravna država u kojoj zakoni važe za sve građane podjednako, da svako ko promoviše ili vrši nasilje bilo koje vrste bude adekvatno sankcionisan, da institucije rade svoj posao, da mediji nisu u funkciji zaglupljivanja građana i širenja laži i primitivizma, da imamo demokratski izabrane predstavnike koji će opšte dobro stavljati ispred svoje lične ambicije i koristi, gde odlazak sa vlasti neće biti pitanje života ili smrti. To su vrednosti i politike sa kojima Zeleno-levi front ulazi na političku scenu, ali to su i te linije fronta koje se upravo povlače i gde ne sme i ne može biti odstupanja.

Dragan Nalović
Član NDM BGD

Pročitaj i ovo:

Veselinović: Zaštitićemo Savski kej i nasip od Šapićeve bahatosti

Kandidat za gradonačelnika Beograda, Dobrica Veselinović, i kandidat za zamenika gradonačelnika Beograda, Miloš Pavlović, sa liste „Biramo Beograd”, u subotu, 11. maja, obratili su se građanima i medijima sa Savskog keja, mesto koje je odabrano kao početna tačka povodom nedavnog nasilničkog ponašanja bivšeg gradonačelnika Aleksandra Šapića.