Šef poslaničke grupe Ne davimo Beograd Radomir Lazović je na današnjoj sednici parlamenta posvećenoj pregovorima oko Kosova i Metohije pomenuo smrt Olivera Ivanovića i rekao da politički inspiratori njegovog ubistva danas aplaudiraju predsedniku, što je izazvalo burne reakcije poslanika vlasti.

Nakon što je bilo manjih nesuglasica sa predsednikom skupštine Vladimirom Orlićem oko reči, šef poslaničke grupe Ne davimo Beograd Radomir Lazović ovako je započeo svoje obraćanje parlamentu:

„Kako ne želim reč gospodine predsedavajući, jako sam se temeljno spremao, skoncentrisan sam imam svašta da vam kažem. Danas se pred Narodnom Skupštinom nalazi izveštaj vlade čija premijerka za dva svoja mandata nijednom nije otišla da vidi kako žive oni s čijim se sudbinama igra i životima trguje. Trebalo je da dobije treći mandat kako bi se naterala da ode jednom da poseti ove ljude. Danas ovaj izveštaj vlade brani predsednik, čovek koji je inače uzurpirao sve poluge moći u društvu, pa ne treba da čudi što je preuzeo posao premijerke, a prepreka mu nije ni poslovnik. On predviđa posebnu sednicu, ali ili za obraćanje predsednika ili za podnošenje izveštaja vlade, što treba da radi premijerka, pa se pitam kakav je ovo format“, rekao je Lazović i dodao:

“Izgleda da ne može da se odluči da li je predsednik, premijer, predsednik mesne zajednice i kao što stih jedne popularne pesme kaže “ti lutaš bebo, skrenuo si puta bebo”. Mi smo kao društvo skrenuli s puta”, poručio je Lazović predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

Svaki put da se kada se vrati iz Brisela vrati se kao pobednik, nastavio je Lazović.

“Priča nam bajke kako je Srbija pobedila pet prema nula, a za tih 10 godina položaj Srba i na KiM i na severu je sve lošiji. Te njegove priče mi liče na onaj vic:”Bili Amerikanac, Rus i Srbin, ne znam šta je dalje bilo, ali naš je pobedio”. Meni taj vic uopšte nije smešan, tužno mi je. Danas većinu u skupštini, koja će izglasati ovaj izveštaj i koja će ushićeno aplaudirati predsedniku čine i politički inspiratori ubistva Olivera Ivanovića. Mi sad spominjemo ubistvo tog čoveka, za kojeg ne možemo da utvrdimo ni ko ga je ubio, ni ko je platio kampanju na TV Pink koja ga je isto tako rastrzala kao sve protivnike režima. I ubistvo Olivera Ivannovića je slažem se najeksplicitniji primer, ali svako ko otvori temu Kosova u javnosti može da očekuje optužbe da je izdajnik, strani plaćenik, i napad svih sila režima”, naveo je Lazović.

Kako je istakao, monopol nad pitanjem Kosova u javnosti se postiže da slučajno neko ne bi pitao ono što se svi pitaju.

“Kuda vode ovi pregovori i u čijem interesu se vode, ukoliko nisu posvećeni boljem životu ljudi na Kosovu. Dok obe strane maksimalno podižu tenzije oko svakog tehničkih detalja pregovora, videći u svemu samo korak na nezavisnosti, koju u slučaju Prištine treba objaviti, a u slučaju Beograda odbraniti, ovi obični ljudi su kolateralna šteta i za njih malo ko pokazuje interesovanje. Ja vam ne verujem kad kažete da se interesujete za njihove probleme. Dok pregovori traju Srbima sa Kosova se ograničavaju osnovna ljudska prava, oko slobode kretanja, zaposlenja, obrazovanja, ličnih dokumeanata, slobodnog radspoloaganja imovinom. Da odgovorim ovima ne mogu reći kolegama, koji dobacuju, govor mi pišu ti ljudi, koji tamo žive ove probleme”.

Zatim je obrazložio predlog njegove poslaničke grupe.

“Ja ovde vidim prioritete za te buduće pregovore koji će se dešavati. Prioritet u pregovorima treba da bude stvarno rešavanje problema ličnih karata tako da one važe na svim graničnim prelazima koje Kosovo ima, a ne samo na onim sa Srbijom. Prioritet u pregovorima treba da bude rešavanje problema civilne registracije koji prouzrokuje nepriznavanje srpskih izvoda iz matičnih knjiga izdatih nakon jula 1999. Prioritet u pregovorima treba da bude zdravstveni i obrazovni sistem koji bi trebalo da budu u nadležnosti Zajednice srpskih opština. Zašto ovo nije prioritet pregovora nego ljudi moraju da švercuju lekove jer od 2015, srpska državna apoteka nema licencu da radi na Kosovu?Prioritet u pregovorima treba da bude verifikacija diploma Univerziteta u Prištini jedine viskokoškolske ustanove na srpskom jeziku na Kosovu.Bez verifikacije nemoguće se prijaviti na bilo koji javni konkurs za posao na Kosovu, pa su mogućnosti ljudima još više smanjene. Prioritet u pregovorima treba da bude prihvatanje udžbenika, srpskoj zajednici se garantuje upotreba nastavnog plana odobrenog od ministarstva obrazovanja Srbije. Prioritet u pregovorima treba da bude usklađivanje fitosanitarnih sertifikata. Beograd i Priština su uskladili svega 15-ak fitosanitarnih sertifikata od preko 50. To znači da samo deo proizvoda iz Srbije može legalno da se uveze”, zaključio je Lazović.

U nastavku pročitajte ceo govor Lazovića u Skupštini:

Poštovani građani, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici i poslanice, poštovani gosti, 

Drago mi je da u Narodnoj skupštini razgovaramo o procesu pregovora, a o izveštaju koji je pred nama možda najbolje govori kontekst u kome se on podnosi. 

Danas se pred Narodnom skupštinom nalazi izveštaj vlade čija premijerka, za dva svoja mandata, ni jednom nije posetila Kosovo. Ni jednom nije otišla da vidi kako žive oni sa čijim sudbinama se igra i čijim životima trguje. Trebalo je da dobije i treći mandat da bi se naterala da ode. 

Danas ovaj izveštaj Vlade brani predsednik, čovek koji je i inače protivustavno uzurpirao sve poluge moći u društvu, pa valjda ne treba da čudi što je preuzeo i posao premijerke, a prepreka mu nije ni poslovnik Narodne skupštine koji je na ovaj način prekršio, jer poslovnik predviđa posebnu sednicu ili za obraćanje predsednika ili za podnošenje izveštaja Vlade, a šta je ovo? Izgleda da više ne može ni da se odluči, da li je predsednik, premijer ili možda dva u jednom? Kao što stih jedne popularne pesme kaže, “Ti lutaš, bebo, Skren’o si s’ puta, bebo”.

Danas će ovaj izveštaj Vlade braniti predsednik, koji je u osvit NATO agresije birao zavese za svoj novi stan. Zašto baš ovo pominjem? Jer je stan, dok su drugi ginuli na svim stranama, dobio za zasluge gušenja slobode medija, kao ministar informisanja u Miloševićevoj vladi. Danas, on ove veštine koristi kako bi svakoga ko se usudi da u javnosti govori kritički o naprednjačkom režimu, rastrgne napadima i optužbama da je izdajnik ili strani plaćenik, a posebno kada se govori o Kosovu, o temi nad kojom bi najviše da ima monopol. 

Ovaj monopol mu služi da nam se svaki put kada se vrati iz Brisela predstavi kao pobednik i spasilac. Priča nam bajke kako je Srbija pobedila pet nula, a za tih deset godina položaj Srba i na severu i na celom Kosovu je sve lošiji. Sve je manje ljudi koji na njemu vide svoju budućnost i budućnost svoje dece. Te njegove priče mi liče na onaj vic “Bili Amerikanac, Rus i Srbin, ne znam šta je dalje bilo, ali naš ih je pobedio.” E pa nije smešno. 

Danas, većinu u Narodnoj skupštini, većinu koja će izglasati ovaj izveštaj i ushićeno aplaudirati predsedniku, čine politički inspiratori ubistva Olivera Ivanovića protiv koga je vođena užasna prljava kampanja na TV Pink. Vi se, evo, četiri godine pravite da ne znamo ko ju je naručio. Ubistvo Olivera Ivanovića je najeksplicitniji primer, ali svako ko otvori temu Kosova u javnosti, može da očekuje optužbe da je izdajnik i strani plaćenik i napade svim silama. Vučić je stvorio monopol nad pitanjem Kosova u javnosti da slučajno neko ne bi pitao ono što se svi pitamo, kuda vode ovi pregovori i u čijem se interesu vode, ukoliko nisu posvećeni boljem životu ljudi koji na Kosovu žive? 

Dok obe strane maksimalno podižu tenzije oko svakog tehničkog detalja pregovora, videći u svemu korak ka nezavisnosti, koji u slučaju Prištine treba osvojiti, a u slučaju Beograda odbraniti, ovi obični ljudi su kolateralna šteta, i za njih malo ko pokazuje zainteresovanost. 

Posledice trpe građani, jer dok pregovori traju, Srbima na Kosovu se ograničavaju osnovna ljudska prava, poput slobode kretanja, mogućnosti zaposlenja, lečenja, obrazovanja, priznavanja ličnih dokumenata, slobodnog raspolaganja svojom imovinom, itd.  

A to bi trebalo da budu prioriteti u pregovorima. Ukoliko se prvo ne reše ta životna pitanja, sâm konačni sporazum neće imati nikakvu svrhu, ljudi će izgubiti svoju budućnost na Kosovu, kao što već na hiljade odlaze i otišle su, a iznova će kroz njega biti moguće kreiranje novih kriza.

Prioritet u pregovorima treba da bude stvarno rešavanje problema ličnih karata tako da one važe na svim graničnim prelazima koje Kosovo ima, a ne samo na onim sa Srbijom. 

Prioritet u pregovorima treba da bude rešavanje problema civilne registracije koji prouzrokuje nepriznavanje srpskih izvoda iz matičnih knjiga izdatih nakon jula 1999.  

Prioritet u pregovorima treba da bude zdravstveni i obrazovni sistem koji bi trebalo da budu u nadležnosti Zajednice srpskih opština. Zašto ovo nije prioritet pregovora nego ljudi moraju da švercuju lekove jer od 2015, srpska državna apoteka nema licencu da radi na Kosovu?  

Prioritet u pregovorima treba da bude verifikacija diploma Univerziteta u Prištini, jedine viskokoškolske ustanove na srpskom jeziku na Kosovu. Bez verifikacije, nemoguće je prijaviti se na bilo koji javni konkurs za posao na Kosovu, pa su mogućnosti ljudima još više smanjene.  

Prioritet u pregovorima treba da bude prihvatanje udžbenika, srpskoj zajednici se garantuje upotreba nastavnog plana odobrenog od ministarstva obrazovanja Srbije. 

Prioritet u pregovorima treba da bude usklađivanje fitosanitarnih sertifikata. Beograd i Priština su uskladili svega 15ak fitosanitarnih sertifikata od preko 50. To znači da samo deo proizvoda iz Srbije može legalno da se uveze.  

Ovo su konkretni primeri gde treba usmeriti vreme i energiju, kako srpskih tako i kosovskih vlasti, da se pitanja poput ovih reše.

Kao što nijedno važno pitanje koje je povezano sa SNS-om ne može da prođe bez kriminala i korupcije, tako je i sa kosovskim pitanjem. Samo je ovde reč o nečemu opasnijem i neodgovornijem, jer su kriminalce – promovisali u tzv. zaštitnike Srba na Kosovu. I tu konkretno mislimo na Zvonka Veselinovića i Milana Radoičića, ljude koji su 2013. godine vršili strašan pritisak na Srbe kako bi izašli na kosovske izbore i od tada počinje njihova strahovlada u srpskim sredinama na Kosovu, pre svega na Severu.  

Američko ministarstvo finansija stavilo je u decembru 2021. godine na listu sankcija potpredsednika Srpske liste Radoičića, i Veselinovića, kao i još 11 sa njima povezanih osoba.

Nivo korupcije od predstavnika Srpske liste je opšte mesto o kojem se javno govori na Kosovu, pre svega među kosovskim Srbima, koji i trpe najveću štetu nameštenim tenderima i drugim oblicima korupcije koju je usavršila SNS. 

Tužna je naša pozicija kada se pozivamo na vladavinu prava na Kosovu, a sever smo podredili kriminalcima koji su najbrutalnije zaveli strahovladu vršeći pritiske na srpsko stanovništvo, a sebi stvarajući ogromne zarade kroz korupcionaške poslove. 

Najbolje merilo da se utvrdi koliko je neko društvo napredno i demokratsko jeste odnos prema manjinskim zajednicama, prema onima koji su u ranjivoj situaciji u odnosu na većinsko stanovništvo. I to treba da važi kako za kosovsko, tako za i srpsko društvo. Priština bi nezavisnost bez Srba, isto kao što je Srbija htela Kosovo, ali bez Albanaca. 

Kad govorimo o položaju srpske zajednice na Kosovu, jasno je da oni nisu zaštićeni od diskriminacije i da im se prava uskraćuju.  

Za dugoročno rešenje koje će pre svega krenuti od interesa građana mora se insistirati na formiranju ZSO kako bi se dodatno ojačale garancije za srpsku zajednicu na Kosovu, ali kroz to i ostvarivanje kvalitetnog obrazovanja i zdravstva u nadležnosti ZSO. 

U pregovorima se mora insistirati na obezbediđivanju pojedinačnih i kolektivnih prava Srba i drugih nevećinskih zajednica na Kosovu, po najvišim međunarodnim standardima, uključujući i kroz pravo na posebne veze sa Srbijom. Srbija mora insistirati da se primenjuju kosovski zakoni o zaštiti manjina, jeziku, posebnih prava za zajednice na Kosovu predviđenih kosovskim ustavom i Ahtisarijevim planom, itd, 

Takođe, mora se insistirati na obezbeđivanju maksimalne zaštite kulturne, istorijske i umetničke baštine srpskog naroda na Kosovu, mada moram da primetim da ni u Beogradu, a ni u Srbiji ne radite mnogo na zaštiti kulturno istorijskog nasleđa, pa vaše pozivanje na Evropa nostru zvuči licemerno. Ista ta Evropa nostra vam je Kalemegdansku tvrđavu proglasila ugroženom od izgradnje gondole. 

U pregovorima se mora insistirati na relaksiranju rešavanja tehničkih pitanja koja mogu imati velike pozitivne uticaje na stanovništvo. Nije svako tehničko pitanje put u priznavanje nezavisnosti. 

Dekraminalizovanje društva, što je jedan od osnovnih preduslova za dobar život ljudi, biće jako teško s obzirom da je SNS promovisao kriminalce u zaštitnike Srba. 

Srbija u pregovorima mora pažljivo da balansira svoju međunarodnu poziciju tako da ne ugrozi svoj strateški pravac ulaska u Evropsku uniju, a svoje interese treba da vezuje za svoje najbliže susedne države i da ne dozvoli da u polarizovanom svetu bude izolovano ostrvo u Evropi. Obraćanje Rusiji i Kini za zaštitu naših interesa ne donosi rešenje, već stvara nove probleme u svetlu ideje da Srbija pripada evropskom prostoru i politički i ekonomski i na sve druge načine. 

Predlažemo potpuno drugačiju strategiju u dijalogu, i stavljanje običnog čoveka i njegovog života u centar pregovora. Mora se omogućiti normalan život svima na Kosovu i pre konačnog rešenja statusa Kosova. Ne može se čekati završetak pregovora i sveobuhvatni sporazum da bi građani tek onda, nekad u budućnosti, vodili iole normalan život. Ljudi žele da mogu slobodno da se kreću, da rade, da trguju, da se obrazuju, da se efikasno leče, itd. 

Pročitaj i ovo: