Svako ko se ovih dana provozao javnim prevozom mogao je da vidi naizgled simpatičnu reklamu koja se nalazi izlepljena  po autobusima. Naime, jedna auto škola se “dosetila” sjajne reklame – na fotografiji se nalazi nekoliko žena na autobuskom stajalištu, od mladih do poznih godina, iznad kojih piše: “Ako ne želite da ostarite na stanici, dođite u našu auto-školu”.

I ovde ne bi trebalo da postoji nikakav problem, jer se od auto škole i ne očekuje da ima svest o tome da je javni prevoz u jednom gradu potrebno očuvati, upravo da bi ulice bile prohodne za sve i da bi se smanjile gužve. I mnogo bogatije zemlje od Srbije, kao na primer Luksemburg, mislile su da mogu sve svoje saobraćajne probleme da reše automobilima, i onda su udarile glavom o zid. Broj automobila po glavi stanovnika Luksemburga je duplo veći nego u Srbiji, a mesta za nove puteve i parkinge više nema. Ta zemlja pokušava da digne javni prevoz iz “mrtvih”, ulažući milijarde evra u unapređenje železnice, tramvajske mreže i prigradskih vozova. Ministar saobraćaja Luksemburga ova ulaganja pravda gužvama, jer su one kočnica za ekonomiju zemlje. Povrh svega, za inače imućne stanovnike Luksemburga, javni prevoz je čak i besplatan. 

Sličnu stvar je uradio i Talin, glavni grad Estonije, sa ciljem da sačuva procenat korišćenja javnog prevoza koji je na zavidnm nivou za evropski prosek. Prati ih Beč sa svojom promo cenom karata za javni prevoz, ali i Nemačka koja je pretprošlog leta imala promo kate za javni prevoz koje su na mesečnom nivou koštale samo 9 evra. Svi zajedno imaju jedan cilj, da ljude iz privatnih automobila privole da pređu u javni prevoz, jer su gužve prevelike.

Gradska uprava grada Beograda izgleda kao da ima suprotan cilj. Iako je gradonačelnik u kampanju ušao sa sniženim cenama javnog prevoza i najavama njegovog poboljšanja, surova realnost ga brutalno demantuje. Polasci autobusa su sve ređi,  a gradske gužve sve veće, kao i gužve u autobusima. Korisnici javnog prevoza su oni koji moraju da ga koriste jer automobil nemaju, i marketinška agencija koja je formirala kampanju za auto školu je odlično targetirala svoju ciljnu grupu – mlade ljude koji javni prevoz doživljavaju kao kaznu. 

Zeleno-levi front ukazuje da se ne može dozvoliti nekom da svoju reklamnu kampanju protiv javnog prevoza, sprovodi u vozilima javnog prevoza. Očigledno nesposobne gradske vlasti su reklamni prostor prepustile agenciji u kojoj rade nekompetentni i bahati marketinški stručnjaci. Autori reklame kao da žele da se narugaju Beograđanima, šaljući im poruku da su “luzeri”, ako nisu u automobilu. Neverovatno da kod nadležnih ne postoji svest o tome da je javni prevoz ekološki vid transporta, koji po glavi stanovnika ima manji karbonski otisak, smanjuje gradske gužve i manje zagađuje od privatnih automobila. Sugerisanje korisnicima da pređu u privatni automobil, potpuno je suprotno svim strateškim dokumentima Grada Beograda, Strategiji javnog prevoza, Planu održive urbane mobilnosti, Smart planu i Strategiji održivog razvoja, ali i budućoj Strategiji transporta.

Zeleno-levi front se umesto neznanja i bahatosti gradskih vlasti zalaže za promociju javnog prevoza, kao i unapređenje kvaliteta, tačnosti i komfora gradskog prevoza. Građanima koji ga koriste umesto privatnog vozila treba da se zahvalimo, a ne da im se podsmevamo, prepuštajući reklamni prostor ljudima kojima je profit ispred dobrobiti zajednice.

Plan Zeleno-levog fronta “30 minuta od kuće do posla” možete videti na: https://nedavimobeograd.rs/javni-prevoz/

Zoran Bukvić, koordinator grupe za saobraćaj Zeleno-levi front / Ne davimo Beograd 

Pročitaj i ovo:

Protest povodom najave rušenja Hotela Jugoslavija

Povodom najave rušenja hotela Jugoslavija i izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa, koji je u suprotnosti sa potrebama građana i očuvanjem kulturno-istorijskog nasleđa ovog dela Beograda, Zeleno-levi front organizovaće protest u subotu, 27. aprila 2024. godine, sa početkom u 12h, ispred hotela Jugoslavija.

Robert Kozma za Vreme: Biram borbu!

Kriminalni režim odavno nema legitimitet. Jasno je da u Srbiji nema demokratije. Izlaskom na izbore ne daje mu se legitimitet, kao što se ni prihvatanjem mandata u Narodnoj skupštini ne priznaje da su izborni uslovi bili pošteni ili da nije bilo krađe.