Pokret Ne davimo Beograd smatra da se problem sa velikim nedostatkom vozača u GSP treba rešavati povećanjem plata i obezbeđivanjem boljih uslova rada za zaposlene, umesto traženjem radnika iz inostranstva. Umesto da poštuju, čuvaju i ulažu u naše radnike koji imaju iskustvo i znanje, planiraju da dovedu jeftinu radnu snagu i nastave da i njih plaćaju katastrofalno.

Stiče se utisak da je Srbija zemlja u rangu Švedske, Austrije, Nemačke ili Slovenije i da je standard toliko visok da kod nas niko ne želi da vozi autobus, pa je oglas za prijem vozača u GSP stalno otvoren, a nedostaje ih u proseku oko 200.

Realnost je na žalost dosta surovija, problem očigledno nije u tome da domaći vozači ne žele da rade, nego u osnovnoj ceni rada. Naime, vozači GSP-a su već duže vreme nezadovoljni, što javno komuniciraju i sindikati zaposlenih u ovom preduzeću. Osnovica od 39.000 dinara je preniska, i trebalo bi da bude najmanje 60.000 dinara.

Pitanje plata nije više pitanje samo socijalne politike i izlaženja u susret radnicima, jer je činjenica da vozača nedostaje, a Beograd ne može da funkcioniše bez kvalitetnog javnog prevoza. Zbog odlaska vozača i konstantnog manjka, propuštaju se polasci, a autobusi kasne.

Da su plate u GSP konkurentne, vozači se ne bi tako lako odlučivali da napuste posao i odu u inostranstvo. Ne davimo Beograd postavlja racionalno pitanje, šta će zadržati i vozače koji planiraju da dođu u Beograd iz drugih zemalja, ukoliko cena rada GSP-u ostane ista? I ti vozači će, čim steknu iskustvo, otići u Zapadnu Evropu, ako zarade u Srbiji nisu konkurentne.

Izgleda da se u gradskoj upravi najvažniji prioritet beograđana tretira kao zadnja rupa na svirali, i deluje kao da preduzeće koje prevozi skoro 50% građana ovog grada nije nešto u šta treba ulagati, već nešto što treba potplatiti, a radnike iskorišćavati i ekspolatisati.

I na kraju, postavlja se logično pitanje, nije li bolje imati iskusne vozače koji godinama voze u gradu i znaju kako da se nose sa beogradskim saobraćajem, ili nekoga iz Vijetnama ili Pakistana ko ne zna jezik i saobraćajne navike na lokalu? Takođe, logično je da pretpostavimo da pomenuti vozači dolaze iz zemalja u kojima je saobraćajna kultura drugačija i da će im trebati vremena da se naviknu, što će takođe trpeti Beograđani.

Pročitaj i ovo:

Đorđević: Univerzitet na udaru zbog svoje autonomije, pozivi na dijalog očito lažni

Docentkinja na FPN Biljana Đorđević, komentarišući izjavu predsednika Srbije Aleksandra Vučića da će biti uhapšen profesor tog fakulteta jer daje ocene studentima na osnovu toga da li učestvuju u blokadama ili ne, kaže za N1 da je ovaj režim autokratski, "i naravno da su oni uslovi koji osnažuju građane da se pobune na udaru", pa tako i univerzitet koji razvija kritičko mišljenje i koje je temelj društva.