Izvor: N1

Beogradski sajam, Terazijska terasa, deo prostora na levoj obali Save na Novom Beogradu. Sve to postaje deo “Beograda na vodi”. Posle izmene Prostornog plana područja posebne namene, Beograd na vodi se sa sadašnjih 177 širi na 328 hektara.

Ima li Beograda koji nije na vodi? Izmenama prostornog plana projekta koji se gradi i finansira mimo uobičajenih zakonskih procedura, ispostavlja se da će sve u Beogradu dokle može da doleti komarac s reke biti deo Beograda na vodi.

Arhitekta koji se devedesetih godina borio i izborio da kompanija Karić ne privatizuje Terazijsku terasu, park ispred kog živi ceo život kaže – novim planom Beograd postaje grad bez vazduha.

“Pravi se neki kanjon, koji – ako bude po već postojećem uzoru Beograda na vodi – to će jednostavno biti neki veliki Kineski zid, samo ovog puta valjda arapski, koji sprečava sav taj svež vazduh sa reke koji je do sada stotinama i hiljadama godina provetravao grad”, kaže arhitekta Momčilo Mrdaković.

Terazijska terasa proglašena je takozvanim “kontaktnim” područjem Beograda na vodi, a po planu, činiće, citiramo, estetsko-vizuelni prodor od Terazija do reke Save. To zbunjunje opozicionu odbornicu iz Opštine Savski venac.

“Prvi primer je ova Terazijska terasa, gde se priča o tome kako će se spustiti zelenilo do vode, a zapravo gledamo u kule Beograda na vodi”, izjavila je Milica Baltić, odbornica ZLF u Skupštini opštine Savski venac.

U planu se jasno kaže da je planirano očuvanje i unapređenje ovog parka. Ali, tu postoje brojne neodumice, kaže arhitekta Mrdaković, jer se javna površina de fakto daje u ruke privatnicima.

“Kako će to grad, država ili mi imati uticaja na to? Mogu da kažu – hej, vi ste da ne može da se gradi a pošto je to sad naše, mi ćemo da radimo šta hoćemo”, kaže Mrdaković.

U istoriju odlazi i Beogradski sajam kakvim ga poznajemo, jer će Hala 1 postati objekat kulture, dok će preostali deo ove celine biti namenjen obrazovanju, zdravstvu, ali – ključna reč – i drugim javnim sadržajima.

Hale 2 i 3 će takođe biti sačuvane, a njihova buduća namena biće definisana međunarodnim konkursom. Kranovi bi mogli da pređu i na drugu obalu Save, jer sad i deo Novog Beograda, u nastavku Bulevara Zorana Đinđića pripada području posebne namene.

Iako je prepoznatljiva kula s druge strane reke, i ovaj kraj postao je deo prostornog plana Beograda na vodi. Još uvek je nejasno šta će tačno biti rađeno na ovom području, budući da su ovde već odavno izgrađene stambene zgrade.

U preduzeću Beograd na vodi nisu ulazili u detalje šta će tačno biti građeno na ovom delu Novog Beograda, ali podvlače – biće ozelenjavanja i zelenih koridora koje će, na primer, povezati Novi Beograd sa Topčiderom.

“Srpska prestonica dobiće još 13 novih vrtića sa smeštajnim kapacitetom za oko 1.700 dece, kao i još dve nove osnovne škole, pored vrtića i osnovne škole u zaleđu Savskog trga, čija je izgradnja nedavno završena. Škole u Beogradu na vodi moći će da prime blizu 1.600 đaka. U najmodernijem naselju u Srbiji takođe se planira i izgradnja ustanove primarne zdravstvene zaštite”, naveli su.

Lepo zvuči, ali…

Lepo zvuči kad se ovako napiše, ali odbornica Zeleno-levog fronta sumnja da će gradnja doneti i tone i tone betona i stakla, kojima bi glavni grad Srbije postao praktično nenastanjiv.

“Beogradska infrastruktura veće ne može da podnese ovaj broj stanovnika, tako da ovim proširenjem – koje zapravo nije izmena već maltene dupliranje jer je za 157 hektara povećan plan – dobijamo samo to da se nov profit sliva u džepove onih koji ovaj privatni grad guraju sve vreme”, ocenila je Milica Baltić.

I šljunkare i betonjerke koje se nalaze na levoj obali Save mogle bio da budu pregažene Beogradom na vodi. Arhitekta Mrdaković kaže – najlakše je reći – pravimo nešto lepše od postojećeg, ali tako ne funkcioniše izgradnja koja je namenjena boljem životu ljudi koji u tom gradu žive.

“Više ne postoji kao takav urbanizam koji radi za dobrobit celokupnog stanovništva jedne oblasti, jednog grada, nego je to sad prebačeno u privatne ruke da oni prilagođavaju sve što grade samo profitu i svojoj koristi. A za građane – kako im bude”, smatra Mrdaković.

U toku trajanja javnog uvida, na ovaj prostorni plan stiglo je više od 10.000 pojedinačnih primedbi i dve peticije građana. Samo nekoliko primedaba je usvojeno.