Pamtimo Dušana Jovanovića, dečaka koji je, pre 26 godina, na današnji dan u Beogradu, ubijen samo zato što je neko pomislio da ne pripada ovom gradu i samo zato što je bio Rom.
“Ne davimo Beograd/Zeleno-levi front svake godine obeležava ubistvo romskog dečaka. Moramo da se sećamo svega onog što se loše dešavalo u našem društvu da se ne bi ponovilo”, rekao je Dobrica Veselinović.
Dušan Jovanović je bio učenik Osnovne škole “Vladislav Ribnikar”, u kojoj se 3. maja ove godine desilo masovno ubistvo. Nasilju u društvu odlučno se mora stati na put.
Predstavnik Foruma Roma Srbije, Dejan Marković je rekao da je dečak Dušan Jovanović “stradao samo zato što je Rom”, kao i da je ta tragedija pogodila ne samo romsku zajednicu već i celo društvo.
“Dušan Jovanović zaslužuje da dobije ulicu u Beogradu kako se ovakvi događaji nikad ne bi ponovili”, rekao je Marković.
Ovaj grad i ovo društvo nemaju budućnost ukoliko ne izgrade svoju kulturu sećanja i pamćenja naše zajedničke prošlosti.
Zeleno-levi front/Ne davimo Beograd poručuje da naš grad, Beograd mora postati dobar grad za sve! U Beogradu nema mesta mržnji i nasilju.
Pročitaj i ovo:
Lazović o projektu Jadar: Gde god se rasprodaju naša dobra, disaćemo im za vrat
„Mi da se mirimo sa stanjem stvari odustali bismo od bilo koje borbe. I nama je potrebno da živimo zdravo, da nam ne zagađuju vazduh i podzemne vode. Gde god je SNS bio da rasprodaje naša dobra – ono što je zajedničko, javno i naše, mi ćemo biti tu da im dišemo za vrat“, naglašava Lazović.
ZLF traži izvinjenje predsednika Skupštine Subotice jer nije bilo sednice na Dan oslobođenja
Odbornik Zeleno-levog fronta Luka Vučinac je danas zvaničnim dopisom tražio da se predsednik Skupštine Grada Daniel Đivanović izvini jer nije bilo svečane sednice tog tela povodom 10. oktobra, Dana oslobođenja Subotice od fašizma, čime je prekršen Poslovnik o radu koji predviđa takvu sednicu.
Grubački: Miloš Vučević će ostati upisan u istoriji besčašća
Miloš Vučević se i dovukao do mesta predsednika SNS i na žalost i predsednika republičke Vlade tako što u beskrupoloznosti dosledno prati svog šefa. Onog što je časnoj porodici Milovojevića iz Lučana izrekao onu gadost o tome da je njiihov sin izgubio život zato što ne radi na „manekenskoj pisti, već u fabrici oružja“.