program

PROGRAM

Program Inicijative Ne davimo Beograd nastao je iz višegodišnjeg iskustva borbe za pravedan i solidarni grad i otpora bahatosti vlasti. Njegov sadržaj je formulisan kroz široki dijalog, koji se prethodnih meseci odvijao na forumu i u prostorima mesnih zajednica širom grada. Program je sastavljen prema istom načelu za koje se zalažemo da bude načelo demokratskog upravljanja gradom, a to je da promenu stvaraju udruženi građani i građanke u borbi za solidarni grad. Za naš grad!
Izbori su postali jedini mehanizam da se izjasnimo o tome kako ćemo urediti društvene odnose, ali i tu biramo između malobrojnih koji imaju resurse da tu igru igraju. Procedure i norme, koje omogućavaju naknadni uvid u rad uprave ili iznošenje primedbi pri donošenju neke odluke, postoje samo kako bi se zadovoljila forma. Osim što često vodi do štetnih odluka, ovakav institucionalni okvir sprečava istinski dijalog u zajednici i deli društvo prema pravilima partijskog opredeljivanja. Zato je imperativ dobrog upravljanja da institucije prilagođava građanima i građankama i različitim oblicima njihovog udruživanja, da svoj rad učini maksimalno otvorenim i razumljivim, i pre svega – da omogući ljudima da se o svom životu pitaju više oni sami nego neko drugi.
Mesne zajednice – mesta zajedničkog odlučivanja o lokalnim pitanjima. Odluke treba da se donose na mestu koje je najbliže ljudima na koje se te odluke odnose i da se u proces odlučivanja uključuje svi zainteresovani. Zbog toga ćemo dati veće nadležnosti mesnim zajednicama, podsticati i podržavati njihovo osnivanje i povezivanje. A pre svega, radićemo na njihovoj demokratizaciji: godišnji plan rada mesne zajednice i najvažnije odluke moraju da se donose na zboru građana, dok informacije o zboru građana, izborima za savete mesne zajednice i drugim važnim stvarima za lokalnu zajednicu moraju biti blagovremeno i vidljivo istaknute.
Rad Skupštine grada i svih odbornika i odbornica dostupan za sve. Materijali za sednice Skupštine grada moraju biti dostupni javnosti bar dve nedelje unapred, i to u obliku jednostavnom za razumevanje i komentarisanje. Uvešćemo prenos sednica Skupštine grada i omogućiti pristup arhivi snimaka, a kroz sistem otvorenih podataka, omogućićemo praćenje rada i glasanja svih odbornika i celokupne Skupštine grada. Konačno, naši odbornici i odbornice će uvek imati termine za razgovor o konkretnim problemima.
Lakše učešće građana u radu lokalne samouprave. Gradska uprava, ako radi u javnom interesu, može samo da profitira od aktivnog učešća i nadzora građana i građanki. Sva dokumenta koja su proizvod rada gradske uprave moraju biti dostupna. Organi Gradske uprave moraju da razvijaju mehanizme konsultacije i informisanja javnosti. Značajno ćemo olakšati upućivanje građanskih inicijativa i predloga skupštinama grada i opština, sa obavezom da se oni razmatraju.
Tematski građanski forumi. Osnivaćemo posebne forume i diskusione grupe na kojima će građanke i građani davati predloge, razmenjivati ideje i iznositi kritike o konkretnim pitanjima važnim za život u gradu. Predstavnici gradske vlasti će imati obavezu da učestvuju u raspravama o njihovom domenu delovanja.
E-uprava. Razvijaćemo baze otvorenih podataka. Kroz njih će građani moći da prate gradsku statistiku, kako bi donosili odluke zasnovane na raspoloživim informacijama. Uvešćemo upotrebu Linuks operativnog sitema za potrebe Gradske uprave, kao i obavezno pravilo da softver bude otvorenog koda za sve programe koje naručuje i plaća grad.
Pluralizam formi i delovanja. Različite potrebe se optimalno ostvaruju kroz različite organizacione forme i oblike učešća u društveno-političkom životu. Podržavaćemo sve oblike demokratskog organizovanja i stvarati uslove za njihov rad. Aktivno ćemo stvarati uslove za razvoj zadrugarstva u svim društvenim sferama, od stanovanja, preko kulture do poljoprivrede.
Budžet Grada Beograda pati od istih bolesti kao i budžeti na ostalim nivoima vlasti: raspodeljen je tako da zanemaruje potrebe većine stanovništva, naročito je restriktivan prema najslabijima, a i takav kakav jeste, troši se na netransparentan način uz svakodnevne zloupotrebe. Veće učestvovanje građana u planiranju i raspodeli sredstava Grada, delotvoran je lek za ispravljanje ovih problema. Građanke i građani se uključuju u zajedničko bavljenje lokalnim problemima u meri u kojoj od takvog angažmana vide direktne efekte. Zato ćemo uvesti mehanizme da javnost stvarno učestvuje u odlučivanju o budžetskim prioritetima i kontroliše njegovu realizaciju.
Participativno budžetiranje. Deo gradskog budžeta namenićemo za realizaciju projekata koje su građani izabrali neposrednim izjašnjavanjem u lokalnoj zajednici. Svi će imati pravo da podnose predloge, a potom će se na zborovima i drugim forumima odlučivati o tome koji predlozi će se realizovati i koji su problemi lokalne zajednice prioritetni za rešavanje.
Obeštećenje Beograda. Sprovešćemo reviziju svih poslova za koje postoji opravdana sumnja da su zaključeni i realizovani na štetu Beograda. U slučajevima za koje se revizijom proceni da se sa velikom verovatnoćom mogu dokazati na sudu, pokrenućemo postupke za raskid ovih poslova i za naknadu štete. Uporedo ćemo pokrenuti i postupke za kažnjavanje krivaca, kako se korupcija više ne bi ponavljala.
Budžet za sve, a ne za pojedince. Obustavićemo sve megalomanske projekte koji služe bogaćenju moćnih pojedinaca iz vlasti i biznisa, i usmerićemo budžetska sredstva na najvažnije obaveze Beograda: primarnu zdravstvenu zaštitu, vrtiće, škole, komunalnu i saobraćajnu infrastrukturu. Ne želimo da živimo u gradu koji saučestvuje u izgradnji elitnih zabranjenih zona, dok istovremeno delovi grada u 21. veku nemaju kanalizaciju.
Javna preduzeća obavljaju važne poslove od kojih u velikoj meri zavisi kvalitet i pristupačnost života u gradu. Funkcionisanje javnih preduzeća u Beogradu opterećeno je mnogim problemima. Sa jedne strane, ona su plen vladajućih partija koje ih zloupotrebljavaju za svoje finansiranje i zapošljavanje poslušnika. Time se parališe rad samih preduzeća i drastično umanjuje kvalitet usluga koje pružaju. Sa druge strane, loše funkcionisanje javnih preduzeća koristi kao izgovor za njihovu privatizaciju ili sklapanje javno-privatnih partnerstava, čime se njihove usluge guraju sve dalje od kontrole građana kojima su neophodne. Poslove od javnog interesa ne mogu obavljati oni koji se rukovode isključivo profitom, bilo za sebe, ili za svoju partiju. Zato ćemo zaustaviti dalje propadanje i privatizaciju javnih preduzeća i reformisati ih tako da savesno rade poslove zbog kojih su osnovana.
Jedan kontakt u upravi. Građanke i građani u kontaktu sa gradskom upravom, bilo da su institucije, javna preduzeća ili inspekcije, često nailaze na odgovor „nismo nadležni” i ostaju bez odgovora ko jeste nadležan. Odgovornost uprave je da nađe ko je nadležan. Zato ćemo obezbediti da se jednim kontaktom sa upravom može doći do nadležnih za rešavanje problema, pritužbi i predmeta.
Radnici potrebni građanima, a ne partijama. Izvršićemo reviziju sistematizacije radnih mesta u svim javnim preduzećima, u saradnji sa sindikatima, i omogućiti angažovanje i radnopravnu zaštitu izvršilaca sa potrebnim kvalifikacijama. Izbegavaćemo praksu angažovanja privatnih kompanija za poslove koje mogu da obavljaju zaposleni u javnim preduzećima.
Demokratizovaćemo upravljanje javnim preduzećima. Novim participativnim modelima upravljanja sprečićemo da se komunalna preduzeća upropaštavaju. Pored stručnjaka iz oblasti rada preduzeća, o politici preduzeća će se pitati i krajnji korisnici, udruženja građana i reprezentativni sindikati koji imaju iskustvo i znaju šta je u interesu dobrog poslovanja naših gradskih preduzeća.
Vrednovanje javnih preduzeća. Uvešćemo kontinuirano izjašnjavanje građanki i građana (najmanje jednom godišnje) o kvalitetu usluga javnih preduzeća. Vrednovanje će biti organizovano na jednostavan način, dostupan svima koji su zainteresovani, i oglašeno tako da svi zainteresovani imaju informaciju o njegovom održavanju. Ukoliko većina građana ne bude zadovoljna uslugama, preispitaćemo rad javnog preduzeća i otkloniti probleme.
Puna javnost rada. Građani i građanke će imati pravo da prisustvuju svim sednicama organa i tela javnih preduzeća, uz obavezu preduzeća da obezbedi tehničke uslove za prisustvo javnosti (prikladan prostor, mesta za sedenje i sl.).
Grejanje po utrošku. Svaki korisnik toplotne energije zaključiće pojedinačni ugovor sa toplanom. Omogućićemo naplatu po utrošku, najavu promene cene 30 dana pre stupanja na snagu, pravo korisnika da raskine ugovor sa toplanom, besplatno očitavanje merača potrošnje, izdavanje računa i naplatu.
Gradske inspekcije nadziru i kontrolišu sprovođenje propisa i pravila koji uređuju život u gradu. Međutim, svedoci smo da gradske inspekcije često ne sprovode propise iz svoje nadležnosti ili deluju selektivno pri svom radu. Zato su se građani u proteklim godinama morali organizovati, posle brojnih pokušaja da institucionalnim putem, dijalogom, predstavkama, pa i krivičnim prijavama reše komunalni problem, kako bi tražili primenu propisa i zaštitili javni interes. Stvorićemo uslove da gradske inspekcije deluju nezavisno i odgovorno.
Ukidanje Komunalne policije. Rad komunalne policije se pokazao toliko lošim i kontraproduktivnim da je treba ukinuti, a njeno polje rada preispitati i redefinisati. Ovlašćenja, način rada i unutrašnja organizacija komunalne policije ne odgovaraju potrebama društva. Ne može gradska služba za regulisanje komunalnog reda da bude bič za siromašne građane sa ciljem punjenja sopstvenog budžeta, niti se komunalni red može uspostaviti bez jasne strategije delovanja donete kroz široki društveni dijalog. Uredićemo komunalnu službu tako da probleme iz svoje nadležnosti rešava u skladu sa potrebama društva.
Komunikacija sa građanima i građanskim organizacijama. Kroz organe lokalne samouprave identifikovaćemo sve izazove sa kojima se građani i građanke suočavaju pri prijavljivanju problema, uspostavićemo jasnije procedure komunikacije između organa Grada i države, i uspostaviti odgovarajući odnos između različitih inspekcijskih službi.
Nezavisnost u radu inspekcijskih organa. Uspostavićemo sistem nadležnosti prema kome će inspekcijski organi delovati nezavisno od sekretarijata u čijoj oblasti je problem i drugih organa uprave. Na ovaj način ćemo izbeći česte opstrukcije opšteg upravnog postupka, ali i štititi zakonitost tamo gde su organi lokalne samouprave grada Beograda svojim odlukama prekršile zakon ili primoravaju inspektore da deluju prema nezakonitim odlukama i propisima. Takođe, ovako ćemo stvoriti uslove da inspekcijski organi češće deluju preventivno i po službenoj dužnosti, a ne samo selektivno, po prijavama građana.
Saobraćaj je veliki problem svih velikih gradova. Građani i građanke Beograda zbog loše organizacije saobraćaja gube mnogo vremena i novca, udišu zagađeniji vazduh, ne mogu nesmetano i bezbedno da se šetaju ulicama i da se prevoze biciklima po gradu. Beograd je podeljen na četiri zone javnog prevoza, tako da su stanovnicima perifernih naselja mnoge gradske usluge skuplje. Naš plan za reformu saobraćaja ne gleda samo u daleku budućnost u kojoj će biti izgrađen metro nego polazi od trenutnog stanja i raspoloživih resursa. Naša ideja je da se problem postepeno rešava u pravcu sve većeg korišćenja javnog prevoza i sve manje upotrebe privatnih automobila i stvaranja gužvi u gradu. Pokazaćemo da je to stanje moguće značajno popraviti sa pametnijom upotrebom onoga što imamo i vizijom grada u kome će kretanje građana biti lako, brzo i zdravo.
30 minuta od kuće do posla. Bolja iskorišćenost saobraćajne infrastrukture i optimizacija linija gradskog prevoza povećava korišćenje javnog prevoza i smanjuje gužvu u saobraćaju. Kroz bolju organizaciju trasa javnog prevoza (koristeći postojeću infrastrukturu BG voza, širenjem mreže žutih linija) unapredili bismo kvalitet usluge i života za skoro 50% Beograđana koji svakodnevno koriste javni prevoz. Našim planom, koji obuhvata tri brze linije autobusa, tri brze linije tramvaja i tri linije BG voza, omogućićemo da put od kuće do posla traje najviše 30 minuta. Pokazaćemo kako se samo sređivanjem postojećeg stanja može mnogo postići, a u sledećim fazama razvoja javnog prevoza uvešćemo nove linije BG voza. Neizgrađeni metro ne sme biti izgovor za loše stanje javnog prevoza.
Javni prevoz svima. Javni gradski prevoz najpre mora postati dostupan svim građankama i građanima Beograda, pogotovo onima iz prigradskih opština kojima se danas sve više ukida pravo na pristup gradu i to kroz privatizovanje linija, smanjenje broja polazaka i postavljanje kontrole u pratnji komunalne policije na punktovima koji odvajaju gradske i prigradske opštine. Cena prevoza mora biti prilagođena materijalnim mogućnostima ljudi, a zone ukinute. Nećemo produžavati ugovor za BusPlus, nego ćemo sistem naplate reintegrisati i uskladiti ga sa potrebama korisnika i javnih prevoznika. Integrisaćemo noćni prevoz u postojeći tarifni sistem i produžiti satnicu za poslednje polaske ka svim delovima grada. Konačno, dostupnost prevoza se ogleda i u potpunoj informaciji o redu vožnje, koja se mora nalaziti na svakom stajalištu, na digitalnom panou ili odštampano.
Destimulisanje privatnih automobila. Preterana upotreba privatnih automobila, posebno u centru grada i glavnim poslovnim zonama, na više načina ugrožava kvalitetan život građanki i građana. Potrebno je destimulisati upotrebu automobila, a da to ne ugrozi dostupnost gradskih zona, kroz poboljšanje javnog prevoza. Naš program predviđa izgradnju takozvanih “Park and Ride” parkirališta na obodu centralne zone grada pored velikih ukrštanja linija javnog prevoza. Vozači koji bi koristili ovaj vid usluge dobijali bi povratnu kartu za javni prevoz ili električni bicikl na korišćenje prilikom posete centralnoj zoni grada. Pored toga, uveli bismo zone naplate na najopterećenijim delovima grada i smanjivali broj parking mesta na ulici sa paralelnom izgradnjom javnih garaža na prikladnim mestima.
Pešaci. Uslovi za kretanje pešaka spadaju među najvažnije faktore kvaliteta života u gradu. Svi smo mi pešaci. Pešače i stari, deca, roditelji sa decom u kolicima, osobe sa različitim oblicima invaliditeta i povređeni sa štakama. U Beogradu postoje mnoge prepreke, koje ometaju slobodno kretanje pešaka, iako je ovaj vid kretanja najzdraviji i najbezbedniji. Parkirani automobili, trotoari na kojima su letnje bašte, kiosci i štandovi, nedovoljan broj pešačkih prelaza, nedostatak staza za slepe i slabovide, čine grad neprohodnim za pešake. Planiraćemo grad u skladu sa potrebama pešaka, za koje treba osloboditi trotoare. Rekonstrukcije i izgradnje saobraćajnica pratiće adekvatni planovi kretanja, prilagođeni ljudima koji se otežano kreću.
Biciklisti. Biciklistički saobraćaj je najzdraviji oblik prevoza u gradu, a na relacijama do 5 km bicikl je “od vrata do vrata” najbrže sredstvo transporta. Planiranju mreže biciklističkih staza mora se pristupiti ozbiljno i sveobuhvatno, sa idejom da se biciklističkim saobraćajem doprinosi otklanjanju saobraćajnih gužvi i smanjenju zagađenosti vazduha u gradu. Zato ćemo proširiti postojeću mrežu biciklističkih staza i parkinga za bicikle, uspostavljajući takozvane bici-puteve za bezbedan biciklistički saobraćaj, vodeći se željom da rasteretimo glavne frekventne tačke u saobraćaju. Uvešćemo mrežu stanica sa javnim biciklima, čije korišćenje će biti besplatno u prvih 30 minuta. Pri planiranju razvoja biciklističke infrastrukture sarađivaćemo sa relevantnim udruženjima biciklista, stručnjacima za javni saobraćaj i sa građanima.
Projekat „Beograd na vodi” samo je najdrastičniji primer pogrešnog procesa razvoja Beograda koji se na skoro identičan način odvija i u manjim tačkama širom Beograda. Uspostavljeni pravac razvoja ogleda se u nepovratnom uništavanju resursa kojima Beograd raspolaže, njegovim obalama, parkovima, šumama i zelenim površinama, elementima kulturnog i urbanog nasleđa, objektima u javnom vlasništvu i građevinskim zemljištem, radi jedinog cilja, a to je ostvarivanje interesa investitora. Tolerisanje prakse divlje gradnje dodatno uništava urbanu infrastrukturu. Zbog toga je važno udružiti snage u osmišljavanju novih procesa planiranja grada, koji će se temeljiti na aktivnom i informisanom učešću građana i građanki, udruženja i organizacija, profesionalizaciji i demokratizaciji tela koja donose odluke, na uspostavljanju jasne linije njihove odgovornosti i transparentnosti procesa.
Referendum o ključnim projektima za razvoj Beograda. Građani moraju da se pitaju o planovima za svoju ulicu, blok, naselje, ali i o količini betona u Parku „Ušće”, izgradnji gondole do Beogradske tvrđave, o izgledu obala. Pored uspostavljanja mehanizama koji omogućavaju da građani, udruženja i organizacije od najranijih faza učestvuju u procesu izrade planova, omogućićemo da se o ključnim projektima i konkretnim predlozima za razvoj Beograda stanovništvo izjasni na referendumu.
Veće učešće građana i građanki. Postojeći sistem građanske participacije služi isključivo njenom suzbijanju. Jedine zvanične instrumente učešća građana u planskom sistemu predstavljaju rani javni uvid i javni uvid. Praksa pokazuje da se tu izneta mišljenja i zahtevi zajednica povodom razvoja sopstvenog životnog okruženja ignorišu, dok se interesima investitora povlađuje. Uvešćemo neformalne planske instrumente i tehnike aktivne participacije, pomoću kojih ćemo omogućiti direktno uključivanje građana i građanki. Uspostavljanjem stalnog foruma za komunikaciju između građana i nadležnih institucija, ostvarićemo jasniji uvid u njihove stvarne potrebe, čvršće obavezati institucije na njihovo ispunjavanje i podstaći učešće i saradnju na svim nivoima.
Stop investitorskom urbanizmu. Gradske institucije i tela koja učestvuju u izradi urbanističkih planova često se koriste kao servis za ostvarivanje interesa investitora i „investitora”. Uspostavićemo kriterijume merenja stvarnog doprinosa nove izgradnje užoj i široj zajednici i načine zaštite javnog interesa u procesima urbanog razvoja. Planska dokumenta moraju se izrađivati uz uključivanje eksperata iz relevantnih oblasti, uz visok stepen profesionalne autonomije, stalnu evaluaciju potreba i uz korišćenje utvrđenih mehanizama za učešće građanki i građana, udruženja i organizacija.
Isti uslovi života u gradu za sve. Infrastrukturna, komunalna opremljenost i dostupnost sadržaja neophodnih za dostojanstven i ispunjen život, loši su i nedovoljni, posebno u prigradskim opštinama i rubnim zonama grada. Strateški ćemo planirati razvoj teritorije grada Beograda sa ciljem osiguranja ujednačene i pravednije distribucije budžetskih sredstava, kako bi se smanjila nejednakost i stvorili uslovi za dostojanstven život svih stanovnika Beograda.
„Beograd na vodi” ili Savski amfiteatar. Nakon što uspešno osporimo Ugovor o ulaganju u projekat „Beograd na vodi” pred nadležnim sudskim instancama, otpočećemo izradu novog plana za Savski amfiteatar, prema potrebama onih koji u Beogradu žive i rade. Program za razvoj obale reke Save biće definisan arhitektonsko-urbanističkim konkursom kome će prethoditi široka javna rasprava uz učešće građana i građanki Beograda, profesionalnih udruženja i organizacija i drugih zainteresovanih strana. Izvršićemo uticaj da se zakonodovani okvir izmeni sa ciljem sprečavanja manipulacije pravnim sistemom i institucijama, kakva je viđena tokom sprovođenja ovog projekta.
Naše obale! Planovi za izgradnju Savskog amfiteatra prelili su se i na druge obale Beograda, na kojima se bez ikakve procene potreba planira izgradnja ogromnih stambenih naselja sa desetinama hiljada ljudi, komercijalnih sadržaja i stvari poput gondola, panoramskih točkova i jarbola. Ovi projekti planirani su na levoj obali Save (u blokovima 18, 18a i 69), Parku “Ušće”, u zoni Beogradske tvrđave, na Adi Ciganliji, Adi Huji, u Makiškom polju. Kako bi reke ostale pristupačne svima, neophodno je pristupiti analizi, a zatim i reviziji programa pojedinačnih planova za ove delove beogradskih obala, u skladu sa utvrđenim strateškim pravcima razvoja Beograda i uz suštinsko učešće zainteresovanih građana, udruženja i organizacija.
Naš Novi Beograd! Planovi za razvoj Novog Beograda ogledni su primer neodgovarajućeg sistema planiranja u Beogradu. Dok se novi planovi donose uz obećanje izgradnje sadržaja koji stanarima novobeogradskih blokova zaista nedostaju, poput vrtića, domova zdravlja, kulturnih sadržaja i mesta okupljanja, do realizacije ovih sadržaja ne dolazi. Ova obećanja koriste se kao izgovor za nepovratno uništavanje jedinstvenih resursa, kao što su velike zelene površine Novog Beograda, popunjavanjem novim stambenim i poslovnim zgradama. Potrebno je revidirati planove za pojedinačne blokove Novog Beograda i odrediti nove strateške pravce njegovog razvoja uz puno učešće javnosti, udruženja i organizacija u donošenju odluka koje se tiču njihovog okruženja.
Javni prostori su kamen temeljac demokratije. Mesta na kojima se ljudi, između ostalog, slobodno okupljaju, sreću i udružuju, čine osnovu društva u kojem se ljudi zapravo poznaju i razgovaraju. Odgovorna uprava zato mora da radi, zajedno sa građankama i građanima, na tome da ovakvih mesta ima što više i da su svima dostupna, bez obzira na platežne sposobnosti i stepen pokretljivosti. A upravljanje celokupnom imovinom u javnom vlasništvu mora biti otvoreno za uvid i učešće javnosti u definisanju prioriteta, upravljanju i korišćenju.
Evidencija javne svojine na lokalnom nivou. Beograd trenutno ne poseduje potpunu evidenciju ni potpune informacije o nepokretnostima koje su u javnom vlasništvu, čime se stvaraju uslovi za zloupotrebu, netransparentne i koruptivne radnje. Evidencija javne svojine i formiranje javno dostupnog registra na lokalnom nivou vodiće povećanju efikasnosti i odgovornosti u korišćenju, upravljanju i unapređenju prostora.
Aktiviranje neiskorišćenih prostornih resursa u javnoj svojini. Beograd poseduje veliki broj prostora koji se ne koriste, što negativno utiče na kvalitet života zajednice. Istovremeno, brojnim udruženjima građana, penzionera, komšijskim inicijativama, organizacijama i pojedincima nedostaje prostor za okupljanje, druženje, smeštaj, rad i prezentaciju programa u različitim oblastima, od kulture, preko socijalne zaštite do obrazovanja i sporta. Napravićemo mehanizme putem kojih će se napušteni javni prostori davati na korišćenje, u skladu sa potrebama zajednice u kojoj se nalaze. Uspostavićemo jasne procedure za ustupanje prostora i uslove njihovog korišćenja.
Pristupačnost prostora. Nesmetan fizički pristup svim gradskim prostorima za sve kategorije stanovništva jeste osnov ravnopravnog učestvovanja u životu grada. Nekome je rukohvat na stepenicama značajniji od rampe, dok je slepoj osobi nepropisna rampa ozbiljna arhitektonska barijera, a nepropisno spušten ivičnjak opasan po bezbednost. Dužnost vlasti nije da osigura samo mogućnost kretanja do javnih objekata nego i unutar njih. U javnim objektima ljudi moraju da se osećaju dobrodošlo i komforno, da mogu da dođu sa decom, imaju pristup toaletu, da ne stoje dok čekaju. Radićemo na tome da svi u javnoj upravi razumeju potrebe svih građana i građanki, i da se pristup i unutrašnjost zgrada prilagodi tako da odgovara svima, a posebno osobama sa invaliditetom.
Naši javni prostori. U Beogradu se suočavamo sa masovnim pretvaranjem javnih prostora u zone u kojima se nude sadržaji koji su unapred definisani i koji najčešće nisu besplatni. Od ustupanja celog javnog prostora za bašte kafića, pa sve do najavljene naplate ulaznica za posetu Kalemegdanu, javni prostor postaje sve manje dostupan. Na taj način građani i građanke se svode isključivo na potrošače i konzumente sadržaja, a javni prostori prestaju biti zajednička mesta susreta, druženja, razmene ideja i mesta za dokolicu. Sačuvaćemo javne prostore i omogućiti građanima da imaju “svoja mesta” na kojima će moći da se okupljaju i sami odlučuju šta će raditi i kako će provoditi svoje vreme.
Beograd danas nema niti stambenu strategiju, niti viziju kako stanovanje učiniti dostupnijim. Neophodno je da Grad preuzme deo odgovornosti za stanje u kom se nalazi celokupni stambeni fond i ponudi rešenja za smanjenje stambene nesigurnosti svojih građana. Zato ćemo stvarati uslove za organizovan smeštaj najugroženijih, sa građanima raditi na smanjenju troškova održavanja zgrada, a kako bi se smanjio jaz između cene stanovanja i prihoda po domaćinstvu, radićemo na stvaranju različitih alternativa tržištu nekretnina koje je nedostupno velikoj većini stanovništva. Kako bi se povećali priuštivost i kvalitet stanovanja, javna stambena politika Grada Beograda biće proaktivna, sistematična i koordinisana, i imaće svoj budžet.
Niko bez krova nad glavom. Za sve pojedince, pojedinke i porodice koje nemaju nikakav dom, neophodno je obezbediti adekvatan smeštaj. Grad ima obavezu da svojim stanovnicima koji su ostavljeni bez krova nad glavom bez odlaganja omogući korišćenje praznih stambenih jedinica u vlasništvu Grada, kao hitnu prelaznu meru. Prinudna iseljenja koja za rezultat imaju beskućništvo moraju biti obustavljena. Nedopustivo je da i jedna osoba uz pomoć države bude izbačena na ulicu.
Transparentno i društveno osetljivo upravljanje stambenim fondom Grada. Formiraćemo detaljan i javno dostupan registar celokupne imovine u gradskom vlasništvu. Informacije o nepokretnostima, kao i kriterijumima davanja javnih stanova u zakup, biće na taj način lako dostupne na šalterima i online platformi grada. Primarni kriterijum za dobijanje gradskog stana na korišćenje biće povezan sa socio-ekonomskim statusom.
Najugroženiji bez dalje marginalizacije. Kako bi se izbegla getoizacija najugroženijih stanovnika, novi stanovi u vlasništvu grada koji će se izdavati pod zakup, gradiće se i u okviru komercijalnih stambenih projekata.
Neprofitni stanovi su prioritet. Jasnom zemljišnom i poreskom politikom odvojićemo neprofitnu stanogradnju od one koja špekuliše nekretninama, i uvesti olakšice i podsticaje za stambeno zadrugarstvo i druge oblike neprofitne stanogradnje. Time ćemo stvoriti uslove da do stana dođu mnogi koji na tržištu to nisu u stanju.
Taksa za stanove koji se dugo ne koriste. Grad kojem hronično nedostaje preko sto hiljada stanova, ne može sebi da dopusti postojanje velikog broja praznih i neiskorišćenih stambenih jedinica. Kako bi se stimulisalo aktiviranje ovih stanova (i poslovnih prostora) na redovnom tržištu i smanjila cena zakupa za podstanare, uvešćemo taksu koja bi progresivno rasla prema broju i veličini nekretnina u vlasništvu obveznika. Veća stopa bi važila za lica, pravna i fizička, koja se profesionalno bave prodajom i izdavanjem nekretnina. Prikupljeni novac biće korišćen isključivo za programe stambene podrške ljudima u najnepovoljnijoj socio-ekonomskoj situaciji.
Pomoć kod troškova održavanja zgrada. Pomoć će biti omogućena kroz: subvencije domaćinstvima koja ne mogu da pokriju minimalne troškove održavanja, subvencije za povećanje energetske efikasnosti zgrada, kao i beskamatne kredite za investiciono održavanje. Reformisaćemo Gradsko stambeno preduzeće kako bi se smanjila cena usluga (u skladu sa drugim ponuđačima), a stambenim zajednicama omogućilo korišćenje sredstava koja su uplaćivale godinama. Podržaćemo Stambene zajednice da stvaraju (ekonomsku) vrednost kojom mogu smanjiti troškove održavanja (kroz reciklažu, održavanje javnih površina, proizvodnju električne energije solarnim panelima i drugo).
Kako je siromaštvo ključni problem Beograda i čitave Srbije, kvalitetna i sigurna radna mesta su nezamenjiv činilac pravedne raspodele društvenog bogatstva i suzbijanja siromaštva. Vlasti koje ne štite radnička prava čine to svesno, jer znaju da se u siromaštvu najlakše vlada – strahom i ucenama. Ljudi koji žive od danas do sutra, zaplašeni dugovima i izvršiteljima, nisu u stanju da se bune protiv nepravde, tako da njihova prava i slobode ostaju mrtvo slovo na papiru. Mi verujemo da prava i slobode moraju postati stvarnost Beograda, zato ćemo štititi prava zaposlenih i nezaposlenih radnika Beograda.
Službe i preduzeća Grada kao primer zaštite prava radnika i radnica. Društvena odgovornost Grada Beograda kao poslodavca je da postavi i unapređuje standard zaštite radničkih prava. Tako će visina zarade u preduzećima i službama Grada Beograda pratiti troškove života, životnih planova, osiguranja i odmora. Povremeno i privremeno angažovanje radnika i radnica biće dozvoljeno samo kada je to zaista potrebno, a sve manipulacije u vezi sa radnim statusom i pravima biće kažnjene. Dodatno ćemo ohrabrivati sindikalno organizovanje i kolektivno pregovaranje. Ove mere su važne i za korisnike usluga Grada, jer samo ako su radnici angažovani pod dostojanstvenim uslovima i slobodni da govore o problemima na radnom mestu, gradske službe i preduzeća biće sposobni da pružaju kvalitetnu uslugu, i da se odupru korupciji i partijskom zapošljavanju.
Isti uslovi zaštite prava radnika i radnica privatnih preduzeća koja konkurišu za javne nabavke, ili subvencije Grada. Uslovi rada za ove radnike biće isti kao i za njihove kolege kojima je poslodavac Grad. Ova mera neće samo unaprediti položaj radnika u privatnom sektoru, već će stabilizovati čitavu gradsku privredu. Danas privatna preduzeća uspevaju da se nametnu kao „efikasnija” od javnih, tako što „štede” na radnicama i radnicima nemilosrdnije od države. Mi ćemo zaustaviti ovo obaranje cene rada i gaženje prava radnika, i nećemo dodeljivati ugovore niti subvencije preduzećima koja angažuju svoje radnike ispod standarda koji važe za grad.
Pravna podrška radnicima i radnicima na teritoriji grada. Omogućićemo da gradski organi pružaju pravnu i savetodavnu podršku radnicima na teritoriji Grada Beograda čija su prava ugrožena, a posebno najranjivijoj kategoriji radnika koji su angažovani po „nestandardnim” uslovima koje trenutno zakonodavstvo ne prepoznaje, usled čega nemaju nikakvu formalnu zaštitu. Nastojaćemo da osnažimo nezaštićene kategorije radnica i radnika da se organizuju i sami štite svoja prava, a do ostvarenja ovog cilja organi Grada će registrovati preduzeća koja krše radnička prava i pokretaće postupke u interesu radnika pred Inspekcijom rada i drugim nadležnim institucijama.
Podrška i podsticaj projektima samozapošljavanja. Kroz savetodavnu podršku i beskamatno kreditiranje daćemo podsticaj projektima samozapošljavanja. Naročito ćemo podržavati udruživanje više nezaposlenih radnika u zadrugu oko zajedničke poslovne ideje.
Iako ima više žena nego muškaraca, u Beogradu žene nemaju jednake šanse da ostvare svoje potencijale. Žene u proseku imaju višu stručnu spremu od muškaraca, ali manje zarađuju, jer mahom rade manje plaćene poslove. Žene su neuporedivo više izložene nasilju, a rodni stereotipi i diskriminacija još uvek prožimaju sve sfere društva – od porodice, preko radnog mesta do javnog prostora. Visok stepen institucionalnog nemara prema problemima žena odražava, između ostalog, odnos aktuelnih gradskih vlasti prema njima. Zato ćemo u vođenju grada insistirati da rodna ravnopravnost prožima sve gradske politike. Naš grad, njegove institucije, ustanove i preduzeća moraju postati rasadnik jednakosti i podrške ženama.
NE diskriminaciji u gradskim ustanovama. Uvešćemo delotvorne mehanizme za suzbijanje diskriminacije i promociju ravnopravnosti u svakodnevnom radu i postupanju službi i preduzeća. Učinićemo sve da se svako, bez obzira na pol, rod, seksualnu orijentaciju i rodni identitet, oseća jednako vrednim i značajnim, i da su joj/mu sve usluge jednako dostupne. Kao prvi korak, obezbedićemo sredstva za besplatnu pravnu pomoć dostupnu svima.
Politika prilagođena svim razlikama. Planiraćemo razvoj grada, uključujući prostorno planiranje, javni prevoz, komunalne, socijalne i druge usluge, u skladu sa potrebama svih, a posebno marginalizovanih grupa stanovništva. Gradski budžet i gradske politike ćemo formirati uzimajući u obzir potrebe, životnu situaciju, mogućnosti i resurse žena i muškaraca Beograda. Stvaraćemo uslove za kvalitetno stanovanje uzimajući u obzir da žene imaju manje prihode i u najvećem su procentu samohrane roditeljke, kao i činjenicu da većinu beskućnika čine muškarci.
Bezbednost u javnom prostoru i nulta tolerancija na nasilje. Sigurnost žena u javnom prostoru treba da bude prioritet svake antidiskriminatorne i rodno osetljive politike. To znači da ćemo pri osmišljavanju i planiranju javnog prostora voditi računa o tome da se žene u njemu osećaju bezbedno i prijatno. Gradska uprava mora osigurati da u njenom radu budu eliminisani svi oblici nasilja i diskriminacije, i insistirati da drugi nadležni organi adekvatno reaguju u ovim slučajevima. Beograd siguran za žene je siguran za sve.
Ženske organizacije u radu gradskih institucija. Iskustvo i znanje postojećih organizacija vidimo kao dragocen resurs koji nam može pomoći u zaštiti i podršci ženama i ostalim marginalizovanim grupama. Pomagaćemo aktivnosti na suzbijanju nasilja prema ženama i LGBT osobama. Radićemo na uključivanju organizacija u savetodavna tela koja učestvuju u kreiranju relevantnih gradskih politika, kao i u sistem pružanja usluga u oblasti socijalne zaštite. Ohrabrivaćemo i podsticati ravnopravnu zastupljenost, vidljivost i učešće žena u donošenju odluka.
Beogradu danas nedostaje povezivanje i konstruktivni dijalog između različitih aktera u kulturi: donosilaca gradskih politika, javnih institucija, nezavisne kulturne scene, privatnih organizacija i publike. Smatramo da iz polja kulture kreće šira društvena promena i zato Beograd treba da bude grad novih praksi i inovativnih modela kulturne politike. Vrednosni okvir takvog modela poštuje načela učešća i raznolikosti aktera koji doprinose zajedničkom, ali heterogenom sistemu kulture zasnovanom na decentralizaciji produkcije i odlučivanja. To nije samo pitanje povećanja budžeta i izdvajanja za kulturu, već osmišljavanja i implementacije sistemskih i strateških rešenja u pogledu raspodele odgovornosti, prostora, finansija i drugih resursa tako da izvrsnost bude nagrađena, nezavisna kultura omogućena, amaterizam podržan, savremeno stvaralaštvo vidljivo, umetničko obrazovanje demarginalizovano, a nasleđe prepoznato kao osnov na kojem svi zajedno gradimo nove odnose.
Kultura za sve, kultura svuda. Kako bi kvalitetan kulturni sadržaj postao dostupan svima, radićemo na reafirmaciji zapostavljenih kulturnih centara, domova kulture i drugih prostora u opštinama van centra grada. Ovi kapaciteti se moraju prilagoditi vremenu i potencijalima. Otvorićemo ih za umetnički eksperiment i istraživanje, najrazličitije oblike stvaralaštva i izražaja (na primer, amaterski folklor i hip hop), a posebnu podršku daćemo neprofitnim sadržajima. Uspostavićemo nove modele korišćenja postojeće infrastrukture na lokalu kako bi bili dostupni što širem krugu ljudi. Centri kulture pripadaju zajednicama u kojima se nalaze, i one imaju pravo da u njima ne samo konzumiraju nego i stvaraju kulturu.
Raspodela javnih sredstava u kulturi. Konkursne procedure, kriterijume odlučivanja i njihove rezultate učinićemo jasnim i javno dostupnim, a njihovo sprovođenje vršiće nezavisne komisije. Formiraćemo poseban fond za sufinansiranje takozvanog „hladnog pogona” organizacija u kulturi da bismo ih rasteretili stalne brige o pukom preživljavanju. Kako bismo omogućili teritorijalno i tematski najširu moguću produkciju, napravićemo jasan plan dodele, obnove i održavanja infrastrukture javnih ustanova i kulturnih organizacija.
Napušteni prostori kao resurs. Napušteni i nedovoljno korišćeni prostori biće aktivirani za uspostavljanje novih centara nezavisne kulture i drugih društvenih potreba. Ove prostore revitalizovaćemo uz aktivno učešće lokalne zajednice i lokalnih organizacija kako bi bili prilagođeni potrebama sredine i maksimalno iskorišćeni, kao što je to, recimo, penzionerski klub u toku dana, amatersko pozorište predveče i koncertni prostor u večernjim satima.
Razmena i umrežavanje. Podržavaćemo i podsticati razmenu programa i podrške između različitih institucija, organizacija i kolektiva da bismo različite kulturne sadržaje učinili dostupnijim što većem broju građana i građanki.
Obrazovanje mora biti temelj svakog društva. Kvalitetno obrazovanje mora biti savremeno, sveobuhvatno i usmereno na podsticaj kritičkog i kreativnog mišljenja. Dobro društvo mora da učini kvalitetno obrazovanje dostupno svima i mora da vodi računa o potrebama i stavovima onih koji učestvuju u njegovoj izgradnji i realizaciji.
Ne davimo Beograd se zalaže:
Za osnaživanje i veće uvažavanje glasova svih onih kojih se obrazovanje najviše tiče i koji u njegovom izvođenju neposredno učestvuju. Nedopustivo je da čitav obrazovni sistem počiva na hijerarhiji u kojoj vrhovnu i poslednju reč imaju Ministar i odluke Vlade, a da se nedovoljno uključuju u procese donošenja odluka nastavni kadar, stručna i tehnička lica koja obezbeđuju svakodnevno funkcionisanje škola, kao i roditeljsko-nastavnički saveti i đački parlamenti. Procesi kreiranja obrazovnih politika moraju biti decentralizovani i adekvatno uvažavati stavove i preporuke svih relevantnih tela: saveta škola, saveta nastavnika, strukovnih udruženja, udruženja roditelja, ali i đaka koji se školuju, itd. Niko ne može bolje poznavati potrebe i slabosti obrazovnog sistema od onih koji u njemu svakodnevno rade i koji prolaze kroz obrazovni proces.
Za uključivanje ekspertskog znanja i otvaranje širokog društvenog dijaloga o tome kakve promene želimo u našem obrazovnom sistemu. Ne davimo Beograd će insistirati da nijedna suštinska promena koja se tiče obrazovanja, od njegovog pravnog okvira do nastavnih planova i programa, ne bude doneta bez širokih i javnih konsultacija s ekspertima iz oblasti obrazovanja, pedagogije i reformi školskih sistema. Pitanje izgradnje kvalitetnog obrazovanja ne sme biti uskopolitičko pitanje, već pitanje društvenog dobra koje mora uvažiti raznovrsne stavove i mišljenja svih relevantnih nosioca interesa.
Za osavremenjivanje nastavnih programa. Ne davimo Beograd se zalaže za modernizaciju obrazovanja i uvođenje savremenih rešenja i pristupa u izvođenju nastave, u skladu s tendencijama i izazovima globalizovanog društva 21. veka. Obrazovanjem đaci bi trebalo da se razvijaju u građane i građanke sposobne da kritički razmišljaju i koji poseduju opšta i stručna znanja, veštine i informacije koje su relevantne za život u savremenom demokratskom društvu.
Za kvalitetno obrazovanje – stop dualnom obrazovanju. Obrazovanje se sve više prilagođava imaginacijama o tržištu umesto da ima razvojnu ulogu kojom se ujedno omogućava i društvena pokretljivost. Zakonom o dualnom obrazovanju omogućava se kompanijama da radno iskorišćavaju učenike srednjih škola, a Privrednoj komori Srbije daju se ovlašćenja Ministarstva prosvete. Smatramo da se takvim pristupom u potpunosti negira koncept javnog obrazovanja koji brine o svim đacima. Radno izrabljivanje nije stručno usavršavanje, a nova znanja se ne stiču u magacinima i pri kasama maloprodajnih objekata trgovačkih lanaca.
Da bi Beograd bio dobar grad za sve omogućićemo:
Obrazovanje za svu decu. Iz budžeta Grada koristićemo novčana sredstva za obezbeđivanje besplatnih udžbeničkih kompleta za đake koji se obrazuju u javnim školama. Poseban problem predstavlja i racionalizacija u prosveti kojom se smanjuje broj škola i stručnih saradnika u školama, uprkos povećanoj potrebi za njima zbog sve češćeg nasilja u školama i povećanog broja učenika sa teškoćama poput disleksije i disgrafije. Zalažemo se za to da svaka škola ima potpuni tim stručnih saradnika, motivisane nastavnice i nastavnike, kao i školske biblioteke koje su dostupne đacima. Takođe, roditeljima se nameću dodatne novčane obaveze za školovanje dece, kao što je plaćanje za školske časopise, sekcije, izlete i sportske aktivnosti. Na taj način dodatni školski sadržaji bivaju dostupni samo deci čiji roditelji to mogu priuštiti, što marginalizuje siromašniju decu i produbljuje raslojavanje u društvu. Mi verujemo da društvo koje misli na svoju budućnost mora da ulaže u obrazovanje i da ga čini dostupnim svima.
Besplatni prevoz do škole. Mnogi učenici pohađaju školu koja se nalazi na velikoj geografskoj udaljenosti u odnosu na mesto prebivališta, pogotovo u prigradskim opštinama. Organizovaćemo i pokrivati prevoz do najbliže škole i raditi na tome da mreže škola budu takve da se putovanje do škole smanji na najmanju meru.
Sigurne i bezbedne škole. Redovna kontrola otvorenih školskih prostora i unutrašnjosti školskih zgrada doprineće boljoj bezbednosti učenika.
Postojeća gradska politika dečije zaštite dugoročno prouzrokuje znatno više problema nego koristi, i ne omogućava svakom detetu razvoj u podržavajućoj atmosferi i uz odgovarajuće pedagoške programe, a koji su potrebni kako bi se dete pripremilo za dalje uspešno školovanje. U Beogradu oko šezdeset hiljada dece pohađa državne vrtiće, a njihovi roditelji na mesečnom nivou plaćaju nešto malo više od 5.000 dinara za boravak deteta u vrtiću. Istovremeno, oko deset hiljada dece pohađa privatne vrtiće, a Grad njihovim roditeljima refundira 80% mesečne cene vrtića (oko 22.000 dinara). U proseku, 4000 dece je svake godine na listi čekanja za upis u vrtić, a mnogi roditelji ne mogu da priušte sopstvenoj deci ni državni vrtić. Institucionalna briga o ovoj deci nije u fokusu gradske vlasti.
Izgradnja novih vrtića. Iz budžeta Grada Beograda se moraju izdvojiti značajniji resursi za izgradnju mreže gradskih vrtića, kako bi u budućnosti obuhvat dece u državnim vrtićima bio veći, a iznos koji se dotira privatnim vrtićima manji. U vlasništvu grada Beograda je veliki broj objekata koji se ne koriste, a koji se mogu adaptirati za potrebe vrtića.
Vrtići za svu decu. Budžetskim subvencijama obezbedićemo upis dece čiji roditelji ne mogu da priušte državni vrtić, te i ne konkurišu za upis svog deteta. Takođe, umesto postojećeg sistema naknadne refundacije za decu koja idu u privatni vrtić, a koja su odbijena za mesto u državnom vrtiću, Grad će na početku meseca uplaćivati subvenciju.
Stručna podrška vaspitačicama, vaspitačima i roditeljima. Podržaćemo dalji stručni razvoj vaspitačica i vaspitača, omogućiti im da rade u odgovarajućim uslovima, i olakšati saradnju između predškolskih ustanova i udruženja koja se bave dečjom zaštitom i otvoriti prostor za veće učešće roditelja u radu sa decom u vrtićima i definisanju i sprovođenju predškolskog programa. S obzirom na to da je određenom broju dece i mladih potreban neki od vidova dodatne podrške, zalagaćemo se da personalna asistencija postane dostupna svima kojima je potrebna. Smanjićemo maksimalni broj dece po vaspitaču/ici na desetoro.
Poboljšanje uslova rada za zaposlene u predškolskim ustanovama. S obzirom na loše uslove rada vaspitačkog kadra, stručnih saradnika/ca i personalnih asistenata/kinja, institucionalnim mehanizmima podstaći ćemo udruživanje vaspitačkog kadra kako bismo zajedno poboljšali standarde vaspitnog i predškolskog programa i uslove rada.
Otpad nije samo đubre nego važan resurs i potencijalno veliki ekološki rizik. Komunalnim otpadom u Beogradu se poslednjih 40 godina upravlja bez odvajanja različitih vrsta otpada, i uz veoma mali procenat reciklaže i kompostiranja. Grad je u septembru 2017. potpisao veoma štetan ugovor o javno-privatnom partnerstvu kojim je ovaj resurs predat privatnom investitoru, koji planira izgradnju spalionice. Beogradu je umesto toga potrebno uspostavljanje zaokruženog sistema za upravljanje komunalnim otpadom, koji omogućava maksimalno ekološki i ekonomski opravdanu upotrebu ovog resursa. Zato pripremamo sistem za upravljanje otpadom koji podrazumeva najveće moguće smanjenje količine otpada i njegovu ponovnu upotrebu, kao i razvoj zelene ekonomije koja će zaposliti više hiljada ljudi.
Revizija izgradnje spalionice u Vinči. Prema ugovoru sa Konzorcijumom Suez-Itoču, Beograd se obavezao da će u narednih 30 godina za tretman otpada ovom privatnom investitoru isplatiti preko milijardu i 150 miliona evra. Pored toga, spalionica će četiri do pet puta poskupeti račune građana za tretman i odvoženje otpada i značajno povećati zagađenje vazduha. Naš plan predviđa potpuno odustajanje od spalionice i javno-privatnog partnerstva podređenog zaradi jednog investitora.
Sortirano sakupljanje otpada. Uvešćemo sistem za sortirano sakupljanje otpada, reciklažu i kompostiranje. Tako ćemo omogućiti pokretanje zelene ekonomije, što predstavlja ekološki prihvatljiviji, ekonomičniji i više održiv sistem za upravljanje otpadom koji nema negativan uticaj na životnu sredinu i otvara veći broj radnih mesta.
Sanacija i zatvaranje postojećeg odlagališta u Vinči. Problem postojeće neuređene deponije u Vinči rešićemo njenim saniranjem i zatvaranjem, i otvoriti novo odlagalište. Tokom sanacije treba iskoristiti deponijski gas za dobijanje energije i izgraditi postrojenje za kompostiranje bio-otpada.
Pravičniji sistem naplate odnošenja otpada. Otpad će se naplaćivati po količini generisanog otpada, a ne prema kvadratnom metru stambene jedinice. Ovaj sistem podstiče građane i građanke da više recikliraju i stvaraju manje otpada.
Sistem integrisanog upravljanja otpadom na celoj teritoriji Beograda. Radićemo na unapređenju infrastrukture za prikupljanje komunalnog otpada u svim delovima Beograda, posebno u prigradskim područjima koja trenutno nisu deo sistema za prikupljanje otpada.
Voda je prirodno i javno dobro koje mora biti dostupno svima. Usluge vodosnabdevanja su od osnovnog značaja za život i zdravlje stanovništva. Brojni neuspešni eksperimenti potpune ili parcijalne privatizacije vodovoda širom sveta pokazuju da gradovi koji pristanu da otuđe ovaj resurs ubrzo plaćaju ogromnu cenu. Posledice takve politike su mnogostruko poskupljenje vode i neprocenjiv pad kvaliteta vodosnabdevanja. Javno upravljanje vodom pokazalo se kao jedino ekološki, društveno i ekonomski održivo rešenje. Beogradu je potreban veći uvid javnosti u probleme vodosnabdevanja i snažniji mehanizmi kontrole. Dodatno, Beograd je jedan od retkih evropskih gradova koji ogromne količine neprečišćenih otpadnih voda i dalje direktno ispušta u svoje reke. Otpadne vode se hitno moraju sanirati pre vraćanja u vodotoke.
Vodosnabdevanje dostupno svima. Sačuvaćemo nižu cenu pitke vode za domaćinstva i sprečićemo planirano štetno izjednačavanje cene sa onom koju za istu pitku vodu plaća industrija. Kroz namensko trošenje ekoloških taksi investiraćemo u infrastrukturu tamo gde stanovnici Beograda još uvek imaju problem sa dostupnom pitkom vodom i povezivanjem na gradski vodovod i kanalizaciju.
Kvalitet pitke vode. Kontrolu kvaliteta vode iz vodovoda obavljaćemo češće i pravovremeno informisati javnost. Zaštitićemo reni bunare ugrožene nelegalnom gradnjom objekata na Savskom nasipu. Pooštrićemo kontrolu i kažnjavanje od strane gradskih inspekcijskih službi svih onih koji ugrožavaju vodoizvorišta i javne česme.
Javne česme sa pitkom vodom. U Beogradu postoji oko 200 javnih česama i izvora. Ni na jednom izvoru nije u potpunosti bezbedno piti vodu, dok su česme ispravne, ali često neugledne. Rekonstruisaćemo, otvaraćemo nove i redovno održavati javne česme i izvore tako da budu upotrebljivi i bezbedni za sve.
Prečišćavanje otpadnih voda. Otpadne vode iz celog grada, industrijske i komunalne, završavaju u našim rekama Savi i Dunavu, iz kojih crpimo pijaću vodu i koje ostaju i budućim generacijama. Uložićemo u sektor prerade otpadnih voda, koji će biti pod demokratskom kontrolom i stručnom upravom. Regulacija i inspekcija najvećih zagađivača biće beskompromisne kako bismo zaštitili ovaj važan prirodni resurs.
Merenja nadležnih gradskih službi potvrđuju da se na svim mernim mestima iz godine u godinu očitavaju znatna prekoračenja dozvoljenih nivoa buke u svim opštinama u Beogradu. Ovo ometa osnovne ljudske aktivnosti poput spavanja, odmora, učenja i rada, predstavlja izvor zdravstvenih problema i ima posledice po celokupno društvo. Ako šofer autobusa nije naspavan, niko nije bezbedan. Najveći izvori prekomerne buke u gradu su saobraćaj (drumski, avionski i železnički), privredne i komunalne delatnosti i noćni klubovi. Zaštita od buke mora uključivati preventivne mere, sanaciju izvora, ali i efikasniji nadzor.
Prevencija buke. Prostorna, urbanistička, saobraćajna planiranja i arhitektonska projektovanja biće usmerena na zaštitu stanovništva od buke. Poseban prioritet biće regulisanje režima teretnog i dostavnog saobraćaja. U procedure javnih nabavki uvešćemo aspekte zaštite od buke: nabavke vozila javnog prevoza (pribavljanje i upotreba električnih autobusa), dostavnih vozila, vozila za odnošenje smeća, kao i drugih vozila komunalnih službi (čišćenje snega, parking servisa itd.), kao i korišćenje tihog asfalta čija karakteristike umanjuju nivo buke.
Sanacija izvora buke. Mesta za zabavu (splavovi, restorani, noćni klubovi itd.) moraju da usklade nivo buke koju proizvode tako da ne ugrožavaju funkcionisanje ljudi koji žive u njihovoj blizini. Obezbedićemo da pravila o javnom redu važe jednako za sve klubove. Grad će podsticati ugrađivanje zvučne izolacije u noćne klubove u skladu sa profesionalnim standardima. Uvešćemo i podsticaje prilikom rekonstrukcija javnih i privatnih objekata koji podižu akustični komfor (tihe fasade, zamena prozora itd.), i zaštitu građana, ali i obezbeđuju termičku izolaciju objekata. U delovima grada koji se nalaze uz frekventne saobraćajnice postavljaćemo akustične barijere.
Karta buke. Mapiranje detaljnih izvora buke i opsega njihovog uticaja na ljude u okolini predstavlja najefikasniji instrument za upravljanje bukom u gradskom području. Karta će pružiti pregled najvećih izvora buke i omogućiće pravovremeno definisanje prioriteta, kao i preduzimanje najefikasnijih i ekonomski opravdanih mera za otklanjanje efekata buke.
Koordinacija rešavanja problema buke. Uvešćemo bolju koordinaciju nadležnih službi i postići veću operativnost i efikasnije rešavanje problema građanki i građana koji se suočavaju sa problemom buke.
Zbog velike zagađenosti vazduha zdravlje u Beogradu je izuzetno ugroženo. Uzroci su mnogobrojni: sve veći broj automobila na ulicama, neprimenjivanje zakona, odsustvo kontrole velikih zagađivača, neplanska gradnja, betoniranje zelenih površina i korišćenje čvrstog goriva za grejanje. Kada se tome dodaju simbolična finansijska sredstva namenjena zaštiti kvaliteta vazduha, mali uticaj i slabost institucija koje se bave ovim problemom i netransparentno izveštavanje o kvalitetu vazduha, ne treba da nas čudi povećan broj respiratornih oboljenja i drugih bolesti koje uzrokuje zagađeni vazduh, posebno kod osetljivih grupa stanovništva. Sprovođenje mera protiv aerozagađenja je goruće pitanje javnog zdravlja.
Masovniji javni prevoz i smanjenje automobilskog saobraćaja. Kako je saobraćaj jedan od najvećih izvora zagađenja, potrebno je prilagoditi saobraćajnu infrastrukturu javnom prevozu i raditi na smanjenju korišćenja automobilskog saobraćaja u gradu. Javni prevoz treba da bude dostupniji kroz veći broj redovnih dnevnih linija, posebno u vreme saobraćajnih špiceva, što bi motivisalo ljude da više koriste javni prevoz.
Kretanje kroz grad bez zagađenja (biciklizam, pešačenje). Saobraćajnu infrastrukturu prilagodićemo održivim vidovima transporta kroz izgradnju pešačkih prelaza i biciklističkih staza. Time se umanjuje potreba za korišćenjem automobila pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Održivi vidovi transporta omogućavaju veću slobodu kretanja kroz grad, pozitivno utiču na zdravlje i utiču na smanjenje zagađenja.
Pošumljavanje i ozelenjavanje grada. Količina zelenila u gradu osetno utiče na kvalitet vazduha i ceo ekosistem. Razvićemo i sprovesti plan masovne sadnje drveća, povećanja zelenih površina, kao i postavljanja vertikalnih zelenih zidova i stimulisati gradnju zelenih zgrada.
Manje individualnih ložišta. Nastavićemo proces gasifikacije i toplifikacije priključenjem na daljinsko grejanje preostalih zagađivača, kako bi se smanjilo zagađenje vazduha prouzrokovano čvrstim česticama. Da bi se afirmisalo priključenje privatnih domaćinstava na daljinsko grejanje, potrebno je korigovati cenu i promeniti način naplate. Kao posebnu meru, pružićemo podršku malim proizvođačima obnovljive, npr. solarne energije (pojedincima i energetstkim zadrugama koje bi osnovali građani i građanke).
Bolja kontrola zagađivača. Insistiraćemo da industrijski zagađivači posluju na odgovoran način u pogledu bezbednosti ljudi i životne sredine. Posebnim planom ćemo predvideti aktivnosti za izmeštanje pojedinih zagađivača iz stambene u industrijsku zonu.
Sistematsko praćenje i izveštavanje o zagađenju vazduha. Nabavićemo opremu za laboratorije neophodne za sistematsko praćenje stepena zagađenosti vazduha na teritoriji grada i održavati postojeće merne stanice. Obezbedićemo da javnost ima stalni pristup informacijama o koncentraciji sumpordioksida, čađi, aerosedimenata, PAU, teških metala i prizemnog ozona, kao i specifičnih zagađujućih materija u reprezentativnim područjima.
Zdravstvena zaštita u Beogradu je opterećena mnogim problemima. Grad je osnivač 27 zdravstvenih ustanova, ali su nadležnosti grada veoma ograničene. Ustanove kao što je “Apoteka Beograd” sa 124 jedinice u svim gradskim opštinama zbog lošeg upravljanja posluju sa gubitkom. Većina ustanova trpi zbog preopterećenja i nedostatka investicija i neodržavanja. Našem gradu je potrebna razvijena, svima dostupna mreža zdravstvene zaštite, koja će zadovoljavati potrebe naših bolesnih sugrađana i aktivno raditi na prevenciji bolesti.
Ulaganje u domove zdravlja i druge zdravstvene ustanove. Neophodno je rasteretiti postojeće domove zdravlja u najnaseljenijim opštinama i proširiti mrežu domovima zdravlja i ambulantama u rubnim opštinama. Potrebno je razviti i druge oblike zdravstvenih ustanova, koje nedostaju gradu, kao što su palijativni centri. Grad kao osnivač zdravstvenih ustanova mora povećati nivo investicija u postojećim ustanovama, ne samo na tekućem održavanju, već i u njihovom tehničkom osavremenjavanju.
Prilagođavanje zdravstvenih ustanova potrebama pacijenata. Mnoge zdravstvene ustanove nemaju infrastrukturu koja bi olakšala pristup našim sugrađanima i sugrađankama sa invaliditetom i slabije pokretnim osobama. Posebna pažnja posvetiće se informisanju korisnika zdravstvenih usluga o njihovim pravima i zaštiti ovih prava.
Pojačan rad na prevenciji zaraznih bolesti. Život u Beogradu podrazumeva visok nivo interakcije sugrađana. U takvim uslovima zarazne bolesti kao što su grip ili male boginje predstavljaju ozbiljnu epidemiološku pretnju za zdravlje Beograđana. Grad će pojačati aktivnosti na prevenciji zaraznih bolesti.
Preventivni pregledi i savetovališta. Grad ima obavezu da istrajno i sveobuhvatno radi ne samo na lečenju već i na prevenciji bolesti. Posebnu pažnju posvetićemo preventivnim pregledima i savetovalištima, naročito kroz obrazovnu mrežu, ali i van nje, dopiranjem do ugroženih slojeva stanovništva.
Promocija zdravih oblika života. Zdravlje građana i građanki Beograda ugroženo je i njihovim navikama. Radićemo na promociji stilova života koji unapređuju zdravlje i na smanjenju navika koje predstavljaju zdravstveni rizik. Obezbedićemo programe koji pomažu građankama i građanima da se zdravo hrane, ispravno i redovno rade vežbe i izbegavaju aktivnosti štetne po zdravlje.
Problem sporta jeste što se malo pažnje posvećuje amaterskom i rekreativnom bavljenju sportom, dok se velika sredstva izdvajaju za profesionalne klubove i profesionalne sportiste. Naš cilj je da podstaknemo amatersko i rekreativno bavljenje sportom i da obezbedimo javno finansiranje sporta koje je usmereno prema ciljevima unapređenja zdravlja, promocije zdravih oblika života i poboljšanja kvaliteta društvenog života. Zalažemo se za ukidanje dotacija velikim sportskim klubovima i protivimo se korišćenju resursa lokalne samouprave u svrhe obezbeđivanja funkcionisanja profesionalnih klupskih pogona. Važniji su aktivno uključivanje devojčica i žena i zdravlje, nego vrhunski sportski rezultat.
Infrastruktura. U Beogradu postoji nedostatak infrastrukture za amatersko i rekreativno bavljenje sportom. Bavljenje sportom je prepušteno privatnoj inicijativi i privatnom finansiranju, što u velikoj meri opterećuje porodične budžete i smanjuje fizičku aktivnost građana i građanki. Smatramo da bavljenje rekreativnim sportom ne sme biti privilegija onih koji imaju novac za zakupe i skupe programe, i da mora biti dostupno svima. Novac kojim se finansira profesionalni sport upotrebićemo za razvoj infrastrukture za amaterski sport: javne sportske terene, opremanje i korišćenje postojećih sala, prilagođavanje javnih prostora za bavljenje sportskim aktivnostima i za osnivanje amaterskih saveza.
Finansiranje sportskih manifestacija. Finansiraćemo neprofitne sportske manifestacije koje organizuju amaterski sportski savezi ili udruženja građana prema unapred poznatim i jasnim kriterijumima, kao i javno sprovedenoj proceduri. Manifestacije koje se finansiraju jesu one koje podstiču samoorganizovanje građana i građanki i doprinose boljem, zdravijem i aktivnijem životu.

DOBAR GRAD ZA SVE (baš sve)!

Beograd nije samo dom ljudi nego i naših kućnih ljubimaca koji su deo naših porodica.
Pokret Ne davimo Beograd želi da omogući kvalitetan suživot za kućne ljubimce, vlasnike i one koji nisu vlasnici kućnih ljubimaca. Uključivanje politika za dobrobit životinja u gradsko planiranje poboljšaće život svih članova zajednice.
U okviru pokreta deluje i Grupa za dobrobit životinja koja se bavi unapređivanjem politika i propisa u oblasti dobrobiti životinja, kao i obrazovanjem i vaspitanjem o dobrobiti životinja koje doprinosi društvu koje veruje u odgovornost, saosećajni odnos prema životinjama i ljudima, i koje brine o potrebama drugih.
Grupa za dobrobit životinja veruje da kućni ljubimci pomažu da gradovi budu srećniji i zdraviji za život, zato predlaže sledeće mere:
NAPUŠTENI PSI I MAČKE. Neophodne su sistemske promene u pristupu napuštenim životinjama koje će voditi i humanijem odnosu prema njima, ali i smanjenju rizika po građane i građanke. Gradskim pravilnikom uredićemo metode smanjenja broja životinja na ulicama kroz kontrolu razmnožavanja i sprovođenje besplatne sterilizacije. Edukacijom i radom sa ljudima želimo da podstaknemo zbrinjavanje životinja kroz kampanju “Udomi, ne kupuj”.  
ODGOVORNO VLASNIŠTVO. Odgovorno vlasništvo je posvećenost koja podrazumeva blagovremenu socijalizaciju, staranje o zdravlju i potrebama ljubimaca uz jasnu legislaciju i uzimanje u obzir dobrobiti cele zajednice. Učešće veterinara je neophodno na svim nivoima u razvoju i realizaciji programa obrazovanja zajednice o odgovornom vlasništvu, koje ukjlučuju i posete školama, kako bi članovi zajednice bili spremniji da prihvate promene koje podstiču odgovorno vlasništvo kućnih ljubimaca. Takođe, neophodno je podučavanje novih i budućih odgovornih vlasnika, rad na kontrolisanom uzgajanju rasnih pasa, kontrola i kažnjavanje puppy mills, serijskih sakupljača, korišćenje pasa za borbe (eksploatacija pasa lutalica kao “mesa”za borbe pasa) i promovisanje kulture skupljanja izmeta (zbog velikog broja vlasničkih pasa povećan je pritisak i na zelene površine koje ne mogu da ih apsorbuju, ali i zagađuje vodu, truje travu i ostale biljke).
PET FRIENDLY PROGRAMI. Razvijanje programa koji omogućavaju da zaposleni dovode svoje ljubimce na radno mesto, povezivanje dece bez roditeljskog staranja iz domova i ljudi iz domova za stare sa napuštenim životinjama. Studije dokazuju da ovakvi programi donose mnoge prednosti, naime kućni ljubimci deluju smirujuće, smanjuju stres i jačaju društvene veze.
VRTIĆI ZA PSE. Definisanje zelenih površina na nivou opština sa organizovanom dresurom za prve vlasnike i sertifikatima koje izdaje grad za “dobro vaspitane pse”, što je praksa u nekim zemljama.
URBANISTIČKA REŠENJA. Lobiranjem za što veći broj savremenih parkova omogućavamo bolji i zdraviji život svih članova zajednice na celoj teritoriji Beograda, u kojima i građani i kućni ljubimci mogu bezbedno da se šetaju. Jednako je važno i humano rešenje za groblje kućnih ljubimaca u velikom gradu kao što je Beograd, kako naši sugrađani ne bi bili prisiljeni da ih sahranjuju u gradskim parkovima i drugim zelenim površinama.
INTEGRACIJA. U svetlu rastuće popularnosti držanja kućnih ljubimaca i sve većeg priznavanja dobrobiti i prava životinja, mnogi gradovi širom sveta uveli su mere kako bi olakšale integraciju kućnih ljubimaca u svakodnevni život njihovih vlasnika i celokupne zajednice. Ove mere se obično fokusiraju na pitanja javnog prevoza za ljubimce, ali i za pse pratioce ljudi, pristup raznim javnim i privatnim objektima, javnim otvorenim prostorima, ali i ekonomskoj dobiti za mala, srednja preduzeća ili lance trgovina. Implementiraćemo politike mnogih evropskih zemalja, poput Holandije, Švajcarske, Austrije i Ujedinjenog Kraljevstva, koje su poznate po svojim merama i liberalnom odnosu prema kućnim ljubimcima, prijemčivi za donošenje mera koje mogu omogućiti kućnim ljubimcima.
PARTNERSTVA. Stvaranje mreže partnerstava sa organizacijama koja se bave pitanjima dobrobiti za životinje u Srbiji kako bi se multiplikovao efekat na zajednicu i javnost, kao i povezivanje sa sličnim inicijativama iz regiona i sveta.
BRIGA ZA DIVLJE ŽIVOTINJE. Potrebno je intenzivirati brigu o divljim životinjama koje žive na teritoriji Beograda, od njihovog prihranjivanja u zimskim mesecima, do zaštite od ljudske aktivnosti, putem kontrole otrova koji se koriste u poljoprivredi, do obezbeđivanja zelenih koridora kojim će one moći da se kreću. Izmeštanje i korenita promena gradskog Zoološkog vrta i omogućiti adekvatnu zaštitu i brigu o životinjama sa naših podneblja.

 

 

 

zarista

ŽARIŠTA

Poljoprivredna korporacija Beograd (PKB) je ostatak nekadašnjeg najvećeg poljoprivrednog kombinata u SFRJ. Višedecenijskim privatizacijama najunosnijih delova i lošim upravljanjem došlo se do toga da prilikom poslednje neuspešne privatizacije 2016. nije bilo ponude koja bi ispunila traženu cenu od 150 miliona evra. U sastavu PKB-a je preko 300 kvadratnih kilometara zemlje. PKB ima izuzetan značaj za ekonomiju, bezbednost i životnu sredinu Beograda, ali i za celokupan budući razvoj grada. Privatizacijom PKB-a, odnosno, zemljišta koje je u njegovom vlasništvu, postiže se privremena dobit koja dugoročno ne može rešiti nijedan od infrastrukturalnih problema grada i stoga smatramo da je takvo korišćenje ovog resursa neracionalno.
Potencijal koji poseduje PKB, uz stručno upravljanje, održivo finansiranje i razvojni plan koji podrazumeva razvoj prerađivačkih kapaciteta, može da obezbedi stabilno snabdevanje grada cenovno dostupnim prehrambenim proizvodima. Smatramo da je PKB u vlasništvu građanki i građana Beograda i da je upravo na Skupštini grada odgovornost za njegovo dalje funkcionisanje – angažovanje stručnog menadžmenta i pronalazak načina održivog finansiranja.
Pravni tim Inicijative Ne davimo Beograd analizirao je više od 100 dokumenata, odnosno 1198 stranica „Ugovora za javno-privatno partnerstvo Grada Beograda za pružanje usluga tretmana i odlaganja komunalnog otpada” koji je Gradska uprava grada Beograda potpisala u septembru 2017. sa privatnim partnerom konzorcijumom Suez-Itoču. Naslov ugovora krije činjenicu da je zapravo dogovorena privatizacija deponije u Vinči i izgradnja spalionice koja će doneti ogromne finansijske obaveze sa katastrofalnim posledicama na budžet grada, komunalne troškove građana i značajno povećati zagađenje vazduha.
Potpisivanjem Ugovora, Grad Beograd se obavezao da će u narednih 30 godina investitoru isplaćivati preko 38 miliona evra godišnje, što je u zbiru oko milijardu i 150 miliona evra javnih sredstava koja će se odliti u kasu privatnog investitora. Čak 70% ukupnih troškova platiće direktno građani i građanke Beograda jer je ugovorom predviđeno povećanje računa koje građani plaćaju za tretman i odvoženje otpada i to za četiri do pet puta.
Na minimalni iznos troškova ugovora, treba dodati i sve prateće infrastrukturne troškove, koji, takođe, padaju na teret građana. Naime, obaveze Grada Beograda su i otkup toplotne energije i struje, koji će se za prvih 12 godina vršiti po povlašćenoj ceni, a koja je 2-2.5 puta viša nego na međunarodnom tržištu, izgradnja infrastrukture za prenos toplotne energije, izgradnja brane koja sprečava klizanje postojeće deponije, izgradnja alternativnog pristupnog puta preko Velikog sela i Slanaca, plaćanje poreza na deponiju nakon uvođenja ove zakonske obaveze, troškovi eksproprijacije i raseljavanja stanovništva sa područja oko deponije, izgradnje dodatne deponije za višak otpada i regulisanje sanacije opasnog otpada.
Dodatno, ugovorom je skoro čitav godišnji otpad poklonjen privatnom partneru i dato mu je pravo da njegovom prodajom i prerađivanjem ostvaruje čist profit. S druge strane, ovim postupkom gubi se ogroman broj radnih mesta u zelenoj ekonomiji (trenutno individualnih sakupljača ima preko 10000), ali i ogroman potencijal koji ova industrija može da ostvari kada bi se u nju ulagalo. Odvojeno sakupljanje otpada i kompostiranje omogućava pokretanje zelene ekonomije, što predstavlja mnogo ekonomičniji i više održiv sistem za upravljanje otpadom, nema negativan uticaj na životnu sredinu i povećava budžet grada Beograda.
Inicijativa Ne davimo Beograd ukazivala je na opasnosti procesa izrade modela ugovora za javno-privatno partnerstvo i konačnog odabira partnera iza zatvorenih vrata i daleko od očiju javnosti, organizovala akcije, predavanja i debate. Nakon potpisivanja ugovora, naš pravni tim je napravio analizu dostupne dokumentacije i uputio poziv drugim udruženjima, stručnjacima iz više oblasti i ostalim akterima da im se priključe u dubljoj analizi ugovora i njegovih posledica i najavio internacionalnu podršku u daljim aktivnostima osporavanja štetnosti ugovora i borbu za zaštitu javnog interesa.
Smatramo da je neophodno preispitivanje štetnog ugovora o javno-privatnom partnerstvu, a zatim i odustajanje od izgradnje spalionice i uvođenje mera odvojenog sakupljanja otpada koji će pokrenuti zelenu ekonomiju (reciklažu) i otvoriti veći broj radnih mesta. A postojeću nesanitarnu deponiju u Vinči treba sanirati, zatvoriti postojeće odlagalište i otvoriti novo odlagalište. Tokom sanacije treba iskoristiti deponijski gas za dobijanje energije. Procene govore da se deponijski gas može eksploatisati narednih dvadeset godina. Takođe, potrebno je izgraditi i postrojenje za kompostiranje bio-otpada.
U diskusiju se možete uključiti na forumu inicijative Ne da(vi)mo Beograd na linku:
https://ucestvuj.nedavimobeograd.rs/t/deponija-vinca/519

https://ucestvuj.nedavimobeograd.rs/t/deponija-vinca-postojece-stanje/81

Kolumna Naš grad – Spaljivanje razuma
Kolumna Naš grad – Šest pitanja za ministra Trivana
Više informacija o analizi ugovora za Vinču
Uprkos najavama o investiciji od 3,5 milijarde evra, Ugovor o zajedničkom ulaganju u projekat „Beograd na vodi” jasno navodi da navodni investitor nije u obavezi da uloži više od 150 miliona evra (od čega 20 miliona u formi kapitala). S druge strane, Republika Srbija je navedena kao garant kredita koji je obavezna da uzme po nejasnim uslovima „investitora” u ukupnom iznosu od najmanje 280 miliona evra. Baš zbog nesrazmerno velikih ulaganja Republike Srbije u odnosu na ulaganja investitora, ali i zbog brojnih drugih štetnih aspekata ovog ugovora, Inicijativa Ne davimo Beograd podnela je predlog za utvrđenje ništavosti Ugovora o zajedničkom ulaganju u projekat „Beograd na vodi” Republičkom javnom tužilaštvu.
Razlozi zbog kojih smatramo da je Ugovor o zajedničkom ulaganju u projekat „Beograd na vodi” pravno ništavan:
  1. Odredbe Ugovora ne uzimaju u obzir stvarni obim ulaganja u projekat „Beograd na vodi”. Procene, ali i vešto skrivana dokumentacija, govore da su ulaganja države višestruko veća od ulaganja takozvanog „investitora”, dok je potencijalna zarada daleko manja.
  2. Odredbe Ugovora ne pružaju garancije da će strateški partner izvršiti svoj deo obaveza. Ipak, odredbama Ugovora o zajedničkom ulaganju određeno je da strateški partner ostvaruje profit, čak i u slučaju da je do raskida Ugovora došlo njegovom krivicom, dok procenat od izgrađenog zemljišta zadržava.
  3. Predstavnici Vlade RS protivzakonito su oduzeli od grada Beograda deo ovlašćenja i preneli ih na privredno društvo „Beograd na vodi”, u kojem privatna firma ima većinsko vlasništvo.
  4. Predstavnici Vlade RS Ugovorom su se obavezali da planove kojima se uređuje izgled obale reke Save menjaju onako kako to strateški partner želi, neovlašćeno isključujući pravo građanki i građana na donošenje odluka koje se tiču njihovog okruženja, kao i mišljenje struke.
  5. Predstavnici Vlade RS obavezali su se da će Narodna skupština Republike Srbije kreirati i usvajati zakone koji za cilj imaju olakšavanje realizacije ovog projekta i odbiti usvajanje onih koji njegovom sprovođenju mogu da naštete, čime je i konačno izvedena potpuna kapitulacija suvereniteta nad ovim delom teritorije glavnog grada.
Nakon procedure osporavanja Ugovora o ulaganju u projekat „Beograd na vodi” pred nadležnim sudskim instancama, neophodno je izraditi novi plan za Savski amfiteatar sa ciljem vraćanja Savskog amfiteatra Beogradu. Program za razvoj obale reke Save potrebno je definisati kroz organizovanje arhitektonsko-urbanističkog konkursa i široko učešće građana i građanki Beograda, profesionalnih udruženja i organizacija, sa posebnim osvrtom na sanaciju ožiljaka koju je sprovođenje projekta „Beograd na vodi” ostavilo na društvenom i urbanom tkivu grada.
Da bi se zaobišli postojeći zakoni, za potrebe sprovođenja projekta „Beograd na vodi” donet je i poseban zakon, takozvani lex specialis, što je samo po sebi problematično: zakoni koji odgovaraju jednom investitoru, odnosno jednom projektu, neprihvatljivi su i ne bi trebalo da postoje. Suština ovog zakona je opravdavanje eksproprijacije zemljišta javnim sredstvima za potrebe komercijalnog projekta, što naše zakonodavstvo ne dozvoljava, a zbog čega se i pribeglo kreiranju specijalnog zakona. Takođe, ovim zakonom onima koji ovaj projekat sprovode omogućen je povlašćen položaj i u pogledu procesa izdavanja građevinskih dozvola.
Inicijativa Ne davimo Beograd prikupila je i veliku količinu materijala o pojedinačnoj odgovornosti različitih učesnika kršenja zakona tokom sprovođenja ovog projekta, na osnovu kojeg trenutno radimo na pripremanju krivičnih prijava. Gradski i državni funkcioneri koji su se, u procesu planiranja i sprovođenja projekta ili donošenja skandaloznih planskih dokumenata, ogrešili o zakon moraće da odgovaraju kako nam se nikada više ne bi dogodilo da se odgovorni ljudi na najvišim mestima u institucijama sistema slepo povinuju željama interesnih grupa. Bahatost u odnosu prema javnom interesu vidljiva je i u radovima koji se već tri godine odvijaju na obaloutvrdi, uprkos tome što za njih nije izdata dozvola i urpkos tome što je o toj činjenici obaveštena nadležna republička inspekcija. Ovi radovi doveli su i do obrušavanja obaloutvrde, odnosno oštećenja sistema za odbranu od poplava, zbog čega je Inicijativa podnela krivične prijave protiv Nikole Nedeljkovića, direktora kompanije „Beograd na vodi” d.o.o., odgovornih lica preduzeća koja radove izvode, ali i odgovornih lica inspekcije Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture koja su, i nakon više podnetih prijava, odbila da izvrše nadzor nad nelegalnim radovima koji se obavljaju na desnoj obali Save.
Analiza Ugovora o ulaganju u projekat „Beograd na vodi”
Predlog za utvrđenje ništavosti Ugovora za projekat „Beograd na vodi”
Krivična prijava zbog oštećenja obaloutvrde na Savskom šetalištu
O štetnim posledicama projekta „Beograd na vodi” pisali smo i u glasilu inicijative Ne davimo Beograd:
Glasilo broj 1
Glasilo broj 2
Tokom jula 2017. godine, u prostorijama Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, održavalo se „javno nadmetanje u postupku otuđenja građevinskog zemljišta u javnoj svojini grada Beograda uz Kej Oslobođenja”, odnosno licitacija na kojoj je prodat deo obale Dunava u Zemunu. Sa aspekta onih koji upravljaju našim gradom, u navedenoj prodaji nema ničeg spornog. Prodata je zapuštena i zarasla parcela od 600 m2. Prodata je kupcu koji je ponudio 36 miliona dinara, što je tri puta više od procenjene početne cene zemljišta. Prodata je u skladu sa zakonima i odlukama koje to omogućavaju. Prodata je sinu Dragoljuba Kočovića, v.d. podsekretara Sekretarijata za sport i omladinu Gradske uprave Grada Beograda i, ukoliko Sekretarijat za sport i omladinu nije učestvovao u pripremi odgovarajućeg planskog dokumenta, ta činjenica gradskog funkcionera ne stavlja u sukob interesa. Prodata je radi izgradnje sportskog kompleksa. Sa stanovišta građana i građanki Beograda, javnog interesa i zdravog razuma – ne postoji ništa povodom ove prodaje što je ne čini spornom.
Parcela broj 1138/4, i iz nje izdvojena i prodata parcela broj 1138/3, obuhvata deo obale Dunava u Zemunu i predstavlja deo zone koja služi odbrani grada od poplava. Formalnim rečnikom govoreći, ona bi trebalo da pripada kategoriji priobalnog – vodnog zemljišta, čije je otuđenje zakonom zabranjeno. Uprkos tome, podaci iz katastra nepokretnosti pokazuju da to nije slučaj i da je čitava obala centralnih delova Beograda opisana kao građevinsko zemljište, što otvara mogućnost buduće izgradnje i prodaje njenih delova. Ono što je dodatno otvorilo prostor za prodaju delova obala jeste i odluka da se „sportski objekti i kompleksi” u planovima definišu kao „(ne)javna” namena, a s obzirom na to da Zakon o planiranju i izgradnji zabranjuje prodaju parcela čija je namena javna. Pod maskom uređivanja prostora za rekreaciju građanki i građana, ovakve parcele se prodaju privatnim vlasnicima pod punom svešću da time prestaje kontrola Grada nad korišćenjem ovih prostora, odnosno da ne postoje mehanizmi koji bi garantovali da će sportski objekti, izgrađeni na zemljištu u bivšem javnom vlasništvu, biti dostupni svim građanima i građankama, i to u fizičkom, ali i finansijskom smislu.
U dobro poznatom maniru, umesto da upravljaju javnom imovinom u interesu građana i građanki Beograda, predstavnici vlasti već dugo pokušavaju da nas ubede da obale reka nisu naše. Zato zatvaraju oči pred cvetanjem nelegalnih objekata na Savskom nasipu, među kojima je i nekoliko objekata bivšeg predsednika Srbije i njegovih sinova, koji ugrožavaju sposobnost odbrane Beograda od poplava i kvalitet vode kojom se veliki deo Beograda snabdeva. Zato potpisuju Ugovore koji omogućavaju da privatno obezbeđenje, uz podršku Komunalne policije, određuje ko ima pravo pristupa Savskom šetalištu, tj. „Sava promenadi”.
Bajke o „silasku Beograda na reke” ne mogu zamaskirati dela kojima pravo na pristup obali, pa i pravo na pogled na reke, postaje srazmerno dubini džepa i dostupno samo odabranima. Prodaja dela obale u Zemunu, samo je još jedna kulminacija ovakvog scenarija.
Čin prodaje zemljišta je zapravo poslednja faza u procesu otuđenja delova komšiluka. Prodaji najčešće prethodi izrada urbanističkih planova kojima se ovakva otuđenja pripremaju, a koje građani prepoznaju kroz popunjavanje vrednih, najčešće zelenih, površina sadržajima sa očiglednom jedino komercijalnom vrednošću, i to u procedurama u kojima je jasno da se njihov glas, mišljenje i potrebe zapravo ne čuju. Kao u slučaju prodaje dela dunavske obale u Zemunu, za potrebe izgradnje sportskog kompleksa, često se gradske institucije i tela koja učestvuju u izradi urbanističkih planova koriste kao servis za ostvarivanje interesa tzv. „investitora”, privatizaciju građevinskog zemljišta u javnom vlasništvu i komercijalizaciju javnog prostora, a na direktnu štetu javnog interesa. Beograd se mora razvijati na način da odražava potrebe svih svojih građana. Zato je važno uspostaviti kriterijume merenja stvarnog doprinosa nove izgradnje užoj i široj zajednici i načine zaštite javnog interesa u procesima urbanog razvoja. Planska dokumenta moraju se izrađivati uz uključivanje eksperata iz različitih relevantnih oblasti, uz visok stepen profesionalne autonomije, stalnu evaluaciju potreba i uz korišćenje utvrđenih mehanizama za učešće javnosti, udruženja i organizacija.
Obale su javno dobro i moraju pripadati svima!
Kolumna Naš grad – Zemunska Olimpijada
Saopštenje povodom licitacije
Planovi za razvoj Novog Beograda ogledni su primer neodgovarajućeg sistema planiranja u Beogradu. Dok se novi planovi donose uz obećanje izgradnje svih onih sadržaja koji stanarima novobeogradskih blokova zaista nedostaju, kao što su dodatni dostupni državni vrtići, domovi zdravlja, kulturni sadržaji i mesta okupljanja, realnost pokazuje da do realizacije ovih sadržaja, po pravilu, ne dolazi. Ova obećanja koriste se kao izgovor za nepovratno uništavanje jedinstvenih resursa kakve su velike zelene površine Novog Beograda, popunjavanjem novim stambenim i poslovnim zgradama.
Procedura učešća javnosti u procesu planiranja u toj meri je obesmišljena da činjenica da smo uopšte obavešteni o promenama u sopstvenoj ulici predstavlja veliki događaj. Stanovnici Bloka 63 tako su saznali da je zelena poljana na kojoj su želeli park, školu ili možda kulturni centar, predviđena za izgradnju osmospratnice, tek u trenutku kada je ona na licitaciji ponuđena kupcu koji “ponudi više”. S druge strane, nisu u boljoj poziciji ni građani koji na internet prezentaciji grada Beograda na vreme uoče oglas o javnom uvidu, pa kroz lavirinte podruma Gradske uprave pronađu put i rastumače uskostručni jezik izloženih planova, napišu svoje mišljenje i tako ostvare dijalog sa nadležnim organima. To znaju stanovnici Bloka 9A koji su sakupili preko 2500 potpisa kako bi sprečili dodatnu izgradnju u svom prenaseljenom bloku i sačuvali poljanu i zgradu bivše fabrike aviona “Ikarus”. Uprkos uveravanju nadležnih da su sve primedbe usvojene, odluka je promenjena iza zatvorenih vrata, pa se stanovnici ovog bloka danas ipak spremaju da dočekaju bagere.
Zato ne treba da čude sve brojnije inicijative lokalnih zajednica koje se odlučuju za javni protest kao jedini način da nadležnima stave do znanja da su njihov parkić, igralište ili pak želja za vrtićem, makar jednako vredni kao želja budućih investitora za zaradom. Tokom letnjih meseci 2017. godine u blokovima 44, 45, 70A, 8A stanari su se udružili i javno dali do znanja da će stati u odbranu zelenih površina po kojima je Novi Beograd prepoznatljiv.
Potrebno je sprečiti da se vrednost Novog Beograda meri time koliko bi potencijalni investitor za njegove delove platio. Potrebno je revidirati planove za pojedinačne blokove Novog Beograda i odrediti nove strateške pravce njegovog razvoja uz puno učešće građana, udruženja i organizacija u donošenju odluka o njihovom okruženju.
U diskusiju se možete uključiti na forumu inicijative Ne da(vi)mo Beograd na linku:
https://ucestvuj.nedavimobeograd.rs/t/nadzidivanja-sklonista-na-nbg-blokovi-8a-33-63-i-64/239
https://ucestvuj.nedavimobeograd.rs/t/blok-61-prodaja-gradevinskog-zemljista/669
Kolumna Naš grad – Fer gejm
Kolumna Naš grad – Blokovi u igri
Kolumna Naš grad – Ko se pita šta nam treba – blok 45
O razgovoru „Čiji Novi Beograd? Razgovor o organizovanju i građanskim borbama”
U novembru 2017. kompanija NIS ubrzano je započela izgradnju benzinske pumpe u Bloku 45 – pete pumpe na potezu od samo dva kilometra ulice Jurija Gagarina. Uprkos tome što Plan generalne regulacije Beograda izričito navodi da izgradnja pumpi nije dozvoljena na razdaljini manjoj od 100 metara od granice kompleksa dečje ustanove i škole, NIS-ova pumpa izgrađena je na udaljenosti od samo 60 metara od ograde Osnovne škole „Kneginja Milica” koju pohađa više od 1000 đaka. Prve stambene zgrade u kojima živi preko 2000 stanara nalaze se na udaljenosti od samo 25 metara. Uprkos protivzakonitoj blizini osnovne škole, nadležni u Urbanističkom zavodu Beograda, Sekretarijatu za urbanizam i građevinske poslove, Sekretarijatu za zaštitu životne sredine, kao i članovi Komisije za planove Skupštine grada Beograda, svojim odlukama omogućili su izgradnju ove pumpe i time đake izložili uticaju štetnih aerozagađivača koji se oslobađaju pri radu pumpi.
Čitav tok izgradnje pumpe, od javne prezentacije urbanističkog projekta, do njenog otvaranja, praćen je jasnim protivljenjem stanara i jasnim ignorisanjem njihovih glasova od strane nadležnih insitucija Grada čiji je posao da te glasove štite. Nakon protesta u avgustu 2017. godine, stanari Bloka 45 sakupili su oko 1000 potpisa komšija, koji su upućeni institucijama, kabinetu gradonačelnika i Skupštini grada Beograda. Dok su stanari čekali na odgovor, kompanija NIS prikupljala je dokumentaciju za izdavanje građevinske dozvole, koja je izdata u novembru. NIS nije sačekao saglasnost na otpočinjanje radova, već su istog dana bageri započeli kopanje rupa za postavljanje rezervoara buduće pumpe. Do trenutka kada je takva saglasnost izdata, konstrukcija pumpe i svi rezervoari već su bili izgrađeni. Nadležni organi Grada nisu reagovali na izvođenje ovih nezakonitih radova uprkos ponovljenom obraćanju svim nadležnim institucijama, kabinetu gradonačelnika i Skupštini grada Beograda i upućivanjem zahteva za sastanak. Odluku da stanu u zaštitu građana koje predstavljaju, nisu doneli,uprkos tome što su komšije i komšinice tokom novembra meseca svakog drugog dana održavali protestna okupljanja i na taj način dodatno pokušali da ukažu na nezakonitost ove izgradnje.
Zbog svega ovoga, Inicijativa Ne davimo Beograd podnela je krivičnu prijavu protiv onih koji su omogućili izgradnju NIS-ove pumpe i doveli u opasnost zdravlje đaka Osnovne škole „Kneginja Milica”, kao i zdravlje stanara Bloka 45.
Kolumna Naš grad – Nećemo pumpu, odustanite!
Pumpa u bloku 45 počela sa radom bez upotrebne dozvole!
Protest protiv izgradnje pumpe u Bloku 45
U diskusiju se možete uključiti na forumu inicijative Ne da(vi)mo Beograd na linku
Danas je Hipodrom u ozbiljnim problemima. Za pet godina promenilo se pet direktora, a trenutno ima samo dva zaposlena. Staje su prazne jer vlasnici ergela odlaze zbog loših uslova. Ugrožava ga i nelegalna gradnja na njegovom zemljištu i divlji priključci na instalacije. Gradski menadžer Vesić je u martu 2017. izjavio: “To preduzeće pravi velike gubitke i pitanje je da li mu je uopšte tu mesto”. Nakon 103 godine postojanja Beogradskog Hipodroma gradske vlasti najavile su njegovo gašenje kako bi na njegovom mestu i na njegovih 24 hektara zemlje izgradile (još jedan) stambeno-poslovni kompleks.
Godine 2002. Agencija za privatizaciju raspisuje konkurs za prodaju ovog društvenog preduzeća. Na čelu Centra za privatizaciju (a kasnije Centra za tendere) u tom trenutku se nalazi sadašnji gradonačelnik Beograda Siniša Mali. Potencijalni kupci su odustajali čim bi shvatili da mogu da kupe firmu, ali ne i zemljište na kome se nalazi. Hipodrom 2006. odlazi u stečaj, a 2008. ga Grad preuzima i on postaje javno preduzeće koje se finansira iz budžeta Grada. U maju 2017. Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda objavila je Urbanističko-arhitektonski konkurs za šire područje Hipodroma koji nas razuverava u priče o izmeštanju. Naime, on predlaže ostanak na ovoj lokaciji – uz obnovu i unapređenje. Sve je to bazirano na postojećim planskim dokumentima. Ono što nam ovaj konkurs ne govori (a to mu nije ni posao) jeste to kako će se cela stvar finansirati i ko će biti novi vlasnik.
Imajući u vidu sudbinu arhitektonskih nadmetanja u ovom gradu, možda ga i ne treba uzeti za ozbiljno. Setimo se konkursa za Slaviju, Beton halu, Luku Beograd, Centra za promociju nauke – svih tih lepih rešenja, izložbi i nagrada… Nama ne nedostaje ideje o oblikovanju prostora; nama nedostaje dobrog upravljanja.
U diskusiju se možete uključiti na forumu inicijative Ne davimo Beograd na linku
Kolumna Naš grad – Hipodrom: Poslednji derbi
Grupa građana koja traži zaštitu hipodroma
Tekst peticije
Iako su zbog nivoa zaštite područja protivzakonite, gradnja, urbanizacija i komercijalizacija su ozbiljna opasnost koja preti ostrvu. Veliko ratno ostrvo je područje od neizmernog značaja za zaštitu životne sredine i kulturno-istorijskog nasleđa, a naročito za očuvanje biodiverziteta. Ono ima veliku ulogu i u održavanju biološke raznovrsnosti šireg područja priobalja i samog grada. Svrha zaštite prirodnih dobara je pre svega u očuvanju njihovih prirodnih odlika, a uloga turizma u njima bi trebalo da bude obrazovanje i upoznavanje sa prirodnim vrednostima.
Povodom sve češćih medijskih navoda da se planira gradnja objekata na Velikom ratnom ostrvu, premeštanje Starog savskog mosta na Lido, da se planira prodaja ostrva investitorima, prodaja delova obale u Zemunu, uvođenje automobilskog saobraćaja na ostrvo i povodom svih drugih planova za narušavanje ovog prirodnog dobra izuzetnih odlika, Inicijativa Ne davimo Beograd sa posebnom pažnjom prati razvoj situacije, a građani i građanke su pokrenuli i peticiju u kojoj se traži očuvanje ostrva kao prirodnog dobra.
U diskusiju se možete uključiti na forumu inicijative Ne davimo Beograd na linku
Kolumna Naš grad – Mali spin oko Velikog ratnog ostrva
Šta stručnjaci kažu o uvođenju kolskog saobraćaja na ostrvo
Tekst peticije
Mesto koje je odabrano za novu luku jeste Beljarica, predeo na desnoj obali Dunava, uzvodno je od Zemuna i novog Pupinovog mosta. Beljarica je stanište čak 136 vrsta ptica, od toga 108 strogo zaštićenih, na kome se gnezde parovi belorepana, najvećeg orla Evrope, ali i vidre, divljih mačaka, kune zlatice i belice, i drugih ugroženih divljih vrsta.
Inicijativu za stavljanje pod zaštitu područja Beljarice pokrenula je Liga za ornitološku akciju još 2010. godine, da bi u leto 2015. ona u poslednjem trenutku bila povučena sa dnevnog reda Skupštine grada Beograda, kako do glasanja u Skupštini Beograda ne bi došlo.
Podržavamo nastojanja građana da se ovo područje zaštiti i proglasi nacionalnim parkom, po ugledu na obalu Dunava u Beču, ali i da se ispitaju i procesuiraju odgovorni za mahinacije oko Luke Beograd.
U diskusiju se možete uključiti na forumu Inicijative Ne davimo Beograd na linku
Fejsbuk grupa građana
Tekst peticije
Emisija Marka Žvaka o Beljarici
Problem Savskog nasipa nastaje u poslednjih desetak godina, masovnim građenjem vikendica i komercijalnih objekata u forlandu, odnosno u prostoru između nasipa i rečnog toka na levoj obali Save, od Ostružničkog mosta do Bloka 45. Na Savskom nasipu je nelegalno sve: od bespravne gradnje u vodozaštićenom području, preko nasipanja stotina hiljada kubika zemlje tamo gde je to zabranjeno, izgradnje čvrstih i neadekvatnih objekata sa podrumskim prostorijama, vožnje automobila i teških kamiona po nasipu gde je saobraćaj zabranjen, do konverzije državnog zemljišta u privatni posed, što upravo čini jedan od najpoznatijih stanovnika divljeg naselja, gradonačelnik Kragujevca Radomir Nikolić.
Kako bi se dokumentovalo stanje propadanja nasipa, građani su se organizovali u grupu „Savski nasip”. Pokrenuli su i sajt savskinasip.com na kome se pregledno može saznati sve oko problematike Savskog nasipa.
U diskusiju se možete uključiti na forumu inicijative Ne davimo Beograd na linku
Kolumna Naš grad – Savski nasip – početak lokalnog organizovanja u blokovima
Kolumna Naš grad – O rušenju i odgovornosti