Priče iz regiona: Kako je hrvatska vlada dala krila “plandemiji”

Piše: Ivor Fuka

Izvor: pexels.com

Jasno je, kako god okrenemo, s lažnim vijestima, dezinformacijama i teorijama zavjere, borit ćemo se još dugo. A jesmo li već spomenuli da su među najvećim širiteljima dezinformacija političari? Evo, sad jesmo!

Točno tako – plandemija. Natpis je to koji će putnika namjernika dočekati na jednom od najfrekventnijih ulaza u Zagreb. Tih pet slogova crnim je masnim autolakom napisano na pet betonskih blokova smještenih na nadvožnjaku ponad gradske žile kucavice i uistinu ga je teško ne zamijetiti. Nepoznati autor tako je onima koji ulaze u grad otkrio dobro čuvanu tajnu – pandemija koronavirusa koja je cijeli svijet okrenula naglavačke najobičnija je izmišljotina. Planirana, dakako, kako joj i samo ime p(l)andemija kaže. Ne mogu se baš usuglasiti čiji je plan, jer o tome postoji mali milijun teorija, ali sigurno je tek da je sve to što nam se događalo pred očima i još uvijek se događa – namješteno. U svakom slučaju sve su nam ovo „zakuhali“ neki vrlo moćni ljudi kako bi neprimjetno zavladali planetom. Međutim, nije to tako jednostavno. Pravili su račun bez krčmara, ne računajući da postoje oni koji će prozreti taj njihov pakleni plan.

Ne znamo je li svijet bio lud već prije, ali od prošlog proljeća naovamo ta mu se dijagnoza s izvjesnom sigurnošću može pripisati. Problem s tom dijagnozom mogao bi biti taj što nije jasno koja bi terapija trebala biti učinkovita. Od izbijanja pandemije, pardon plandemije, društvene mreže uzavrele su od lažnih vijesti i teorija zavjere, a iz njih je u Hrvatskoj, dodatno, kuljao i opasan govor mržnje. Svi oni koji ne vide da se radi o plandemiji bili su čašćeni pridjevima koje, vjerujem, nikome od vas ne bi trebalo posebno navoditi, dok su, primjerice, sve one „glupe ovce“ koje nose maske nazvane „brnjičarima“.

Fact-checking kao spas

Međunarodno istraživanje „Journalism and the Pandemic“, u kojem je sudjelovalo više od 1.400 novinarki i novinara, potvrdilo je da su se medijski radnici s dezinformacijama u pandemiji susretali znatno češće nego ranije, a najviše dezinformacija dolazilo je s Facebooka, Twittera i WhatsAppa. Specijalizirani fact-checking portali nikada nisu imali toliko posla koliko u zadnjih godinu i pol dana. Ukoliko je netko sumnjao, sada je savršeno jasno da će upravo takvi portali u budućnost imati sve značajniju ulogu. S tom ulogom u paketu dolaze prijetnje i uvrede, jer novinari koji razotkriju netočnost neke konkretne netočne tvrdnje nađu se na žestokom udaru online nasilnika koji im šalju prijeteće poruke, obično uz pridjev „plaćenici“, jasno zato što sudjeluju u svjetskoj zavjeri moćnika protiv golorukog naroda.

I to je nešto što brine, jer prijetnje novinarkama i novinarima su potpuno normalizirane u javnom prostoru, jednako kao i govor mržnje ili sramotne hajke. Nema novinarki i novinara u Hrvatskoj koji se bave fact-checkingom a da nešto od toga nisu osjetili na svojoj koži. Naime, iako su, generalno gledajući, mediji u Hrvatskoj za vrijeme pandemije odgovorno obavljali svoj posao, one koji se bave fact-checkingom provlači se kroz opskurne internetske portale kakvi zadnjih godina niču diljem svijeta. To su mjesta na kojima ne rade novinari, ali se takvima predstavljaju i tamo šire lažne vijesti. Novinarima koji raskrinkaju njihove laži osvećuju se na način da im analiziraju privatne živote, izvrgavaju ih ruglu, predstavljaju ih kao homoseksualce ili neku „nepoželjnu“ etničku manjinu, javno se objavljuju njihove kontakt adrese i huškaju svoju publiku da im se, na primjer, u što većem broju u točno određeni sat i dan pošalje poruku. I tako im stavljaju mete na čelo.

Jedini specijalizirani fact-checking portal u Hrvatskoj, Faktograf, u proteklom je razdoblju objavio više od 400 tekstova u kojima se razotkrivalo lažne vijesti i netočne tvrdnje isključivo vezane za Covid-19 i cijepljenje. Ukupno su tim tekstovima obuhvatili više od 1.000 dezinformacija, od kojih je najveći dio bio objavljivan na Facebooku. Kako je to izgledalo opisat će nam Petar Vidov, glavni urednik Faktografa.

„S obzirom na veliku količinu dezinformacija koje su bile u opticaju, fokusirali smo se na stvari za koje smo unaprijed pretpostavljali da su netočne i uglavnom su se takvima i pokazale. Bilo nam je važno da suzbijemo što više tih dezinformacija kako su se pojavljivale“, kaže urednik Faktografa, portala koji surađuje s Facebookom u sklopu Third Party Fact-Checking programa, s obzirom da Facebook od početka pandemije provodi dodatne mjere protiv dezinformacija o koronavirusu te uklanja sadržaj za koji procijeni da ugrožava javno zdravlje. A stvarnu društvenu štetu koju stvaraju dezinformacije najlakše je opisati upravo na primjeru zdravstvene ugroze.

„Ljudi koji vjeruju u činjenične netočnosti o Covidu-19 bit će skloniji rizičnom ponašanju, čime se otežava suzbijanje epidemije i opterećuje zdravstveni sustav. Oni koji povjeruju u antivaksersku propagandu o štetnosti cjepiva, neće se htjeti cijepiti. Protivnici cijepljenja, koji koriste društvene mreže za širenje dezinformacija, među građanima šire strah i nepovjerenje prema cjepivu, čime se produljuje trajanje epidemije. Dok god postoji dovoljan kontingent ljudi koji odbijaju primiti cjepivo, virus ima prostor za širenje i daljnje mutacije. Svako produljenje epidemije povećava broj ljudskih žrtava i dodatno opterećuje gospodarstvo“, objasnit će Vidov.

Tekst je nastao u sklopu izdanja “Priča iz regiona” kojeg provode makedonska Res Publica i Institut za komunikacijske studije iz Skoplja u suradnji s partnerima iz Crne Gore (PCNEN), Hrtvatske (Lupiga), Kosova (Sbunker), Srbije (Ne Davimo Beograd), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba) i Grčke (Macropolis), u okviru projekta “Poveži točke: poboljšanje politike kroz građansko učešće” uz podršku britanske ambasade u Skoplju.

Cijepi si mamu – mene nećeš

Bilo je tu svega: lažnih liječnika i propovjednika, čipiranja i 5G tehnologije, genocidnih komponenti u cjepivu, izmanipuliranih nuspojava od cjepiva, skrivenih otrova u zaštitnim maskama, samoproglašenih stručnjaka za koronu s masovnom sljedbom, lažnih lijekova i raznih drugih maštovitosti koje bismo mogli nabrajati do kraja ovog teksta i ne bismo ih sve ni izbliza stigli nabrojiti. Masovno širenje ovakvih stvari omogućuju ljudi koji zarađuju na distribuiranju lažnih vijesti. Internet je danas pun portala koji ne proizvode nikakav autorski sadržaj, već samo preuzimaju sadržaj iz drugih izvora i pokušavaju ga prezentirati što skandaloznijim ili ga očistiti od konteksta, kako bi prikupili što više posjeta i zaradili putem servisa za internetsko oglašavanje. Za distribuciju tako nastalih “vijesti” koriste društvene mreže jer je to alat putem kojeg je najlakše doći do većeg broja ljudi.

Organizirali su se u Hrvatskoj više puta prosvjedi protiv nošenja maski i drugih epidemioloških mjera, uz poruke „Maske nose robovi“ ili „Stop diktaturi“. Napadali su se novinari koji truju svijet lažima. Vješali su se na frekventnim gradskim lokacijama transparenti na kojima je pisalo „Korona je prevara“ ili „Cijepi si mamu, mene nećeš“ ili „Stop korona teroru“. Šetnica koja nekih šest kilometara vodi uokolo Jarunskog jezera na nebrojeno puno mjesta je stencil grafitima ispisana porukama o „plandemiji“ ili „blamdemiji“. Građanima su se u poštanske sandučiće i pod brisače automobila stavljali leci u kojima je naivcima objašnjeno da je koronavirus prevara, tajni plan skupine urotnika koja manipulira situacijom kako bi se time okoristila i pretvorila ih u svoje roblje. Zabilježeno je više fizičkih napada na osobe koje su u zatvorenom prostoru nekoga upozorile da nose masku. U situaciji lockdowna koji je mnogima ugrozio egzistencija ljudi su reagirali na razne načine.

Teško je reći koliki dio građana je uvjeren u barem nešto od svih tih dezinformacija i teorija zavjere koje su se našle na bogatom švedskom stolu koji je serviran u proljeće prošle godine. Relevantnih i preciznih istraživanja o tome nema. Ipak, dojam je da se, iako ne izgleda tako, radi o manjini koja je vrlo glasna i agresivna. Ta agresivnost je najvidljivija, opet, na društvenim mrežama. Tamo se ispod bilo kojeg teksta o koronavirusu koji se poziva na znanstvene činjenice učas nakoti hrpa komentara u kojima se „naivce“ koji vjeruju u plandemiju i cijepljenje najvulgarnije vrijeđa, a oni koji se upuste u raspravu s njima takvim će uvredama biti izloženi i u privatnim porukama. Njih se proglašava ili glupanima ili sudionicima u zavjeri. Stručnjaci kažu kako su teorije urote plodno tlo za mnoge jer daju neistinito, ali naizgled logično objašnjenje za ljudima teže razumljive stvari te na neki način nude svojevrsno rješenje, putokaz za borbu, jer kada razumijete stvari i znate odakle dolazi „opasnost“ onda vam je lakše prolaziti kroz ovakva nestabilna vremena. Ono što su, među ostalim, iznjedrila ta nesigurna vremena je apsolutni porast bezosjećajnosti i potpuni izostanak empatije. Kako drugačije objasniti da se ispod tekstova koje na Facebooku dijele mainstream mediji, a u kojima se govori kako je neka osoba preminula od posljedica koronavirusa ili se daje dnevni izvještaj o broju preminulih u posljednja 24 sata, najpopularniji onaj „smajlić“ koji se grohotom smije i koji se često koristi kao znak ruganja? Kako drugačije objasniti toliki broj lajkova s početka lockdowna na komentar tadašnjeg saborskog zastupnika Ivana Pernara koji kaže kako nije normalno da cijela država mjesecima bude paralizirana zato da bi neki djed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje.

Priča o Stožeru u Hrvata

Iako je, reklo bi se „u pet deka“, gotovo isto diljem svijetu, u Hrvatskoj je generalnom nepovjerenju u institucije znatno doprinio Nacionalni stožer civilne zaštite. To je ad hoc osnovano tijelo koje upravlja koronakrizom u zemlji, a koje je oformljeno samo nekoliko dana prije nego li je u Hrvatskoj registriran prvi slučaj zaraze koronavirusom. Od samog početka postojala je opravdana sumnja u legalitet tog tijela, s obzirom da niti u jednom zakonu nije postojao temelj da se ovlasti upravljanja krizom prepuste Stožeru. No, to je manji dio problema.

Točno tri tjedna nakon prvog slučaja zaraze u Hrvatskoj Stožer je uveo značajne epidemiološke mjere. Prvo je nastava u školama i na fakultetima prebačena na online varijantu, a odmah potom su ograničena društvena okupljanja, ukinut je javni prijevoz, građanima je zabranjeno napuštanje mjesta prebivališta. Proglašen je „lockdown“ tijekom kojeg, osim trgovina prehrambenim proizvodima, gotovo ništa drugo nije radilo. Svakodnevne press konferencije Stožera, uvijek u isto vrijeme, tih su dana u Hrvatskoj bile bez premca najgledaniji televizijski program. U tim i takvim uvjetima Stožer je donio niz odluka koje su bile potpuno promašene i epidemiološki neutemeljene, a koje su poljuljale povjerenje građana, što je posljedično, nakon prvog vala pandemije, uz mnoge druge faktore dovelo do porasta dezinformacija i teorija zavjere.

Primjerice, vjerski obredi odlukama Stožera bili su izuzeti od određenih mjera. Tako je, recimo, dopuštena velika tradicionalna procesija na otoku Hvaru, a pred Uskrs su relaksirane mjere, dok je na jednu od presica čak doveden i glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije. Baš kako je to Crkva željela već godinama, privremeno je zabranjen rad trgovinama nedjeljom. Na pitanje zašto baš nedjeljom, dobivali smo samo neuvjerljive odgovore. Sve to bez nekog racionalnog ili epidemiološki opravdanog razloga i unatoč riječima koje su neprestano ponavljali – „sljedeća dva tjedna su ključna“ – riječi koje će mnogi Hrvati zasigurno pamtiti do kraja života.

Drugačija pravila igre bila su dopuštena i za parlamentarne izbore u srpnju, kada se mijenjalo pravila samoizolacije, kao i onda kada se pokušavalo spasiti turističku sezonu koliko je to god bilo moguće, pa je u tim ljetnim mjesecima koronavirus izgubio na važnosti iako je dnevni broj zaraženih tih dana bio dvostruko veći nego kad je zemlja bila potpuno zaključana. Za obične smrtnike sprovodi su bili ograničeni, ali za ukope preminulih političara takvog epidemiološkog rizika nije bilo. Također, „mali ljudi“ su morali u samoizolaciju nakon kontakta sa zaraženom osobom, dok su se u slučaju nekih povlaštenih ta pravila relativizirala i prilagođavala potrebama vladajuće stranke, za koju, inače, mjere distance i nošenja maski nisu vrijedile nakon izborne pobjede prošlog srpnja.

Nema mjesta za čuđenje

Pri tom su članovi Stožera u više navrata sami sebe demantirali po pitanju koliko su zaštitne maske učinkovite i gdje ih treba nositi. Osim toga, za svaki porast broja zaraženih izravno su optuživali građane, docirajući s visoka i prozivajući ih za nediscipliniranost, a probleme su interpretirali onako kako bi im u određenom trenutku odgovaralo. Na primjer, kada je ministar zdravstva, koji je inače svakodnevno nastupao na presicama Stožera, snimljen u bliskom kontaktu s četiri osobe dok ljubi ruku svojoj prijateljici, to nije bio problem. Ili kada smo načelnika Stožera, ujedno i potpredsjednika vlade koji je tvrdio da se zbog pandemije nikad ne rukuje, uhvatili u laži i objavili fotografije. Isto je učinio i hrvatski premijer Andrej Plenković. Na sve se to, pogađate, odmahivalo rukom, ali kada je bilo riječ o građanima onda bi ih se na presicama Stožera nazivalo „bioteroristima“. Nakon svega toga uistinu nema mjesta iščuđavanju kako to da dio ljudi ne vjeruje „službenim istinama“. Kredibilitet stožera se iz dana u dan topio i topio, a sve veći dio javnosti tražio je alternativna objašnjenja …

Svi ti potezi došli su djelomično na naplatu i danas kada je interes građana za cijepljenje bitno oslabio, unatoč tome što cjepiva ima više nego dovoljno. Dakako, tome su kumovali i razni drugi faktori, uostalom „antivakserska scena“ u Hrvatskoj je vrlo aktivna već dva desetljeća, ali ponašanje vladajućih tijekom pandemije sigurno nije pomoglo. Unatoč početnom debaklu, jer cjepiva su u Hrvatsku stigla vrlo kasno, zbog lošeg odabira paketa cjepiva u kojem je najveći dio rezerviranih doza bio AstraZeneca, Hrvatska je prvenstveno zbog turističke sezone planirala do 1. srpnja 2021. godine potpuno procijepiti polovicu odraslog stanovništva. To se nije dogodilo, jer je s dvije doze cjepiva nekoliko dana prije tog roka cijepljeno samo 31 posto odraslog stanovništva. Jedino se na području Zagreba ostvario Vladin cilj – s dvije doze cijepljeno je 51 posto odraslog stanovništva. Danas se pokazuje i da vlasti nemaju nikakvu učinkovitu strategiju kako bi ostatak stanovništva privoljeli da se cijepi, baš kao što institucije nisu imale nikakvu smislenu javnu komunikaciju cijelo vrijeme krize i ničim nisu reagirale kada bi neke javne osobe u eter otvoreno puštale dezinformacije. Taj su posao prepuštale medijima. Ali to je već tema za jedan sasvim drugi tekst.

Jasno je, kako god okrenemo, s lažnim vijestima, dezinformacijama i teorijama zavjere, borit ćemo se još dugo. I stoga je važno raditi na medijskoj pismenosti građana, na ozbiljnom obrazovnom kurikulumu, kako bi smo mogli razlikovati kvalitetne izvore informacija od onih koji to nisu. No, to je već u domeni politike. A jesmo li već spomenuli da su među najvećim širiteljima dezinformacija političari? Evo, sad jesmo!