Ne davimo Beograd na Svetski dan voda, 22. mart, podvlači da je voda prirodno i javno dobro, koje mora biti dostupno svima, a da su usluge vodosnabdevanja od osnovnog značaja za život i zdravlje stanovništva.  Ovim povodom podsećamo javnost na nekoliko važnih elemenata, problema, ali i rešenja u vezi sa vodosnabdevanjem u našem gradu.

Svetski dan voda

Ne davimo Beograd se zalaže:

Za vodosnabdevanje dostupno svima – Smatramo da je Beogradu potrebno da se kroz namensko trošenje ekoloških taksi investira u infrastrukturu tamo gde stanovnici Beograda još uvek imaju problem sa dostupnom pitkom vodom i povezivanjem na gradski vodovod i kanalizaciju. Neprihvatljivo je da u 21. veku građani Beograda protestuju jer im se fekalije izlivaju ispred kuća. Slučaj koji smo imali prilike da vidimo u Krnjači pre nekoliko dana, pokazao je sistemski javašluk, nebrigu i korupciju gradske administracije.

Za očuvanje reni bunara – Podsećamo i na slučaj reni bunara koji su ugroženi nelegalnom gradnjom objekata na Savskom nasipu, zbog čega je neophodna pooštrena kontrola i kažnjavanje od strane gradskih inspekcijskih službi svih onih koji ugrožavaju vodoizvorišta i javne česme.

Za sigurno Makiško polje – Makiško izvorište snabdeva polovinu Beograda vodom. Bilo kakva gradnja na tom mestu izazvala bi zagađenje izvorišta i ugrozila vodosnabdevanje. O važnosti tog vodoizvorišta govori i tvrdnja stručnjaka da bi ono bilo rezerva od mesec dana u slučaju veće hemijske katastrofe ili većeg zagađenja.

Za Veliko ratno ostrvo – Povodom sve češćih medijskih navoda da se planira gradnja objekata na Velikom ratnom ostrvu i svih drugih planova za narušavanje ovog prirodnog dobra izuzetnih odlika, Inicijativa Ne davimo Beograd sa posebnom pažnjom prati razvoj situacije.

Veliko ratno ostrvo je područje od neizmernog značaja za zaštitu životne sredine i kulturno-istorijskog nasleđa, a naročito za očuvanje biodiverziteta. Ono ima veliku ulogu i u održavanju biološke raznovrsnosti šireg područja priobalja i samog grada.

Za prečišćavanje otpadnih voda – Otpadne vode iz celog grada, industrijske i komunalne, završavaju u našim rekama Savi i Dunavu, iz kojih crpimo pijaću vodu i koje ostaju i budućim generacijama. Bez hitnog i velikog ulaganja u sektor prerade otpadnih voda, koji će biti pod demokratskom kontrolom i stručnom upravom, problem će samo rasti.

Za jake i nezavisne inspekcije – Regulacija i inspekcija najvećih zagađivača moraju biti beskompromisne kako bismo zaštitili vodu, kao važan prirodni i strateški resurs.

Protiv privatizacije vodosnabdevanja – Brojni neuspešni eksperimenti potpune ili parcijalne privatizacije vodovoda širom sveta pokazuju da gradovi koji pristanu da otuđe ovaj resurs ubrzo plaćaju ogromnu cenu. Posledice takve politike su mnogostruko poskupljenje vode i neprocenjiv pad kvaliteta vodosnabdevanja.

Javno upravljanje vodom pokazalo se kao jedino ekološki, društveno i ekonomski održivo rešenje. Beogradu su potrebni veći uvid javnosti u probleme vodosnabdevanja i snažniji mehanizmi kontrole.

Za javne česme sa pitkom vodom – U Beogradu postoji oko 200 javnih česama i izvora. Ni na jednom izvoru nije u potpunosti bezbedno piti vodu, dok su česme ispravne, ali se ne održavaju redovno. Ne davimo Beograd predlaže da se rekonstruišu, otvaraju nove i redovno održavaju javne česme i izvori, tako da budu upotrebljivi i bezbedni za sve.

Pored sve težih posledica klimatskih promena, globalni faktori rasta populacije, razvoja ekonomije, poljoprivredne i industrijske proizvodnje ističu se kao pretnja bezbednosti i dostupnosti vode u svetu.

Podatak Ujedinjenih nacija da više od dve milijarde ljudi na planeti nema pristup bezbednoj vodi upozorava na zaštitu voda koju neodložno treba preduzeti u Beogradu i Srbiji. 

Pročitaj i ovo: