Odustajanje od principa: Kada se priroda povlači pred investicijama

U najnovijem postupku revizije zaštite, “Predeo izuzetnih odlika Vršačke planine“, ponuđen je kao još jedna žrtva SNS bogovima novca.

Naime, plan je da se režim zaštite prvog stepena umanji je za 8 hektara — ne na osnovu novih naučnih saznanja, nego zbog potrebe da se ova oaza prirode prilagodi potrebama investitora. Na udaru je Gudurički vrh, najviši vrh Vojvodine i simbol prirodne raznolikosti ovog područja, koji sada smeta potencijalnoj izgradnji radarskog sistema (npr. radar Samoš), iako za to postoje lokacije van zona zaštite.

Umesto da insistiraju da se investicioni zahvati usklade sa zakonima, propisima i principima zaštite prirode, dve državne institucije – Ministarstvo za zaštitu životne sredine i Pokrajinski sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine – udruženo rade na tome da se oni zaobiđu i izigraju. Ovakav potez otvara opasno poglavlje u upravljanju zaštićenim dobrima: da se zonama najvišeg stepena zaštite može manipulisati, ako se to ne slaže sa interesima investitora.

Ministarstvo za zaštitu životne sredine, koje bi trebalo da bude najčvršći branitelj prirodnih dobara, sve češće postaje savetodavni servis za „usaglašavanje“ investicija sa ekološkim zakonodavstvom – što se, u praksi, često svodi na prilagođavanje zakona konkretnim investitorima. Umesto da insistira da se pronađu alternativna rešenja van granica zaštićenih područja, ministarstvo bez ikakvog otpora prihvata zahteve koji umanjuju površinu najzaštićenijih oblasti. Ovaj slučaj sa Guduričkim vrhom simptomatičan je za način kako se u Srbiji pristupa zaštiti životne sredine: prirodna dobra se tretiraju kao prostor za pregovore, a ne kao vrednosti van domašaja kompromisa. Ni Pokrajinski sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine nije stao u odbranu javnog interesa. Njihov angažman u proceduri revizije pokazuje da im je interes urbanistički pre nego ekološki – razmatra se funkcionalnost i potreba za infrastrukturom, dok se ekološki integritet tretira kao „varijabla“. Zanemarena je osnovna ideja zaštite prirode: da se u režimu prvog stepena ništa ne gradi – jer je to teritorija očuvanja prirodnih procesa bez ljudske intervencije. Iako planirani radar može imati značaj, njegovo mesto nije na Guduričkom vrhu, već na lokaciji koja ne nosi status zaštite.

Umanjenje zone najvišeg stepena zaštite zbog pojedinačne investicije stvara opasan presedan. Time se šalje poruka da ništa nije trajno zaštićeno – sve može biti dovedeno u pitanje ukoliko postoji dovoljan pritisak novca ili “s vrha”. Zbog toga za vreme SNS režima, nijedna buduća odluka o zaštiti prirode se ne može smatrati razumnom ni opravdanom, jer će država sama ukidati granice koje je postavila, kada joj to odgovara.

Zbog toga, zahtevamo preispitivanje i povlačenje zahteva o izmeni režima zaštite na Guduričkom vrhu. Tražimo javno obrazloženje zašto se nisu razmatrale alternativne lokacije za postavljanje radarskog sistema. Apelujemo na nezavisne stručnjake, lokalnu zajednicu i ekološke organizacije od kojih su se neke već uključile poput Mreže Pošumimo Vojvodinu, da se uključe i zatraže odgovornost institucija koje su odobrile ovakvu promenu. Ovaj predlog odluke će se tek naći u Skupštini AP Vojvodine nakon javne rasprave koju po ustaljenom principu naprednjaci gledaju da sakriju od javnosti.