Umesto novog tendera za javno privatno partnerstvo za naplatu karata u gradskom prevozu, Ne davimo Beograd poziva grad da ovaj profitabilni posao, koji je do sada obavljala privatna firma Apex Solution Technology, preko sistema Bus Plus, vrati javnom gradskom prevozu.

U tvrdnje gradske vlast da će novi tender otkloniti probleme i smanjiti troškove Bus Plusa može da poveruje samo neko ko nije čitao šta je predviđeno tenderom. Nema drugog objašnjenja za jednu od novih stavki u tenderu kojom se, tobože, profit novog privatnog partnera delimično limitira na 900 miliona dinara mesečno. Profit kompanije Apex je bio oko 80 miliona mesečno. Ovo je način da se napravi privid da vlast štiti interese grada, dok se privatnom partneru u stvari ostavlja ista mogućnost ekstra zarade, sem ako baš ne bude 11 puta veća, a onda ćemo da je ograničimo. U tom maniru je i planirano smanjenje profita partnera za 0,61 posto. Iznos koji će zaraditi nije više 8,53, već 7,92, ali nema inicijalnih ulaganja i posao je odavno razrađen. Ovo su samo primeri kako se to gradska vlast na čelu sa Goranom Vesićem bori za interese grada. Manipulacijama i prikrivanjem štete. Godinama ova gradska vlast javne usluge ustupa privatnicima na kojima oni ostvaruju ogromne profite a sve rizike I posledice takvih poslovanja snose građani I građanke.
Ne treba nam produžavanje javno-privatnog partnerstva, koje predlaže grad, već izbacivanje posrednika i ozbiljno ulaganje u javni gradski prevoz.
U osmogodišnjem poslu privatna firma Apex Solutions Technology d.o.o, uz prvobitno uloženih 12 miliona evra za opremu, bez ikakvog rizika, zaradila je više desetina miliona evra i ostvarila ekstra profit, a na štetu građana koji su snosili najveći rizik ovog poslovanja. Sav ovaj novac mogao je biti uložen u GSP što bi pomoglo da zaustavi njegovo potpuno rasulo kojeg smo danas svesni. Ukoliko hitno ne reagujemo preti nam potpuni kolaps ovog javnog preduzeća koje pogađa konstantni manjak autobusa, koji su pritom i dotrajali, loši radni uslove zaposlenih u GSP-u koji dovode do sve manjeg broja vozača i njihove velike prosečne starosti i sveukupno loša usluga za sve građane Beograda.
Ne davimo Beograd kao politički pokret snažno zastupa tezu da je drugačije upravljanje javnim resursima neophodno, te stoji na brani dalje privatizacije pogotovu u komunalnom sektoru. Smatramo da je demokratizacija upravljanja javno-komunalnim preduzećima i veće uključivanje građana u njihov rad od presudnog značaja za njihovu efikasnost, smanjivanje korupcije i na kraju pružanje bolje usluge.
Ne davimo Beograd ima plan kako da unapredi sistem javnog prevoza za sve građane. Kroz bolju organizaciju trasa javnog prevoza (koristeći postojeću infrastrukturu BG voza i širenjem mreže žutih linija) unapredili bismo kvalitet usluge i života za skoro 50% Beograđana koji svakodnevno koriste javni prevoz. Planom koji obuhvata tri brze linije autobusa, tri brze linije tramvaja i tri linije BG voza, omogućićemo da za veliku većinu sugrađana put od kuće do posla traje najviše 30 minuta.
Naš detaljan plan “30 minuta od kuće do posla” pogledajte na linku
Pročitaj i ovo:
Veliki intervju Biljane Đorđević za portal Monitor
Vučić je bolje od Miloševića čitao globalni trenutak. I djeluje da on i sad čeka da se javi za njega povoljniji međunarodni trenutak za razriješenje političke krize. Ali, prvi put, taj za njega povoljniji trenutak neće doći - rekla je kopredsednica Zeleno-levog fronta Biljana Đorđević.
Lazović: Ne vidim da od podrške studentima ima boljeg predloga
„Ni u jednom trenutku ne mogu da zamislim da ZLF bude konkurencija studentima. Takođe, ne vidim da od podrške studentima ima boljeg predloga. ZLF-u je glavni cilj pobeda nad kriminalnim režimom čemu želimo da damo svoj maksimalni doprinos kroz zajedničku borbu“, kaže za Danas Radomir Lazović, kopredsednik Zeleno levog fronta.
ZLF predložio izmene Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja – STOP PARTIJSKI POSTAVLJENIM DIREKTORIMA ŠKOLA
Zeleno-levi front je predložio set izmena Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, kojim se ukidaju samovolja ministara i partijsko postavljanje direktora škola, kao i politički uticaj na školski život, a daju mnogo veća ovlašćenja i odgovornost školskim odborima odnosno roditeljima đaka i kolektivu škola.






