Inicijativa Ne davimo Beograd podnela je žalbu na rešenje kojim je Ministarstvo rudarstva i energetike firmi Beo Čista energija d.o.o. priznalo status privremenog povlašćenog proizvođača za planiranu spalionicu otpada u Vinči, koju će finansirati EBRD, IFC i austrijska razvojna banka OeEB.

Protekle nedelje se pojavio članak koji je najavio da su odobrene subvencije (fid-in tarife) za proizvodnju energije u spalionici otpada u Vinči.Ovu vest smo primili sa iznenađenjem, s obizirom da je objavljena tek nedelju dana od kada je Ministarstvo za zaštitu životne sredine donelo Rešenje o davanju saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu projekta spalionice. Pre podnošenja zahteva za subvencije, investitor je bio u obavezi da pribavi i građevinsku dozvolu i potvrdu o prijavi radova.

Retko se dešava da državne institucije rade munjevitom brzinom kako bi izdale toliko rešenja u manje od nedelju dana, pa smo odlučili da istražimo šta se desilo.

Građevinska dozvola izdata pre odobravanja studije o proceni uticaja na životnu sredinu

Ispostavilo se da je Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture izdalo građevinsku dozvolu za projekat 16. avgusta 2019. godine. Građevinska dozvola je korišćena da bi se podneo zahtev za subvencije u okviru državne podrške proizvodnji energije iz obnovljivih izvora koje su i odobrene 27. septembra. S obzirom da je Ministarstvo zaštite životne sredine odluku o davanju saglasnosti na sadržaj Studije o proceni uticaja na životnu sredinu donelo 30. septembra, jasno je da su subvencije odobrene pre nego što je Ministarstvo dalo konačan sud o uticaju projekta na životnu sredinu.

Ne samo da je ovakav razvoj događaja ozbiljno doveo u pitanje suštinu procedure procene uticaja na životnu sredinu, obesmislio učešće javnosti u toj proceduri i obezvredio konačnu odluku Ministarstva zaštite životne sredine, već je pokazao i da zahtev Beo Čista Energija za priznavanje statusa privremenog povlašćenog proizvođača nije smeo da bude odobren, jer je bio nepotpun.

Zašto bi spalionica dobijala subvencije za obnovljive izvore energije?

Dok se u svetu sve više pažnje poklanja šteti koji izaziva plastika, a EU povećava napore da smanji količinu otpada, zbunjuje činjenica da Srbija odobrava fid-in tarife za spalionicu otpada i to pod krinkom subvencija za obnovljive izvore energije. Očigledno je da takva politika destimuliše smanjivanje ukupne količine otpada i razvoj recikliranja, a podstiče Beograd da spaljuje svoj otpad.

Srpski zakoni dozvoljavaju podsticaje za „elektrane na otpad“. Iako je definicija ovakvih elektrana u domaćim zakonima vrlo nejasno određena, jasno je da one podrazumevaju tretman više nego samo biorazgradivog dela otpada (isključivo biorazgradiva frakcija tretira se u „elektranama na biomasu“). Međutim, ovakva šema subvencija je, po našem mišljenju, zabranjena sporazumom o Energetskoj zajednici, Prema tom sporazumuSrbija se obavezala da će, do početka 2014. godine, primeniti Direktivu EU o obnovljivoj energiji iz 2009, godine, koja dozvoljava podsticaje za energiju proizvedenu iz biomase, gde definicija biomase uključuje i biorazgradivi deo industrijskog otpada i otpad iz domaćinstava, ali ne dozvoljava subvencije za ne-biorazgradivi otpad kao što je plastika, a kamoli subvencije za proizvodnju energije iz dizela koji se koristi kao pomoćno gorivo u spalionicama.

Uprkos tome, Ministarstvo rudarstva i energetike je donelo rešenje o davanju subvencija. Sudeći po javnosti dostupnim podacima, ove subvencije date su za celokupnou proizvodnju energije bez obzira na vrstu materija koje će se spaljivati. 

EU počinje da uči na svojim greškama, a Srbija?

Unutar EU već su preduzeti koraci kako bi se sprečilo da podsticaji za biorazgradivi otpad stanu na put naporima za smanjivanje otpada i recikliranje. Nova Direktiva o obnovljivoj energiji, koja je stupila na snagu 2018. godine, zabranjuje davanje podsticaja za obnovljivu energiju iz spaljivanja otpada ukoliko nisu ispoštovane narastajuće mere EU u pogledu separacije otpada.

Celokupni model fid-in tarifa za obnovljive izvore energije je zamenjen efikasnijim modelom zasnovanim na aukcijama i premijama u celoj EU, a Evropska komisija savetuje države članice da postepeno ukinu podršku dobijanju energije iz mešovitog otpada.

Nažalost, Srbija je opet u raskoraku sa EU, koja se kreće ka efikasnijoj i održivijoj ekonomiji. Srbija odlaže neizbežne promene u sistemu subvencija za obnovljive izvore i podstiče upravljanje otpadom koje je, u nekim aspektima, manje progresivno nego ono koje je imala pre 30 godina.

Posebno frustrira saznanje da je sve ovo podržano od strane Evropske banke za obnovu i razvoj, Međunarodne finansijske korporacije i austrijske OeEB. Da li puno tražimo od međunarodnih banaka kada im kažemo da prestanu da podržavaju projekte zasnovane na zabranjenim i diskreditovanim modelima prihodovanja i umesto toga pomognu Srbiji da krene u pravcu cirkularne ekonomije?