Na zatvaranju Kopaonik biznis foruma, premijerka Ana Brnabić izjavila je da se „danas više ne govori da je Srbija zemlja jeftine radne snage i onih koji vuku kablove, te da je Srbija danas zemlja sa kojom žele da sarađuju“.
Nažalost, stvarno stanje u Srbiji je sasvim drugačije, čemu svedoče ne samo svakodnevno iskustvo naših sugrađana i sugrađanki, već i konkretni statistički podaci.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku iz septembra 2020. godine, ubedljivo najveći procenat radnika i radnica u Srbiji (31,5%) prima platu u iznosu do 35 000 dinara. Dakle, za nijansu više od minimalne zarade.
O položaju radnika i radnica najbolje svedoči podatak da je više od dve trećine zaposlenih tokom prošle godine primalo platu manju od prosečne.
Srbija se i dalje reklamira kao država jeftine radne snage i to od strane Vladinih agencija.
Na zvaničnom sajtu Razvojne Agencije Srbije, agencije koju je osnovala Vlada Republike Srbije, odgovorne za privlačenje stranih investicija može se naći brošura pod nazivom „Why Invest in Serbia”.
U publikaciji je kao prva prednost navedena „Dostupnost visokokvalifikovane radne snage“, uz konstataciju da u Srbiji živi veliki broj visokoobrazovanih građana koji govore strane jezike.
Osim toga, istaknuto je da je u Srbiji stopa nezaposlenosti 9,9%, u čijoj strukturi sa tri četvrtine dominira obrazovanje do srednjoškolskog.
Cilj je naravno da se predstavi da u Srbiji postoji armija rezervne radne snage, spremne da radi za niske zarade.
U sekciji ispod visokokvalifikovane radne snage navedeni su kompetativni operativni troškovi, koji uključuju i nisku cenu radne snage.
Navedeno je da je prosečna bruto plata u Srbiji svega 706 evra što je, kada se poredi sa zemljama centralne i istočne Evrope, koje predstavljaju konkurente u privlačenju stranih investicija, veoma nisko.
Na primer u Rumuniji prosečna bruta plata iznosi 1067 evra, dok je u Češkoj ona 1346 evra.
Srbiji je potreban drugačiji model ekonomskog razvoja, onaj koji će svim, a ne samo pojedinim, neretko i partijski privilegovanim građanima i građankama obezbediti kvalitetne i dobro plaćene poslove.
Neophodna je dugoročna preorijentacija ekonomije ka egalitarnijem, tehnološki adekvatnijem i ekološki odgovornom modelu razvoja.
Nova ekonomska paradigma mora biti okrenuta ka cirkularnoj ekonomiji, većoj stopi javnih ulaganja u zdravstvo, infrastrukturu i obrazovanje, ali i ka većoj sistemskoj i institucionalnoj podršci domaćih malih i srednjih preduzeća, uz uslov da se radna prava ne samo poštuju, već i konstantno poboljšavaju.
Foto: pixabay.com
Autori: Luka Petrović i Stefan Marić
Izvor: kolumna je izašla 4. juna u dnevnom listu Danas
Kolumna Naš grad izlazi svakog petka u dnevnom listu Danas, a pišu je članovi i prijatelji inicijative Ne davimo Beograd
Pročitaj i ovo:
Milan Turanjanin: Stavio sam dekana u sanitetsko vozilo i zamolio ih da ga voze što dalje odavde
Ispred DIF-a u Novom Sadu smo došli da podržimo studente i da im pomognemo da spreče dekana Patrika Drida da uđe u zgradu fakulteta - priča za Danas Milan Turanjin, poslanik Zeleno-levog fronta u Skupštini Vojvodine.
Građani moraju znati koje su posledice izlivanja 82.000 litara nafte u Dunav i ko je za njih odgovoran
Osnovno javno tužilaštvo je juče saopštilo da se, prilikom utakanja nafte iz Rafinerije nafte - Pančevo u baržu preduzeća "Naftagem", 82.000 litara nafte izlilo u zaštitnu barijeru oko barže i potencijalno u Dunav.
Lazović o godišnjici rušenja u Savamaloj: Već tada je bilo očigledno da je rušenje naređeno sa vrha
Kopredsednik stranke Zeleno-levi front Radomir Lazović izjavio je danas, povodom devete godišnjice rušenja u beogradskom kvartu Savamala zbog izgradnje Beograda na vodi, da je već tada bilo očigledno da je "rušenje naređeno sa nekog vrha".