Nijedna vlada, grupa ili pojedinac nema pravo da čini bilo šta što krši tuđa prava, a to podrazumeva i pravo na okupljanje i jednakost bez diskriminacije. Odloženo pravo je uskraćeno pravo. U ovoj i ovakoj državi sve može, a populističku odluku o otkazivanju EuroPrajda uvijenu u pasivno-agresivni šareni papir, donosi predsednik koji glumi neveštost nazivajući ga “prajd ili kako se to već čudo zove”. A Prajd je vid društvene aktivnosti koja predstavlja merilo civilizovanosti jednog društva i sekularne države.

Kada čujete za Prajd (Personal Rights in Defense and Education), zapamtite da je nastao iz potrebe manjinskih grupa za zaštitom ljudskih prava i slobode koji su im uskraćeni, kako bi u svojim zajednicama bili prihvaćeni takvi kakvi jesu. Ponos je ovde suprotstavljen Stidu.

Borba protiv društvene stigme, predrasuda, stalne suočenosti s pretnjama i nasiljem, potreba za prihvatanjem i podizanje svesti o pitanjima koja utiču na LGBTQAI+ zajednicu (kao što su nasleđivanje, zdravstvena zaštita, istopolno partnerstvo, penzija, bolničko posećivanje) – EuroPrajd ne samo da inspiriše proslavu različitosti i iskaz jednog od osnovnih ljudskih prava, već predstavlja i poruku LGBTQAI+ zajednice, da neće biti zastrašeni, da će nastaviti da zahtevaju ravnopravnost, ali i veru zajednice da su drušvene promene moguće.

Odluka predsednika bez prava na odluku o otkazivanju Evroprajda 2022. pokazuje nerazumevanje suštine ljudskih prava čelnika ove države. A pohvale koje su takvoj “odluci” uputili odbornici Dveri i drugi politički činioci desnog političkog spektra koji prava gej zajednice definišu konceptom “ideologije homoseksualizma” koji ima smisla koliko i ideologija levorukih. Osećaj ugroženosti nekog javnog “morala” iako je sam koncept ljudskih prava, u osnovi, moralan. Ovakve reakcije takođe pokazuju zbunjenost ovih ljudi oko pitanja pada nataliteta u Srbiji povezujući ga začudno s postojanjem gej osoba, te uznemirenost oko činjenice da i ljudi iz LGBTQAI+ zajednica dolaze iz nekih porodica. Homofobija se ovde prikriva kao “opravdana zabrinutost”, dok je posledica raspitivanje pogrešno usmerenih strasti i zamagljivanje suštinski važnih društvenih pitanja. A gradonačelnika Beograda bez vizije moramo da podsetimo koliko homofobija vodi u nasilje, i da umesto zalaganja za “porodične vrednosti” preplašenog populizma koji je legitimiše, podrži različitost svojih sugrađana u gradu u kom su sva ljudska prava zaštićena. Nanovo izabrana premijerka, uspešno rešava svoje potrebe koje su drugima uskraćene, kroz državni pinkwashing, gromoglasno ćuteći o problemima zajednice kojoj pripada i podržava ukidanje Prajda. To što je nešto tradiciija, nije samo po sebi vrednost, a preplašeni društvenim promenama, trebalo bi da budu zahvalni što im Prajd nikada nije bio potreban.

Mi smo doista suočeni s velikim problemima zbog posledica koje nisu ni u kakvoj vezi sa pitanjem Prajda i argumentima koji stižu iz patriotskog bloka: izgubljeni ratovi, razaranje ekonomije, zanemareno obrazovanje, devastirano zdravstvo, prihvaćenost korupcije, partokratija, kriminal u sprezi s vlašću, suspenzija pravne države, obesmišljene i razorene institucije, cenzurisani mediji, krize izazvane poraznom spoljnom politikom…Ova vlada nema kapacitet da se izbori s problemima koje je sama generisala, kad to onemogučava jedna šetnja, debata i dva koncerta.

Tema Dana ljudskih prava ove godine se fokusira na stvaranje pravednijeg društva za buduće generacije, da možemo da poručimo svojoj deci – uvek budi ono što jesi i bori se za svoja prava!

Zato se odbornici i odbornice Skupštini grada Beograda pokreta Ne davimo Beograd zalažu se za politiku koja vodi računa o problemima svih građana kao jedinoj koja može stvarati društvo u kojem se svi ljudi osećaju dobro i u kojem im je stalo do drugih, jer niko nije slobodan, dok svi nismo slobodni.

Pazite koga mrzite mogao bi biti neko koga volite!

Pročitaj i ovo: