
Prošle nedelje radnici neke privatne firme došli su i postavili glomazni plastični ormarić na banderu ispred komšijine kapije.
U njemu se nalazi tabla sa osiguračima i želeli su da prebace brojilo koje se nalazi u kući.
Ovo su sve učinili bez ikakvog rešenja, već na svoju ruku.
Posle dva dana nestalo je struje u kući i narednog dana su došli radnici EPS-a da vide šta se dešava.
Naravno da je to nestručno povezano, ali radnici kažu da oni nisu nadležni da ugrađuju te glomazne ormariće na bandere, već je angažovana privatna firma preko EPS-a.
Verovatno je premisa za izmeštanje brojila van kuće borba protiv krađe struje od malih potrošača, što bi i bilo u redu, ali to mora bezbedno da se uradi, a ne da se ugrožavaju građani.
Prvi problem je izbor lošeg materijala, ta plastika izložena vremenskim uslovima propašće za 10 godina, onda će morati da se postavi nov ormarić (na račun EPS-a) i tako u nedogled.
Drugi problem je prostorni, ta kutija je jako glomazna i zauzme dobar deo trotoara.
Ako imate trotoar, samo će vas nervirati zato što izgleda kao čir na banderi, ali pravi problem nastaje u mestima koja su lošije urbanizovana, gde je trotoar preuzak ako uopšte postoji.
U slučaju da je uzak trotoar pored parkiranog automobila nema mesta da se postavi ormarić na banderu, ali oni ga po svaku cenu postavljaju, to postaje fizička barijera i građani su primorani da koriste kolovoz umesto trotoara za kretanje.
Drugi slučaj je da je ulica neki uzak sokak od oko 3 metra (minimalna širina kolovoza za automobile je 2.7m) ovo i dalje ne sprečava EPS da ugradi ormarić i u ovom slučaju se jako često dešava da automobil u prolazu razbije ormarić te građani mogu da ostanu bez struje i po nekoliko dana.
U situaciji kada EPS oprašta milionske dugove preduzećima, kada ima ogromne gubitke na mreži, koji su veći od sve struje koja može da se proizvede u derivacionim mini hidroelektranama koje uništavaju cele ekosisteme, a imaju povlašćenu otkupnu cenu struje, u toj situaciji EPS vrši represiju nad građanima izmeštanjem brojila bez donetih rešenja, već na svoju ruku i lošim dizajnom samog ormarića ugrožava im svakodnevno funkcionisanje, a u drastičnim slučajevima i snabdevanje strujom.
Prostor treba shvatiti kao ograničen resurs, posebno u delovima grada koji su neplanski nastajali.
Da građani ne bi imali frustracije u svakodnevnom korišćenju prostora, rešenja koja se postavljaju u prostor moraju biti produkt kreativnog razmišljanja i kvalitetnog dizajna.
Ako su država i njene institucije nesposobne, rađa se revolt kod građana koji sami skidaju ormare sa bandera, kao što sami moraju da vade cevi derivacionih mini hidroelektrana.
Autor: Tihomir Dičić
Izvor: kolumna je izašla 21. avgusta u dnevnom listu Danas
Kolumna Naš grad izlazi svakog petka u dnevnom listu Danas, a pišu je članovi i prijatelji inicijative Ne davimo Beograd
Pročitaj i ovo:
Osuđujemo i američko-izraelsku agresiju i iranski diktatorski režim
Zeleno-levi front se pridružuje progresivnim, zelenim i levičarskim partijama i međunarodnim zvaničnicima koji su osudili i američko-izraelsku agresiju, ali i iranski diktatorski režim. Odbacujemo lažnu dilemu da se mora birati strana između imperijalnog rata za resurse i autoritarnog režima koji se obračunava sa sopstvenim građanima željnim građanskih sloboda. Osuđujemo oba.
Biljana Đorđević: Vučića nikada EU nije zanimala kao politička unija , već samo kao bankomat
Biljana Đorđević, kopredsednica ZLF-a, podseća da ideja o faznom pristupanju Evropskoj uniji postoji već više od četiri godine, ali je Vučić koristi da bi se sakrio iza te dugogodišnje debate o ulozi veta za države članice u EU i odnosu između funkcionalnosti EU, nasuprot zahtevu za ravnopravnošću država članica.
Marina Mijatović za Mašinu: Retke bolesti između budžetskih cifara i stvarnih potreba pacijenata
Svake godine poslednjeg dana u februaru obeležava se Međunarodni dan retkih bolesti. Tog dana pitanje sistemske brige o osobama koje žive sa retkim dijagnozama ponovo dolazi u fokus javnosti.






