Nova: Budući da ste članica Odbora za evropske integracije, kako komentarišete izbor Tanje Miščević za novu ministarsku evropskih integracija. Da li je ona garant ponovnog „pokretanja“ posustalih evropskih integracija? Hoćemo li se uspeti da se pomerimo sa mrtve tačke?

Ja sam zamenica člana tog odbora, a moj kolega Robert Kozma je član Odbora za evropske integracije.
Što se Vašeg pitanja tiče, ja sam u toku rasprave o izboru Vlade rekla da je veličina ove vlade, uslovljena činjenicom da u njoj sede partijski kadrovi, koji bi i inače bili tu, ali je pored njih određeni broj ljudi koji su svoje biografije založili da bi se stvorio privid stručnog legitimiteta ove vlade.
Gospođa Miščević veoma dobro poznaje oblast evropskih integracija i sasvim je moguće da je jedna od najvećih ekspertkinja koji kod nas za to postoje. Međutim, bilo bi naivno verovati da će ona i njena stručnost imati presudni uticaj na naše evropske integracije. Usklađivanje sa politikama EU pokriva skoro sve oblasti našeg života, pa napredak u pregovorima ne zavisi samo od tog ministarstva. Takođe, iskustvo nam pokazuje da se ključne odluke ne donose u Vladi, već u stranci, odnosno po nalogu predsednika SNS. Ja verujem da i gospođa Miščević to zna, posebno jer je već bila deo vlada koje je sastavljala ista politička većina – kao šefica tima za pregovore sa EU od 2013. do 2019. godine.

U četvrtak u Beograd stiže i evropski komesar za susedsku politiku i pregovore Oliver Varhelji? Mislite li da će imati šta da zameri Srbiji oko vođenja spoljne politike?

Kada je u oktobru predstavljao izveštaj o napretku Srbije u pregovorima, gospodin Varhelji nije mogao da nađe mnogo lepih reči za Srbiju, iako je običaj da se u takvim obraćanjima ne iznose isključivo kritike. Nije mogao, jer napretka praktično nije bilo. Posebno je istakao da Srbija prioritetno mora da pojača svoje napore u usklađivanju sa spoljnom politikom EU, uključujući i sankcije Rusiji.
Ne vidim da se od tada išta promenilo u tom pogledu, pa bi bilo prirodno da to ponovi, uprkos prijateljskim odnosima sa vlastima u Srbiji. Čak i ako to ne kaže, ova primedba iz izveštaja i dalje stoji.
Sa druge strane, mi očekujemo da se vrlo jasno kaže da nema napretka ni po drugim važnim pitanjima, kao što su zagađena životna sredina, raširena korupcija ili odsustvo borbe protiv organizovanog kriminala.

Hoćete li podržati predlog rezolucije koji je podneo potpredsednik Skupštine Borko Stefanović, a kojim se predlaže uvođenje sankcija Rusiji?

Ne davimo Beograd od marta 2022. govori o tome. Mislim da smo bili smo jedina opoziciona snaga koja je o tome otvoreno govorila u toku kampanje. Kao i ostale grupe, primili smo predlog Borka Stefanovića i on je korektan.
Ipak, ne treba smetnuti s uma čija je odgovornost, odnosno nadležnost, uvođenje restriktivnih mera prema bilo kojoj državi ili pojedincu. Po zakonima ove zemlje to je posao Vlade i ova rezolucija ne sme skidati odgovornost za to sa vlasti i mi ćemo na tome insistirati.

Da li smatrate da je postignut dobar rezultat prilikom pregovora Aleksandra Vučića i Aljbina Kurtija? Očekujete li da će doći do pune normalizacije odnosa Beograda i Priština?

Šta je uopšte dobar rezultat u tim pregovorima? I šta je dobar rezultat u ovom trenutku? Poslednji dogovor koji je izgleda postignut predstavlja samo gašenje požara. Sve vreme govorimo o tome da fokus pregovora, ali i načina na koji svi mi sagledavamo rezultate tih pregovora, jeste život ljudi na Kosovu. Mi smo razgovarali sa ljudima koji žive na Kosovu i od njih saznali da, na primer, mnogi imaju problema sa osnovnim administrativnim uslugama (npr. ličnim dokumentima), da moraju da putuju u Rašku da bi mogli da preuzmu lekove na recept ili da na Kosovu sada ne mogu legalno da nabave prehrambene proizvode koji se ovde proizvode. Većina ljudi u Srbiji o tome ne zna dovoljno, a godinama im se „prodaje“ priča o sudbonosnom izboru između priznanja i nepriznanja – kao da će jedno ili drugo garantovani bilo kome da živi normalno i bezbedno.
Naravno da se nadamo normalizaciji odnosa. To je jedina normalna politika za koju možemo da se zalažemo.

Kako komentarišete nacrt francusko-nemačkog predloga kojim se predlaže dogovor Beograda i Prištine po modelu dve Nemačke. Navodno, po tom predlogu Kosovo će biti deo UN, ali će Srbija ubrzano ući u EU. Šta mislite o ovom rešenju?

Mislim da nije poenta u tome da komentarišemo svaki predlog koji se pojavi kao nekakav nacrt. Postoje razni papiri koji kruže, a za neke od njih ne zna se ni da su autentični i konačni. Ono što se, sa druge strane čini, jeste da dolazi do promene formata pregovora, te da oni sada neće biti samo facilitacija ili posredovanje bez mešanja, kao i da se briselskog procesa pokazao kao nedelotvoran.

Kao narodna poslanica prisustvujete sednicama na kojima smo čuli brojne negativne komentare o ženama i to za skupštinskom govornicom? Kada će konačno Narodna skupština biti mesto za dijalog, a ne mržnju i uvrede?

U ovom trenutku, to prevashodno zavisi od onog ko ima većinu, odnosno u čijim rukama je briga o primeni poslovnika. Takvo upravljanje sednicama i svim drugim aktivnostima u Skupštini nije slučajnost i predstavlja strategiju u kojoj SNS želi da demonstrira moć i predstavi se kao jedini donosilac odluka, a opoziciju predstavi kao neuku, nedoraslu i nasilnu. Način na koji se parlamentarni mehanizmi zloupotrebljavaju bio je razlog za naše saopštenje da nećemo učestvovati u radu Ženske parlamentarne mreže.

Koliko građani mogu da steknu realan utisak o pravoj atmosferi u Skupštini gledajući prenose preko RTS? Da li se prava atmosfera doživljavaa tek kada se kamere isključe?

Mislim da se dosta toga ne vidi i ne čuje u direktnom prenosu, kao što su stalna glasna dobacivanja. Takođe, isključivanjem mikrofona, predsedavajući onemogućava poslanice i poslanike opozicije da govore, pod izgovorom da ne poštuju ili ne poznaju poslovnik. Međutim, mislim da građani prepoznaju napore opozicije i da je jasna razlika u odnosu na prethodni, praktično jednopartijski parlament. Našoj poslaničkoj grupi često se obraćaju sa molbom da na sednicama postavimo pitanja koja se odnose na kršenja prava ili drugih problema u njihovoj zajednici.

Ipak, nije toliko poenta u atmosferi u parlamentu, iako to ostavlja najveći utisak na one koji prate prenose ili čitaju izveštaje o tome, već o načinu na koji parlament odlučuje. Poslanici većine aktiviraju se jedino da izglasaju ono što dolazi kao predlog vladajuće koalicije, dok se na sve moguće načine blokira bilo koji predlog opozicije. Zbog toga mi raspravu o predlozima koje podnosimo voditi i van institucija. Ako javne rasprave nema tamo gde joj je mesto, mi ćemo je sami organizovati, uključiti građane i stručnjake, da bismo došli do najboljih rešenja. To trenutno radimo sa predlogom za uvođenje kontrolisanih zakupnina, ali i drugim predlozima iz poreske i drugih oblasti koje ćemo podneti u narednim danima.

Foto: NIN

Pročitaj i ovo: