Povodom protesta Protiv državnog kriminala razgovarali smo sa Jelenom Jerinić, profesorkom prava i članicom pravnog tima pokreta Ne davimo Beograd. Brojne afere koje se ređaju kao na traci ne dobijaju nikakav epilog. Odgovornost najviših državnih funkcionera za brojna kršenja zakona izostaje, a sve ovo ostavlja enormne posledice po društvo u kome živimo.

Kako na naše društvo utiče to što niko ne odgovara u brojnim aferama koje jedna drugu stizu?

Verovatno neću reći ništa novo ako kažem da na veliki broj ljudi afere utiču tako da oni odustaju – odustaju od borbe, odustaju od gledanja vesti, odustaju od čitanja novina, odustaju od učestvovanja. Kod mnogih preovlađuje osećaj bespomoćnosti i umora. Ako i ne žele da se pridruže „ekipi na vlasti”, mnogi ne žele ni da im se zameraju, kako bi zadržali koliko-toliko normalan život. Sa druge strane, postoje ljudi koji se ne mire i kojima je dosta svega. Mislim da, ili se bar nadam, da većina tih ljudi vidi Ne davimo Beograd kao snagu koja može da ih okupi i podrži.

Da li vlast kontroliše kriminalne strukture ili je obrnuto?

Meni se čini da se ne radi o kontroli, već o jednoj vrlo uspešnoj saradnji. Akteri se povremeno menjaju, ali je mehanizam isti. Postavlja se i pitanje šta tačno podrazumevamo pod kriminalnim strukturama. Da li je zloupotreba državnih resursa ili neprijavljivanje imovine stečene zloupotrebom službenog položaja manje kriminal od trgovine drogom ili nameštanja fudbalskih utakmica? Sve su to krivična dela, samo što je naše društvo nekako uspelo da se navikne da se nad jednim zgražava, a da druge prihvata kao neminovnost.

Gde vidite “zdravo tkivo” društva koje bi moglo da utiče na uspostavljanje odgovornosti za kršenja zakona od strane funkcionera režima?

Čini mi se da neka istraživanja govore da promene najviše podržavaju ljudi mojih godina (između 35 i 49 godina). Te generacije polagale su velike nade u promene 2000. godine i mislim da većina i dalje veruje u mogućnost promena putem izbora. Nisam sigurna da je moja generacija predstavlja „zdravo tkivo“ :), ali mislim još uvek imamo snage.

Da li u pravosudnom sistemu ima ljudi koji bi mogli da se “otrgnu komtroli” i rade po zakonu?

Kao na svakom poslu, to je stvar ličnog integriteta. Ljudi od integriteta postoje i u pravosuđu, kao što postoje i u drugim profesijama – među lekarima koji se protive neodgovornim merama vlasti u toku pandemije ili među profesorima koji odbijaju da se pomire sa sada već rasprostranjenom praksom prodaje univerzitetskih diploma ili plagiranja naučnih radova.

Razrešenje koje afere bi po vama imalo najveći pozitivni uticaj na društvo?

Za mene lično je to Savamala. Za Beograđane taj događaj predstavlja simbol bezakonja od čega je sve krenulo naopako. Rušenje u Savamali ne možemo da zaboravimo i zbog toga što smo svakodnevno svedoci kao Beograd na vodi „proždire“ Beograd koji svi volimo i u kome smo odabrali da živimo. To je događaj koji je izveo veliki broj ljudi na ulicu, ne kao pripadnike neke političke grupacije, nego kao ljude koji protestvuju protiv nenormalnosti, protiv nesigurnosti, protiv ugroženosti elementarnih prava za koje svi očekujemo da država štiti – a život i imovinu. Taj dan pamtim i po tome što sam sinu koji je tada imao sedam godina pokušavala da objasnim zašto su nekim ljudima srušene kuće, a kada su zvali policiju, ona nije došla da im pomogne.

U subotu 16. oktobra zato pozivamo vas na protest protiv državnog kriminala, ispred Republičkog javnog tužilaštva u Nemanjinoj 22. Pozovite prijatelje, kolege, komšije i sve one ljude kojima je stalo da živimo u društvu bez kriminalaca na vlasti.

Pročitaj i ovo: