Nova školska godina počinje u atmosferi straha i odmazde. Vlast kažnjava prosvetne radnike koji su digli glas, koji su ustali i stali uz borbu za pravednije društvo. Ljudi koji uče našu decu dobijaju otkaze, razrešenja, ugovori im se ne produžuju.

Kao što nismo mogli da prećutimo stradanja nevinih na železničkoj stanici u Novom Sadu, kao što smo svaki put izašli na ulicu za svakog pretučenog demonstranta, tako ne možemo da prepustimo škole i svoje kolege orkestriranim odlukama direktora koji rade pod direktivama stranaka na vlasti. Ćutanje nije rešenje. I ne može nas zaštititi. Jer ako sada prećutimo, prepustićemo škole partijskim direktorima, poslušnicima koji ne rade za dobrobit dece, već po naređenju.

Zato vam se obraćam – ne kao političarka, nego kao prosvetna radnica i majka školskog deteta, kao neko ko zna koliko su škola i zajednica povezane. Tamo gde postoji dobra škola, naselje je bezbednije, stabilnije, snažnije i odgovornije. A da bi škola bila dobra, mora postojati zajednica – učenici, nastavnici, roditelji i aktivne komšije koji paze na svoju školu. 

Zato je prvi korak danas izbor Saveta roditelja. U svim školama, narednih dana, biraće se predstavnici roditelja. I to nije formalnost.  U školama gde Savet roditelja budno motri na poteze direktora i uprave škola, tamo su u velikoj meri zaštićeni i učenici i nastavnici. I to međusobno osnaživanje je trenutno jedini način da unutar institucija, koje Ministarstvo prosvete strogo kontroliše, brinemo jedni o drugima, kao što to činimo na ulicama. Roditelji kroz Savet, i kroz Školski odbor udruženi sa nastavnicima , a učenici preko Đačkog parlamenta imaju priliku da učestvuju u radu svojih škola i da ih postepeno osvajaju.

Jer škole ne pripadaju ministrima, vladajućoj partiji ili politički postavljenim direktorima. One pripadaju nama, učenicima, nastavnicima i roditeljima. I možemo ih menjati i štiti iznutra – nenasilno, legalno, solidarno.

Zato vas pozivam – prijavite se. 

Zeleno-levi front već je predložio tri jasna koraka ka drugačijem, demokratskom obrazovanju:

  • Plate nastavnika 130% prosečne zarade – jer dostojanstvo profesije mora biti vraćeno.
  • 5% BDP-a za obrazovanje – jer bez ozbiljnog ulaganja nema ni ozbiljne škole,
  • Autonomija kolektiva – jer direktore ne smeju birati ministri i partije, već zaposleni i roditelji zajedno.

To su naši dugoročni ciljevi. Ali ovaj septembar je nastavak naše zajedničke borbe koje je počela prošle godine. Naša deca, nastavnici i škola nemaju luksuz da čekaju da se vlast promeni da bismo se mi uključili.

Pridružite nam se na protestu srednjoškolaca 1. septembra “Srednjoškolci pamte – svi smo ispod nadstrešnice”.

Podržimo zajedno zajednicu okupljenu oko OŠ “Pavle Savić” u Mirijevu koja će takođe 1. septembra protestvovati zbog političkih pritisaka od spolja.

Moramo sada, moramo svi i moramo zajedno – od prvog roditeljskog sastanka, od Saveta roditelja, Školskog odbora, đačkog parlamenta do komšije koji brine da li je škola u njegovom kraju i gradu bezbedna i sigurna za decu.     

Roditelji, dođite na roditeljski sastanak. Prijavite se. Budite glas vašeg odeljenja, budite glas koji brine za svoju decu i nastavnike.

Nastavnici, prijavite se i budite glas kolektiva u Školskom odboru, budite glas koji brani našu školu. 

Učenici, prijavite se i budite aktivni u đačkom parlamentu i budite glas budućnosti naše škole. 

A od tog početka školske godine ne zavisi budućnost škole, zavisi budućnost svih nas.

Marina Vidojević,
Koordinatorka Grupe za obrazovanje Zeleno-levog fronta

Pročitaj i ovo: