Pre par meseci jedan tviter crnohumorista obznanio je da se Hoakin Finiks pripremao za ulogu Džokera tako što je tri dana za redom išao u pet popodne kolima od Novog Beograda do centra i zatim tražio mesto za parking na Dorćolu.
Navedene radnje dovoljne su da se razume unutrašnja motivacija urbanog osvetnika, no, ako Hoakin za nastavak „Džokera“ bude obavljao iste pripreme, može se desiti da ovaj put na snimanje ponese revolver napunjen pravim mecima.
Naime, po ulicama Venizelosovoj i Žorža Klemansoa firma ATM BG (izabrana od strane gradske vlasti, kao jedini ponuđač, da izgradi novu trolejbusku mrežu, umesto još uvek opstajuće sa okretnicom na Studentskom trgu) ostavila je, nakon što su građani zaustavili pobadanje bandera, na desetine rupa prekrivenih okruglim, drvenim stranicama kalemova za kablove.
Ne treba naglašavati da su ti improvizovani poklopci „držali vodu dok majstori nisu otišli“ a da su sada svedeni na konceptualne dodatke zjapećim rupetinama u koje nekim čudom još niko nije upao telom ili automobilskim točkom.
Radovi su, mešavinom sudskih procesa koji su u toku i uličnog aktivizma, prekinuti i teško je da se predvidi šta će se dalje dešavati.
Možemo, stoga, pogledati u davnu prošlost.
Rekonstrukcija Trga republike trebalo je da se okonča potpunim ukidanjem saobraćaja od Terazija do Kalemegdana.
Ispod Studentskog parka valjalo je, usput, izgraditi podzemnu garažu.
Trolejbusi su postali smetnja i počeo je njihov izgon iz centra, praćen planiranim premeštanjem garaže GSP-a niz Dunavsku.
Krenimo redom…
Od ključnog dela pešačke zone se odustalo, nakon što je nekome do čeonog režnja stiglo da bi ukidanje saobraćaja na Trgu republike stvorilo kolaps.
Garaža je sada, navodno, planirana ispod trga.
Trolejbuski depo će, zvanično, umesto u Dunavskoj ulici biti građen kod autoputa.
Potpuno besmisleni redovi bandera i dalje stoje od Cvijićeve do Dunavske, prodirući u krošnje drveća i smanjujući broj parking mesta.
Gradska vlast započela je ceo projekat – naplaćujući ga Beograđanima četiri miliona evra – sa ubeđenjem da niko neće ustati protiv pravne i praktične neostvarivosti sprovođenja trolejbuske mreže na potezu od Gundulićevog venca do ulice Žorža Klemansoa.
Iznenađujuće, jedan broj Dorćolaca rešio je da se pobuni i od prošlog novembra prošao kroz akciono isterivanje u početku neobeleženih radnika, detektovanje ubačenih elemenata u sopstvenim redovima, medijske manipulacije gradskih službi, pokušaje kreativnog korišćenja policijskog časa da bi se na silu završili radovi, ignorisanje zahteva za izlazak građevinske inspekcije na teren, ulične proteste i legitimisanje učesnika po samoposlugama od strane policajaca u civilu…
Kroz sve to, građani su izašli osnovavši udruženje „Komšije sa Dorćola“ putem kojeg od proleća vode borbu za očuvanje duha jedne od najstarijih tački urbane istorije Beograda.
U situaciji u kojoj već mesecima sve stoji, udruženje dela pravnim putem, provocirajući sudske instance da postupaju po direktivi zakona, umesto investitorskih interesa.
Ipak, ako se vlast osmeli da uvede novi policijski čas, valja biti spreman na sve vidove borbe.
Pročitaj i ovo:
Lazović o projektu Jadar: Gde god se rasprodaju naša dobra, disaćemo im za vrat
„Mi da se mirimo sa stanjem stvari odustali bismo od bilo koje borbe. I nama je potrebno da živimo zdravo, da nam ne zagađuju vazduh i podzemne vode. Gde god je SNS bio da rasprodaje naša dobra – ono što je zajedničko, javno i naše, mi ćemo biti tu da im dišemo za vrat“, naglašava Lazović.
ZLF traži izvinjenje predsednika Skupštine Subotice jer nije bilo sednice na Dan oslobođenja
Odbornik Zeleno-levog fronta Luka Vučinac je danas zvaničnim dopisom tražio da se predsednik Skupštine Grada Daniel Đivanović izvini jer nije bilo svečane sednice tog tela povodom 10. oktobra, Dana oslobođenja Subotice od fašizma, čime je prekršen Poslovnik o radu koji predviđa takvu sednicu.
Grubački: Miloš Vučević će ostati upisan u istoriji besčašća
Miloš Vučević se i dovukao do mesta predsednika SNS i na žalost i predsednika republičke Vlade tako što u beskrupoloznosti dosledno prati svog šefa. Onog što je časnoj porodici Milovojevića iz Lučana izrekao onu gadost o tome da je njiihov sin izgubio život zato što ne radi na „manekenskoj pisti, već u fabrici oružja“.